Nataša Božinović: Tko je izdajica, a tko ima muda?

Meni se, priznajem, dan danas zna dogoditi da pogledam neki isprdak srpskoga sveta, kazališnu predstavu ili film,  jer im u opisu ne piše da je ideološki ljevičarsko velikosrpski, nego je tobože ili odličan kriminalistički triler, ljubavna drama ili komedija. Kad ono ni trilera, ni ljubavi, ni komedije, a kamoli odličnosti. Sve vrvi od katoličkih pedofila, braniteljskih ubojica žena, hadezeovih lopuža, Tuđmanovih negativaca i Titovih pozitivaca, krasnih osamdesetih i mračnih devedesetih…

Iako bez ikakve šanse da mi izazove ovisnost, konzumacija izazove  trenutnu mučninu. Međutim, ukoliko ste birali Mesića bar jednom, Josipovića ili Milanovića(aktivno ili pasivno), bilo kakvo izlaganje takvim predstavama i ostalim produktima, dokazano, za vas nije preporučljivo. Šalu na stranu, više nitko ni pametan, (a kamoli glup), ne treba s takvim stvarima eksperimentirati. Ali, sasvim sigurno, možemo bez imalo grižnje savjesti komentirati: neodgledano, nepročitano, nesaslušano, neprovjereno. Nitko više sa strane dokazanoga neprijateljstva spram Hrvatske ne zaslužuje vašu ekstra pažnju.

Kao ni Aleksandar Stanković, kao ni njegova emisija NU2. Tako sam samo načula da je Aco ugostio našu divu Josipu Lisac. Načula sam i to da je Maja Sever u emisiji napravila prilog gdje je  Josipinu ljubav spram Karla Metikoša prevela na jezik današnjice dajući gay par za primjer.  Jer, jedina uzvišena ljubav, danas je gay ljubav. Ona hetero je teška životinjska. Hetrići se samo pare.

S obzirom da postoje ovakve situacije, prijeđimo na hipotetsku. Recimo da je jedan od dva gaya imao ženu i dijete kao  u Majinome prilogu. Medijskom objavom, cijeli svijet saznaje da im je priredio jednu vrlo tešku obiteljsku situaciju i da je ostalo u 4 zida, a kamoli što ju je ponudio medijima. Zar to nije psihičko zlostavljanje žena i djece u obitelji. Ne vjerujem da takve situacije žuljaju  feminističke udruge. Gay Mileva koja takvu situaciju razglasi medijski, zajedno s tim medijem utabava iščašeni moralni kodeks: njegovo već stečeno i prakticirano pravo da izađe iz ormara iznad  je prava na privatnost njegove djece i njegove bivše supruge. Ako su tako stvari postavljene, bez problema možete zgaziti onoga čije pravo mediji smatraju inferiornim.

Zamislimo samo hetero situaciju. Da je gay, umjesto u muškarcu, našao  novu ljubav u ženi. Zar je to nekakva hrabrost? Zar je to nekakav pozitivan moralan čin? U gay situaciji, žena je još i više povrijeđena.  Dobiva  spoznaju da je sve ispočetka bila laž.  Također, i jedna i druga situacija su životne i događaju se, ali se rijetko događa medijsko slavljenje preljuba nauštrb bivše obitelji. Ako nismo sami u takvoj situaciji, poznamo niz slučajeva rastava zbog preljuba. Bez obzira o kojoj vrsti ljubavi se radilo, postoji valjda moralni konsenzus  da javno kočoperenje s novim partnerom-icom, nije fer spram bivše obitelji koja se ostavlja. Niti spram ostavljenih partnera, a kamoli zajedničke djece.

Nažalost, u woke distopiji koja nam se događa i agresivno nameće, to se interpretira skroz obrnuto. Takvu činu pripisuje se hrabrost, uzvišenost i humanost. Ako iz prve niste shvatili  Majino tumačenje konkretne ljubavi, ne dozvolite da vam prišiju etiketu fašistoidnih ravnozemljaša, trk u knjižaru kupiti knjigu: „Imati muda“ koja vam to i napismeno objasni. Autor je „junak“ iz navedena Majina priloga. Općenito govoreći o fenomenu, konkretno ukoričenome i naslovljenome „Imati muda“,   ne bih rekla da muda nema, nego još gore, totalno su pritisnuta vrstom obraza Maje Sever. Majin obraz na simboličkoj razini  predstavlja moralni obrazac svih poklonika woke pokreta. Tako da bi umjesto: upala mu sikira u med, mogli reći: upala mu muda među obraze. Woke obraze, woke obrasce!

Shvaćajući instrumentarij moći, uvidjevši da  je dovoljno znati ispunjavati woke obrasce, Aleksandar Stanković, revno se pridružio novoj sljedbi. Nedavno je najavio  apolitičnost svojih emisija. To je čista laž. Sve ostaje isto samo se povećava alatni fond u ekspresiji njegove političke ideološke pristranosti i novinarske neprofesionalnosti. U skladu sa zahtjevima novoga svijeta, nastavlja u smjeru ostvarivanja srpskoga sveta.

