Put u dekriminalizaciju pedofilije na globalnoj razini

Pedofilja kao „novo normalno“

Ni jedno društvo, ni jedna civilizacija ne može egzistirati bez tabua i moralnih ograda, a u današnjoj zapadnoj civilizaciji tabui i moralne ograde gotovo da više ne postoje. Sve ide prema tome da će čak i pedofilija vrlo brzo postati nešto „novo normalno“. Tako se i za pedofile sve češće rabi naziv „osoba koju privlače maloljetnici“. U Njemačkoj smo došli do toga da pedofili mogu ustanovljavati vrtiće. Tako u berlinskoj četvrti Schöneberg pedofili otvaraju „transrodne vrtiće“. Već ranije pedofil Alfred Kinsey, o kojemu ćemo više u nastavku teksta, dobio je gotovo pa kanonsko mjesto u znanosti, a i vodeći hrvatski tzv. seksolozi školovali su se na njegovu institutu.

Preteče današnjih Zelenih u Njemačkoj svojedobno su se zalagali za pedofiliju, u Nizozemskoj je 2006. osnovana stranka koja zagovara pedofiliju, a pitanje je vremena kad će stranke koje zagovaraju pedofiliju početi ulaziti u nacionalne parlamente ili će, što je još izvjesnije, mainstream stranke pomalo inkorporirati blaži stav prema pedofiliji u svoje programe. Tko zna, možda će i pedofilija za 20 godina biti „jedna od temeljnih vrijednosti EU-a“ kao danas LGBT ideologija koja povijesno baštini snažne poveznice sa zahtjevima za legalizacijom pedofilije.

U Svetome pismu (Mk 9, 42-48; Lk 17, 1-2) čitamo: „Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku“.

Na žalost, zapadna civilizacija odrekla se Svetoga pisma, ali i zdravog razuma. Društvo koje više ne zna razliku između muškarca i žene i koje nije spremno ni na najmanju žrtvu za bilo kakve ideale, teško može imati budućnost. Zahtjevi za legalizacijom pedofilije samo su logičan proizvod te i takve bolesne civilizacije.

Kao što je nedavno pisao The European Conservative, Međunarodna komisija pravnika sa sjedištem u Ženevi nedavno je objavila izvješće „Načela za pristup utemeljen na ljudskim pravima kaznenom zakonu koji propisuje ponašanje povezano sa seksom, reprodukcijom, uporabom droga, HIV-om, beskućništvom i siromaštvom“.

Opasan dokument

Konzervativni pravni stručnjaci upozoravaju da ovo izvješće predstavlja opasan poticaj za seksualizaciju djece i za uklanjanje dugotrajne zaštite djece u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije o spolnom odgoju. Tvrdeći da se temelji na petogodišnjem radu međunarodne suradnje pravnika kao odgovor na zabrinutost UN-a o sve većem kršenju ljudskih prava, dokument ima progresivni pristup pitanjima beskućništva, upotrebe droga i građanskog reda, ali i glede legalizacije prostitucije i pobačaja. Osim toga, ulazi u još opasniju vodu glede pristanka na spolne odnose djece i adolescenata.

Jerzy Kwaśniewski, predsjednik pravnog think tanka Ordo Juris, izjavio je za The European Conservative da je ovo prvi dokument – za koji se tvrdi da je rezultat sastanaka stručnjaka s Programom UN-a za HIV/AIDS i Uredom visokog povjerenika UN-a za ljudska prava – koji službeno preporučuje (barem djelomičnu) dekriminalizaciju seksualnih radnji koje se danas kvalificiraju kao „pedofilne” ako se vjeruje da je maloljetnik izrazio istinski neovisni i informirani pristanak za određeni seksualni čin. Sve to pod paravanom promicanja općih načela kaznenog prava i međunarodnih standarda ljudskih prava.

U dokumentu se navodi da se „roditelji, skrbnici ili druge osobe koje omogućuju ili pomažu djeci (…) da ostvare svoja seksualna i reproduktivna prava, uključujući nabavu usluga, robe ili informacija vezanih uz seksualno i reproduktivno zdravlje, ne mogu smatrati kazneno odgovornima, osim ako su bili uključeni u prisilu, silu, prijevaru ili je nedostajalo slobodno i informirano donošenje odluka od strane djeteta”. Osim toga, prema izvješću nije podložno kaznenom zakonu „seksualno ponašanje uz pristanak, bez obzira na vrstu seksualne aktivnosti“.

U dokumentu se izražava zabrinutost da bi kriminalizacija ovih aktivnosti mogla pogaziti ljudska prava, postajući uzrokom diskriminacije, uključujući dobnu diskriminaciju, koja je navedena među mogućim predrasudama kojima može izložiti ljude. U dokumentu stoji da se „svaka propisana minimalna dob za pristanak na spolne odnose mora primjenjivati na nediskriminirajući način“, te da se „štoviše, spolni odnosi koji uključuju osobe ispod zakonske dobi za pristanak u nekoj zemlji mogu dogoditi uz pristanak maloljetne osobe“. U dokumentu ozakonjivanje pedofilije zaključuju činjenicom da „osobe mlađe od osamnaest godina trebaju sudjelovati u odlukama koje se na njih odnose, s dužnim poštovanjem prema njihovoj dobi, zrelosti i najboljim interesima, te s posebnom pozornošću na jamstva nediskriminacije“.

Prema Kwaśniewskom, izvješće je zaokret u spirali reakcija uzrokovanih sve intenzivnijom izloženošću djece pornografiji. Poljska, Mađarska, Francuska, navodi se dalje u članku, kao i neke države u SAD-u donijele su zakone o zaštiti djece s ciljem ograničavanja izloženosti mladih seksualno eksplicitnom sadržaju, što je korak u skladu s dugotrajnim standardima da takva izloženost nije samo moralno štetna, već i oblik seksualnog zlostavljanja.

„Nije prvi put da stručnjaci iz UN-a i Svjetske zdravstvene organizacije namjerno iskorištavaju projiciran lažni autoritet, tipičan za sve ogranke međunarodnih agencija, da bi zastrašili nacionalne institucije radi uvođenja zakona. Naša je odgovornost kao pripadnika europske i kršćanske kulture ne samo da se tome suprotstavimo, već i da se aktivno suprotstavimo pokušajima promicanja lažne antropologije koja je štetna za djecu i obitelji diljem svijeta”, zaključuje Kwaśniewski.

Normalizacija pedofilije na globalnoj razini

Slijedom navedenoga, nizozemski pisac i novinar David Sorensen tvrdi da Ujedinjeni narodi (UN) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) rade na normalizaciji pedofilije na globalnoj razini. „Već nekoliko mjeseci radim na prikupljanju dokaza koji nedvojbeno, uvjerljivo pokazuju da Ujedinjeni narodi i Svjetska zdravstvena organizacija i druge organizacije poput Planiranog roditeljstva i Zaklade Billa i Melinde Gates … rade po cijelom svijetu (…) žele potpuno preuzeti obrazovanje u vrtićima i osnovnim školama,” rekao je Sorensen u podcastu „Istina za zdravlje“, koji vodi dr. Elizabeth Lee Vliet.

Ove organizacije ne samo da žele „seksualizirati malu djecu“, već i „srušiti njihove prirodne obrambene sustave kako bi bila potpuno otvorena za seksualne predatore bilo gdje, svugdje“. „Oni doslovno kažu da je svako dijete seksualno biće od nulte godine, da su spolno biće bez obzira na dob”, nastavio je. „I tako je seks njihovo ljudsko pravo. Stoga svako dijete treba imati seksualne partnere i škole ga moraju usmjeravati da se upusti u seksualne odnose od najranije moguće dobi”.

U svojim „Međunarodnim tehničkim smjernicama o seksualnom obrazovanju”, UN promiče „sveobuhvatno spolno obrazovanje”, za koje kaže da je osmišljeno da „opremi djecu i mlade znanjem, vještinama, stavovima i vrijednostima koji će ih osnažiti da (…) razviju društveni i seksualni odnos pun poštovanja”. U ovim se smjernicama odgajateljima nalaže da djecu, počevši od devete godine, poučavaju samozadovoljavanju. „Standardi za seksualni odgoj u Europi“, dodaje Sorensen, još su eksplicitniji i počinju u još mlađoj dobi. Primjerice, savjetuje se odgojiteljima da informiraju djecu od nula do četiri godine o „užitku i zadovoljstvu pri dodirivanju vlastitog tijela” i „masturbaciji u ranom djetinjstvu”. Djecu u dobi od šest do devet godina treba poučavati o „Seksu u medijima (uključujući internet)”, prema smjernicama WHO-a. Štoviše, za djecu od devet do dvanaest godina, WHO savjetuje odgojiteljima da omoguće djeci da „donesu svjesnu odluku hoće li imati seksualna iskustva ili ne“, pogrješno implicirajući da su djeca sposobna pristati na seks u tako mladoj dobi.

Intelektualni uzori

Diljem Europe rastu zahtjevi za nekim oblikom dekriminalizacije pedofilije. Nizozemska prednjači u tome. Na službenoj web stranici Mladih demokrata, „neovisnog“ krila mladeži Nizozemske demokratske stranke (D66 – jedne od najvećih nizozemskih stranka), objavljena je u ožujku ove godine službena izjava kojom se podržava proizvodnja „virtualne dječje pornografije“, pa čak i poučavanje pedofilije kao oblika seksualnosti u školama. Predstavnici ove političke platforme predlažu da bi se pedofilija trebala uvesti maloljetnicima kao oblik „seksualne orijentacije“ u nastavni plan građanskog (spolnog) odgoja u školama, kako bi se pružio „uvid u stigmatizirani identitet“. Mladi demokrati promiču da se „u srednjim školama educira o pedofiliji kao seksualnoj orijentaciji”. Još jedan problem koji su zamijetili mladi nizozemski političari jest to da „mnogi pedofili razmišljaju o samoubojstvu“, jer „pedofilija nije poštovan identitet“.

Ovakvi stavovi imaju intelektualne uzore u baštini brojnih ranijih pedofilskih aktivista.

Ken Plummer, emeritus profesor sociologije na Sveučilištu Essex, koji je umro prošle godine svojedobno je zapisao: „Izoliranost, tajnost, krivnja i patnja mnogih pedofila nisu svojstven fenomen već proizlaze iz ekstremne društvene represije stavljene na manjine. (…) Pedofilima se govori da su zavodnici i silovatelji djece, no oni znaju da su njihova iskustva puna ljubavi i nježnosti. Govori im se da su djeca čista i nevina, lišena seksualnosti; no oni iz vlastitih iskustava svog djetinjstva i iskustava susreta s djecom znaju da to nije tako“. Na svom blogu je 2012. objavio poglavlje koje je napisao za knjigu „Muška međugeneracijska intimnost“. Tamo čitamo: „Dok je homoseksualnost postala malo manje nepoćudna za moral, pojavio se novi narodni vrag – zlostavljači djece. (…) Mnogi odrasli pedofili navode da dječaci aktivno traže seksualne partnere (…), djetinjstvo samo po sebi nije biološki dano, već povijesno proizveden društveni pojam“.

Pedofilija u Hrvatskoj

I u Hrvatskoj smo u posljednjih desetak godina vidjeli pokušaje normalizacije pedofilije. Tako je 2013. na Queer festivalu u Francuskom institutu u Zagrebu kao gost bio pozvan poznati nizozemski zagovaratelj pedofilje Gert Hekma. Te godine dosta se pisalo i o dr. Aleksandru Štulhoferu. Objavljen je niz članaka koji neprijeporno dokazuju da je Alfred Kinsey, na čijem se institutu školovao dr. Aleksandar Štulhofer – jedan od ključnih autora tzv. četvrtog modula zdravstvenog odgoja, bio pedofil. Objavljeni su i dokumenti koji pokazuju da je Štulhofer objavio knjigu u koautorstvu s deklariranim pedofilom i urednikom pedofilskog časopisa dr. Theom Standfordom.

Nakon objave dokumenata koji dokazuju Standfordovu pedofiliju (a čiju je objavu potaknula dr. Judith Reisman), Štulhofer je u izjavi za „Slobodnu Dalmaciju” tada izjavio kako nije znao da je dr. Stanford uređivao pedofilski časopis. Kad čovjek pročita tu Štulhoferovu izjavu, doista ne zna bi li se smijao ili bi plakao. Kakav je to, naime, znanstvenik koji ne zna da u koautorstvu s pedofilom objavljuje knjigu? Kakav je to znanstvenik koji barem na internetu nije pronašao sve dostupne podatke o svom suradniku (a u slučaju Standforda se na engleskom jeziku na internetu lako mogu pronaći članci o njegovoj pedofiliji)?

Moguća su dva rješenja: ili Štulhofer laže da nije znao za Standfordovu pedofiliju (što bi bilo skandalozno, jer bi značilo da autor spolnog odgoja, koji su trebala učiti hrvatska djeca, ima benevolentan stav prema pedofiliji) ili znanstvenik Štulhofer jednostavno ne čita, u prilog čemu bi se mogla navesti njegova izjava u razgovoru za „Jutarnji list” da je upisao sociologiju jer „za prijemni ispit trebalo je pročitati samo tri knjige. Nisam pročitao ni te tri, ali sam nekako upao”.

U knjizi „Arhitekti kulture smrti“ čiji su autori američki sveučilišni profesori i publicisti Donald De Marco i Benjamin Wilker daju se odlični portreti dvadeset i tri utjecajna mislioca koji su bitno utjecali na stvaranje kulture smrti. Među tim misliocima nalazi se i A. Kinsey. Kinseyeve ideje autori obrađuju na temelju njegove knjige „Sexual Behavior in the Human Female“.

U toj Kinseyevoj knjizi tako možemo pronaći sljedeći citat: „(…) Teško je shvatiti zašto bi se dijete, osim ukoliko nije kulturalno uvjetovano, uznemiravalo zbog toga što mu netko dodiruje genitalije, zašto bi se ono uznemiravalo kad vidi genitalije kod drugih ili kad doživi neki još specifičniji seksualni kontakt”. A svakako je zanimljiv i sljedeći citat: „Nema nikakve sumnje da se za spolne odnose između čovjeka i drugih životinjskih vrsta znade od samih početaka povijesti; (…) oni nisu neuobičajeni ni u našoj kulturi…”.

Na institutu ovoga zagovornika pedofilije i spolnih odnosa sa životinjama školovali su se brojni seksualni aktivisti koji žare i pale medijskim mainstreamom u Europi i SAD-u. A pedofilija ima mnoge zagovornike i praktičare u visokim političkim i financijskim krugovima diljem svijeta. Dovoljno se prisjetiti tko je sve posjećivao otok pedofila Jeffreya Epsteina.

Počinje s rodnom ideologijom…

Prvi je korak promicanje tzv. rodne ideologije. Samo nekoliko godina nakon usvajanja tzv. Istanbulske konvencije rodna ideologija ne samo da ulazi u škole, nego i u vrtiće. Udruge kao što je Status M već godinama provode rodnu ideologiju u nekoliko vrtića u Zagrebu. A kako doznajemo, uskoro će se u većini vrtića prema programu morati provoditi genderistička indoktrinacija djece, sve pod krinkom borbe protiv stereotipa.

U Sjedinjenim Američkim Državama u tijeku je kampanja „Drag Queen Story Hour“. Osobe maskirane u suprotni spol odlaze u vrtiće, škole, knjižnice i muzeje te mladim ljudima čitaju propagandne priče s ciljem navikavanja te djece na svijet u kojemu je biološko-identitetski egzibicionizam „novo normalno“. Pitanje je vremena kad ćemo i u hrvatskim vrtićima gledati isti scenarij. Tko  se od roditelja tomu usprotivi, optužit će ga se za to da djecu uči mržnji i zatucanosti. A sutra i kazneno goniti.

U konačnici, zar nismo nedavno imali primjer da su mala djeca gledala nekakvu kreaturu odjevenu u kondome, a da pravobraniteljica za djecu – eh, kako samo očekivano! – u tome nije vidjela ništa sporno? Zar HRT nije nedavno emitirao „Drske djevojke“, seriju u kojoj se promiču transrodnost, pobačaj, kontracepcija i sodomija?

Zdrav razum sve je manje na cijeni, dekadencija prožima sve pore zapadnih društva, vodi se rat protiv djece, braka i obitelji, a novo perverzno, kako jasno vidimo, stiglo je i u Hrvatsku…

Davor Dijanović / Hrvatski tjednik

hkv.hr / Hrvatsko nebo