Vijeće za hrvatski jezik u Institutu, predsjednika imenuje Vlada?

Čemu javna savjetovanja i rasprave ako se uopće ne sluša glas struke, akademske zajednice i zainteresirane javnosti?

Prije nekoliko je dana u Večernjem listu objavljen članak „Ekskluzivno: u konačnom prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku Vlada nije udovoljila ni Matici ni HAZU – Sjedište Vijeća za hrvatski jezik u Institutu, predsjednika imenuje Vlada“.

U tekstu, među ostalim, piše kako od konačnoga prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku najviše očekuju Matica hrvatska, čija je radna skupina izradila njegov prvi nacrt, te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), čija su tri akademika sudjelovala u izradi toga nacrta, a da su obje ustanove nezadovoljne Vladinim odredbama o Vijeću za hrvatski jezik.

„Konkretno, Matica hrvatska predlagala je da sjedište toga Vijeća ne bude u Institutu za hrvatski jezik, nego ili u Matici hrvatskoj, ili u HAZU, ili u Leksikografskom zavodu ‘Miroslav Krleža’, a HAZU je pak želio imenovati predsjednika toga Vijeća. U tim njihovim zahtjevima podržali su ih neki saborski zastupnici, Glas Koncila, udruga Hrvatsko kulturno vijeće, neki jezikoslovci…“, piše Večernji list.

Večernji list „ekskluzivno doznaje“

Dalje nas u članku izvješćuju – „kako Večernji list ekskluzivno doznaje“ – da je Vlada „ostala pri svom prijedlogu da sjedište Vijeća za hrvatski jezik bude u Institutu za hrvatski jezik, a da njegova predsjednika imenuje Vlada na prijedlog ministara obrazovanja i kulture“. U nastavku članka citira se i ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa koji tu odluku brani riječima: „Institut za hrvatski jezik znanstvena je ustanova za istraživanje hrvatskoga jezika čiji je osnivač Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti i obrazovanja“.

To je Večernji list „ekskluzivno doznao“, a onda nastavlja komentirati: „Takvo rješenje zasigurno će ozlojediti matičare i njihova predsjednika Miru Gavrana, koji je u jeku jezičnih polemika izjavio da bi to moglo izazvati ‘neželjene prijepore’ u jezikoslovnoj zajednici. Je li u pravu, pokazat će budućnost, no činjenica je da ovaj zakon Institutu za hrvatski jezik ne daje veliku ulogu u njegovoj provedbi.“ Je li to da jezični zakon Institutu za hrvatski jezik ne daje veliku ulogu mišljenje autora Večernjakova članka ili je to neko proklamirano mišljenje (koje se „ekskluzivno doznaje“) u koje bismo trebali povjerovati, teško je shvatiti jer to autor brani argumentom kako čl. 17. piše da Institut (samo) „za Vijeće obavlja administrativne, stručne, tehničke i pravne poslove“.

Stavimo li na stranu to što nije spomenuto da prema aktualnomu zakonskomu prijedlogu proizlazi da će i financiranje ići preko Instituta, na što je upozorio HKV (v. OVDJE), zanimalo bi nas zar je malo to što je navedeno, i kako autor, ili tko drugi, tumači samo npr. ovo „stručne poslove“? Je li to mala ili velika uloga Instituta? Uostalom, trebalo bi se zapitati zašto se ovdje uopće akademsku zajednicu, struku i zainteresiranu javnost smiruje time da Institut ne će imati veliku ulogu ako je sve u redu s tim Institutom „čiji je osnivač Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti i obrazovanja“.

Tko će voditi hrvatsku jezičnu politiku?

Da to o umanjivanju buduće uloge Instituta i smirivanju javnosti nije naša izmišljotina, još se bolje može vidjeti iz sljedeće rečenice koju nam je plasirao Večernji list: „Dakle, jezičnu politiku neće voditi Institut, nego Vijeće, a ono će biti sastavljeno od 15 članova, koje pak imenuje Vlada na prijedlog ministara obrazovanja i kulture.“

Na našu žalost, tek ostaje vidjeti tko će voditi jezičnu politiku i kakvu/čiju jezičnu politiku jer je prema aktualnomu zakonskomu prijedlogu u svezi s jezičnom politikom za Vijeće navedeno samo „f) sudjelovanje u izradi Nacionalnoga plana (hrvatske jezične politike, nap. hkv)“. U izvješću o provedenom javnom savjetovanju o prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku izričito se među odgovorima na komentare zainteresirane javnosti (pretpostavljamo da je odgovore pisalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja) navodi: „Prijedlogom Zakona predviđa se osnivanje Vijeća za hrvatski jezik ne kao normativnog već kao savjetodavnog tijela koje osniva Vlada i čiji je rad usmjeren na zaštitu, njegovanje i razvoj hrvatskoga jezika“ (v. OVDJE odgovore 201 i 295).

Proizlazi li iz toga „sudjelovanja“ i „savjetovanja“ da će Vijeće „voditi“ hrvatsku jezičnu politiku, kako zaključuje Večernji list? A ako ne će Vijeće, tko će onda voditi hrvatsku jezičnu politiku? Vodit će ju, kako se trenutačno čini iz tumačenja, Vlada Republike Hrvatske, ona će imenovati i predsjednika Vijeća, a za „stručne poslove“ i Vlada RH, a i Vijeće za hrvatski jezik trebat će „normativno tijelo“ – iz struke. I tu se vraćamo na Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (ili pod novim imenom Institut za hrvatski jezik, iako još uvijek nije tako upisan u sudskom registru), čija se buduća uloga u provedbi Zakona o hrvatskom jeziku zbog nezadovoljstva zainteresirane javnosti ovdje, čini se, prigodno umanjuje.