Na prvi pogled ugošćavanje Josipe Lisac u emisiji NU2, izgleda apolitično, a  zapravo se radi o političkoj manipulaciji. Slaveći u prilogu gaya koji je svojim ponašanjem zaslužio moralnu osudu, a ne slavu, predstavljajući se  gay-friendly ili općenito mecenom svih woke pokreta, nakana je vratit uloženo. Pitamo se zašto wokeri nose transparente: „Jebeš obitelj i Hrvatsku, pobacit ćemo crkvu i državu“,  i zašto je na paradama ponosa, najponosniji onaj koji vije SFRJ  ili KPJ barjak. Pa vraćaju Aci i ostaloj bratiji,  dug! Plus što  jedino „znanje“ koje imaju,  jedine spoznaje o domovini i hrvatskim vrijednostima crpe iz NU2 i iz  ostalih, sličnih centara velikosrpske politike.

Kako sad pored takve ograničenosti ufino izreći poantu, recimo objasniti  gayu koji nosi SFRJ ili KPJ zastavu: nisi ti gay, ti si prvenstveno četnik, a da ne dobiješ deset mjeseci zatvora. Kako, kad ti je državna politika u najblažoj varijanti ignorancija situacije i maksimalna tolerancija četničkih aktivista, a u težoj, možeš ići u zatvor.  Utjehu se trudim naći u desnome konzervativnome spektru. Mislim, jedinome racionalnome umu današnjice. Kad tamo, opet i opet….., i opet, lov na izdajice. Neprestano se traži pravi vođa, a to je vrlo teško jer ubrzo, svi postaju izdajice. Tako je desni spektar zabavljen samo time: Pronalaskom vođa i detekcijom izdajica. Dok jedan Aco i nježnoga gaya animira i „uposli“ da mu nosi njegovu zastavu i širi njegovu politiku, desničar bratu ‘rvatu puca u nogu.

Možemo mi danas reći kako je Aco spao na gayeve ili se podigao na njih, kako hoćete, ali nekada davno on je u svrhu istoga cilja znao ugostiti čitav vučji čopor. Tako je je 2002.  ugostio Gordana Malića i  nekog ultra muslimanskoga nacionalistu da svi troje bratski napadaju jedinoga u studiju hrvatskoga predstavnika, pokojnoga generala  Praljka. Napadajući njega, napadali su ustvari uspješnu politiku predsjednika Tuđmana, odnosno uspješnu hrvatsku obranu cjelokupne BiH od srpske agresije. Malić je, nadam se, evoluirao.  Ne možemo darovanom konju gledat u zube.

S obzirom da hrvatstvo ne broji baš uspješnice kod stavljanja bilo čega neprijateljskoga na svoje mjesto, točnije na negativnu stranu  povijesti,  Malićeva serija Partija je u tu svrhu dobro došla. I Partija, i prije njegov dokumentarac o Tuđmanu, neovisno o karakteru autora, korisni su za Hrvatsku.

Ostaje činjenica da se hrvatstvo koprca u apsurdima.

SOA potvrdila: Ruski drug nije izdajica!

Negdje osamdesetih, mladi je Milanović poslao zahtjev beogradskoj partiji moleći da ga prime u beogradski savez komunista  jer su njegovi drugovi u Zagrebu (kako reče Balašević): talog. Novopečeni beogradski drug, Beogradu je cinkario  svoje stare zagrebačke drugove. Ako je to istina, a Gordan Malić veli da jest, Milanović ima povijesni dosje izdaja. Ovih dana je najaktualnije Milanovićevo sprječavanje sudjelovanja Hrvatske u NATO misiji vezanoj za Ukrajinu.

SDP, Možemo  i njihova katolička frakcija MOST i Raspudići,  daju bezrezervnu podršku antidržavnome ludilu Milanovića. Promatram tako neki od suvislih  govora Plenkovića i nikako rasvijetliti apsurd obrnute proporcionalnosti. Kolikom je brzinom danas dao podršku Mesićevu medicinskome bratu Primorcu, tolikom je iritantnom sporošću prošle predsjedničke izbore, jedva priznao Kolindinu kandidaturu. Potom slušam, ili čitam desničare kojima su i Plenki i Zoki  izdajice. Jedan je briselski ćato, a drugi ruski frajer.  Pa se pitam jesmo li mi ozbiljan partner  EU i NATO savezu ili smo balerine ruskoga baleta? Ako smo ruske balerine, onda je Plenković izdajica, a ako smo dio EU, i NATO-a, onda je Milanović izdajica. Ma što rekla SOA, ne mogu oboje ne biti izdajice. Mora biti  jedan. Ali taj je zakamufliran u inflaciji izdajništva. Ima ih više nego kod Staljina: Škoro, Ćipe, Kolinda,…………, pa čak i Tuđman. Istinoljubivih,  nepatvorenih izdajica  mi je prosto milo koliko se svojim izdajništvom uopće ne mogu nametnuti narodu. I dalje su face.  Jedan je vjerojatno na Pantovčaku, a drugi bidan u kolicima. Ovoga staroga u kolicima,  Broja 1, gura novi, potencijalni izdajica.  Je li to Bob Rock, Sir Oliver, Debeli šef, Grunf, Jeremija ili superšpijunka Margot, vidjet ćemo uskoro. A možda i nećemo.

Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo