N. Kulačin/Srbija ne će u Europsku uniju, tragikomične su izjave da će ispuniti uvjete do 2025.!

Vrijeme:3 min, 53 sec

 

Srbija ne će u Europsku uniju; Vučić nije učinio ništa da bi EU približio građanima Srbije, već je vezivao zemlju uz Rusiju i Kinu, piše na Aljazeeri Nenad Kulačin, slobodni srbijanski novinar demokratske prozapadne orijentacije, u komentaru objavljenom 30. srpnja u Aljazeeri.

 

Kulačin razobličuje službene izjave srbijanskih dužnosnika kao puko prenemaganje. Izjavu ministrice  za europske integracije u Vladi Srbije Tanje Miščević po kojoj bi Srbija mogla ispuniti sve uvjete za članstvo u Evropskoj uniji do g. 2025. ocjenjuje ne samo kao nerealnu, već i kao „tragikomičnu“. Zašto?

„Da bi se ispunili svi nezaobilazni zahtjevi za nešto manje od godinu i pol, bio bi potreban golem rad, trud i zauzimanje, uz bezuvjetnu, iskrenu i više nego očevidno izraženu volju i želju za takvim ishodom. Na stranu spremnost EU-a da primi nove članove. Čak da je Bruxelels i spreman za takav iskorak poslije i suviše duga vremenskog posta u toj stvari, teško da bi Srbija takvo što mogla uraditi. Srbija to ne želi!“ Zašto?

Zato što „većinska Srbija, prezentirana posredstvom aktualne vlasti, nije za članstvo u EU. […] Na prstima jedne ruke možemo izbrojiti stranke koje to bezuvjetno žele. Isto vrijedi i za predstavnike vlasti. Njih gotovo da više i nema“ – odgovara Kulačin te nastavlja: „Upravo je taj podatak jedan od najvećih rezultata vlasti Aleksandra Vučića u proteklih 11 godina. Nikada za ovih 11 godina nije ispustio priliku da ’oplete’ po EU-u, Bruxellesu, Zapadu. Za sve ovo vrijeme, čvršće se drži za rusku čizmu i kineski zid nego što bi volio da Srbija postane članica moderne europske zajednice.“ Što je Vučić u prilog EU-u učinio?

„Apsolutno ništa“, odgovara komentator pa nastavlja: „Umjesto toga, vezivao je sebe i cijelu državu sve čvršće uz Rusiju, energetskom zavisnošću, i uz Kinu, besmislenim kreditima. U Srbiji se sve glasnije priča o tome da je službeni Beograd tražio neke ustupke u pogledu vraćanja kineskih kredita i da je, umjesto očekivanog razumijevanja kineskih partnera, dobio takvu pljusku da mu se obrazi i dan-danas tresu.“ Od koga Srbija ima najviše koristi?

Najviše koristi Srbija, unatoč svom protuzapadnom držanju, „i dalje ima od EU-a. Da ne govorimo o nepovratnim sredstvima koja su iz EU-a dana Srbiji. Ima i kredita, mnogo se toga danas u Srbiji gradi zahvaljujući EU-u, a da ne govorimo o broju ljudi koji su zaposleni u poduzećima koja su u vlasništvu kompanija iz EU.“ Istodobno, „Srbija uporno odbija, dijeli lekcije cijeloj Europi o nekoj privrženosti međunarodnom pravu… Uporno Beograd izbjegava odgovor na pitanje kako to želi u EU, a ne želi da poduprijeti vanjsku politiku prema ratu u Ukrajini. Najveći paradoks leži u tome da je Srbija uvela sve sankcije koje je EU uvela protiv određenih država, samo ne Rusiji. I to možda najviše govori ili o tome da je Vučić skroz okrenuo svoju politiku prema Moskvi, ili da je toliko zavisan od Vladimira Putina da takav korak ne smije poduzeti.“ Ima li još nekih dokaza da je tako?

Ima  ih! „Vučić je u temelje srbijanske diplomacije usadio ciglu inata… Tako je u inat Zapadu na mjesto šefa BIA-e postavio Aleksandra Vulina, osvjedočenog rusofila i idolopoklonika spomenutog Putina. Sada je sebe, iz ovog ili onog razloga, doveo u situaciju da je srbijanski šef državne sigurnosti jedini na svijetu pod sankcijama SAD-a.“ No što onda Vučić uopće radi?

„Vučić nikada nije prestao sjediti na dvama stolcima“, kaže slobodni komentator. „Mnogo manjom površinom uvijek je sjedio na onoj bruxelleskoj, i to nikada nije krio. Bez obzira na deklarativnu odrednicu…, Vučić vješto govori o tome da se Srbija ne će odreći svojih povijesnih prijateljstava s Rusijom i Kinom.“ Zašto mu se to tolerira?

„EU sve to tolerira zbog toga što i dalje vjeruje da će Vučić učiniti ono što je obećao kada je preuzimao vlast… Misli se na Kosovo. Ne treba kriviti EU, jer za 11 godina vlasti u Srbiji se nije pojavila alternativa Vučiću, sposobna da izdrži sve njegove napade, kampanje i grozote…. Srbija je danas kandidat za članstvo u EU bez institucija, bez demokracije, bez slobodnih medija, zemlja u kojoj hara državno organiziran kriminal, korupcija i netolerancija na svaki vid drukčijeg mišljenja od onoga koje svakodnevno objelodanjuje Vučić. U Srbiji se danas progone novinari kao i devedesetih. Europa i svijet i dalje glasno šute o svim tim pitanjima.“ A što rade oni u Srbiji?

„U krajnjoj liniji, nitko nam u Srbiji nije kriv doli mi sami koji smo dopustili da se takvo što dogodi“, zaključuje rezignirano N. Kulačin, koji je iako ugledan novinar i urednik morao otići iz metropole, a radno mjesto potražiti u provincijskom Šabcu…

Povezano:

VIDEO: Dokumentarni film “Neoproštena pobjeda” redatelja i scenarista Nenada Piskača

 

Aljazeera/Hrvatsko nebo

Odgovori