Zašto se HDZ-ova Vlada ne raspita čemu takvo nezadovoljstvo Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje?

Naravno da bi u normalnim okolnostima bilo posve logično da Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ima važnu pozitivnu ulogu u provedbi Zakona o hrvatskom jeziku. No, ako joj nije poznato, zašto se HDZ-ova Vlada ne raspita u dobronamjernoj stručnoj javnosti čemu takvo nezadovoljstvo tim institutom? Zanemarimo li sve ostalo oko aktualne (jezične) politike Instituta, ono što bi možda moglo zanimati one koji donose političke odluke jest za čijega je mandata imenovana osoba koja je trenutačno na čelu Instituta i što je slijedilo poslije toga.

Neki će se isto upitati zna li Vlada da je ta osoba već kod Matičine najave o ponovnom radu na Zakonu o hrvatskom jeziku u medijima, u sklopu sustavne kampanje protiv uopće postojanja Zakona o hrvatskom jeziku, izjavljivala kako nam taj zakon nije potreban, pa i na stranicama Večernjega lista (v. OVDJE). Ako je tko bio protiv jasno proklamiranih osnovnih intencija jezične politike aktualne Vlade, onda je to upravo bio čelnik institucije „čiji je osnivač Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti i obrazovanja“. Ako je tako bilo prije, nejasno je zašto ne bi bilo i sada, i ubuduće. Nejasna je i politička poruka koja se na ovaj način upućuje, pogotovo prema dobronamjernoj stručnoj javnosti koja je bila za Zakon. Čemu novi nered koji će vjerojatno ponovno iz svega ovoga proizići?

Vrijedilo bi zato još podsjetiti da je jednom postojalo tijelo slično Vijeću koje je predloženo novim Zakonom o hrvatskom jeziku (Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika; ako se ne varamo, i ono je logistički bilo oslonjeno na Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje). Jedna je bivša Vlada u jednom trenutku odlučila da nam to tijelo nije potrebno jer imamo – Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kojemu je na čelu bila ista osoba koja je i danas. Tko nam jamči da se to i sutra ne će dogoditi?

Čemu uopće javna savjetovanja?

Večernji list svoj članak zaključuje otprilike onako kako je i počeo: nije se udovoljilo zahtjevima, izmjene u konačnom prijedlogu Zakona samo su kozmetičke: „U konačnom prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku nema, dakle, nikakvih velikih izmjena u odnosu na nacrt o kojem se raspravljalo u Hrvatskom saboru u prvom čitanju. Ministarstvo znanosti i obrazovanja kaže doduše da je tekst ‘usklađen s prihvaćenim prijedlozima i primjedbama iznesenim u raspravi i pred radnim tijelima Hrvatskoga sabora te je dodatno nomotehnički dorađen u skladu s primjedbama Odbora za zakonodavstvo’, no riječ je o izmjenama koje bismo mogli nazvati kozmetičkima.“

Ako je doista tako, ako se odlučilo potpuno ignorirati dobronamjerni glas struke, akademske zajednice i zainteresirane javnosti, čemu onda uopće javna savjetovanja i rasprave?

Radi potpunosti, ovdje ćemo podsjetiti samo na dio najnovijih tekstova koji su u svezi sa Zakonom o hrvatskom jeziku i problemima koji se spominju u ovom tekstu objavljeni na Portalu HKV-a. Tekstovi koje ovdje donosimo dijelom su tekstovi koji su pisani za Portal HKV-a, a dijelom tekstovi preuzeti iz drugih medija i objavljeni na Portalu HKV-a. Ovdje ne donosimo sve tekstove koje je Portal HKV-a tijekom godina objavio u svezi sa Zakonom o hrvatskom jeziku, jer ih je jednostavno previše. I iz tekstova koje smo izdvojili jasno je kako naši autori spadaju upravo u onaj dio stručne javnosti koji je podržao donošenje Zakona o hrvatskom jeziku i da je to ocijenjeno važnim korakom koji je napravila HDZ-ova Vlada. Upravo zato tomu dijelu stručne javnosti nije svejedno što u Zakonu piše i hoće li on u praksi, što se stvarne brige o hrvatskom jeziku tiče, ostati samo mrtvo slovo na papiru, a ustaljene se prakse nastaviti i dalje.

H. Hitrec: Premijer odobrio Zakon o hrvatskom jeziku na užas libertijanaca iz jezikoslovnih rupa, 24. travnja 2023.

Zakon o hrvatskom jeziku: HKV se uključio u javnu raspravu, 1. rujna 2023.

Razgovor s kroatistom Arturom Bagdasarovom – A. Bagdasarov: Jezična bi se pitanja trebala rješavati na jezičnoj, a ne na političkoj ili ideološkoj ravni, 4. listopada 2023.

N. Piskač: Jezični zakon između politikantstva, centralizacije i novca, 12. listopada 2023.

M. Gavran: Bilo bi dobro da je sjedište Vijeća za hrvatski jezik u Matici, HAZU-u ili u Leksikografskom zavodu, 30. listopada 2023.

A. Bagdasarov: Nekoliko upita u svezi s jezičnim zakonom, 2. studenoga 2023.

A. Žužul: Zašto nam je Zakon o hrvatskom jeziku potrebniji nego ikada, 4. studenoga 2023.

B. Stanić: Zakon za buduće naraštaje – Tko će čuvati hrvatski jezik?, 6. studenoga 2023.

D. Dijanović: Zakon o hrvatskom jeziku predstavlja važan povijesni iskorak, 7. studenoga 2023.

HAZU-ov zahtjev u povodu donošenja Zakona o hrvatskom jeziku, 1. prosinca 2023.

hkv.hr / Hrvatsko nebo