Protektorat na ne baš mala vrata / Bošnjački SOS iz „banana države“

Scenarij za „dan poslije“, nakon što, biva, Dodik (konačno) padne, predviđa, zapravo, mali srpski ustanak. No, EUFOR i NATO brzo će to srediti. I onda ćemo sretno živjeti do kraja života u „Tisućljetnoj“, „Nedjeljivoj“ i što je najvažnije – „Suverenoj“! A ako još Amerika uvede „protekciju“, eto nama – Eldorada!

Patetiku zbilja ništa ne može zaustaviti! Štoviše, u ovome je (teškom) slučaju nadvladala skandaloznu činjenicu kako se vijest da je bh. veleposlanik Sven Alkalaj 30. lipnja predao akreditive američkome predsjedniku Joeu Bidenu, do ovdašnjih medija probila tek nakon šest dana. I to ne tako što ju je obznanilo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, nego zahvaljujući tomu što je taj, nerijetko kontroverzni, diplomat, usput i šef Diplomatskog kluba Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost, pa su se, eto, oni pohvalili Alkalajevim pohodom u Bijelu kuću.

Veliko je Bidenovo srce

Usput – a to je, valjda, prepričao Alkalaj osobno – nema koji bh. medij nije prenio kako je Biden kazao kako mu se Bosna još prije mnogo godina urezala u srce, te je podvukao da će se u idućem razdoblju poduzeti određene stvari za njezin boljitak.Vremešni, da ne velim stari(ji), ljudi umiju biti sentimentalni, pa zato nije američkome predsjedniku zamjeriti na ovome izljevu emocija. Uostalom, i jedan naš (…) visoki državni dužnosnik, iako tek u „zlatnoj jeseni“ svoga života, pao je potkraj prošloga mjeseca u sevdah i napao – a koga će?! – Ameriku. A ni Europi nije ostao dužan.

„Dok Murphy najavljuje kako će ‘do kraja godine’, a ne znamo koje ‘završiti s Dodikom’, a Dodik najavljuje da će ‘do kraja godine Murphy otići’; dok Sattler najavljuje nikada viđen zamah na europskom putu; dok Schmidt hoda Europom i priča besmislice u koje ni sam ne vjeruje; čovjek s američke crne liste kojeg je Amerikanac Murphy pustio u vlast i Vijeće ministara, vodi Bosnu i Hercegovinu u stanje klasične pobune po modelu Radovana Karadžića, a koja je prethodila agresiji i ratu devedesetih godina“, zagalamio je Željko Komšić po, zapravo, srpskoj krilatici starostavnoj – ceo svet je protiv nas!

Uz to, iz opozicije, toga za njega više-manje neprirodna položaja, detektirao je kolaboraciju „domaćih izdajnika“ i (zapadnih) veleposlanstava. Misli, naime, taj „pošteni Hrvat“ kako institucije BiH: tužiteljstva, policijske i sigurnosne zajednice ne reagiraju jer aktualna vlast čeka signal od svojih stvarnih (inozemnih) gazda, veleposlanika pozicioniranih u Sarajevu – dakle. A onda, i dalje u istom tonu, traži da se eresovskoga vožda konačno disciplinira, i to (baš) tako da veleposlanici nalože domaćim političkim snagama kako bi konačno postupili u skladu s Ustavom.„Ako se to ne dogodi, onda neka se barem ne čude ‘nama radikalnima’ kada kažemo da ćemo svoju zemlju braniti na svaki način! Jednom jesmo i uvijek ćemo!“, prijeti taj neumorni bošnjački gazija.

Reis između mobilizacija i američke konjice

I, gotovo nevjerojatno, nije (više) u suglasju s Huseinom ef. Kavazovićem koji je, baš nekako u vrijeme kada se Komšić II. obračunavao s cijelim svijetom, dao intervju Glasu Amerike u komu honorira Washingtonu sve što su do sada učinili za Bosnu i Hercegovinu, ali i spočitava što su se u jednom trenutku povukli i prepustili državu Europskoj uniji koja nije sposobna rješavati teška pitanja na Balkanu, a posebno u BiH.

„Ne možete nekomu tko nema kapacitet rješavati probleme (agresija, zločini, genocid) i stalne težnje k secesiji, prepustiti posao. Iako je Slobodan Milošević procesuiran u Haagu, politički projekt nije završio u Haagu, on i dalje živi ovdje. BiH je pod europskim patronatom pretvorena u vreću za udaranje, tko god je želio nešto probati na BiH – mogao je to učiniti. Najčešće su to činile Srbija, Hrvatska, Rusija i Mađarska. Svatko može doći ovdje i osokoliti snage koje žele razbiti BiH. SAD su napravile veliku pogrešku kada su povukle trupe iz BiH“, drži reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH i naglašava kako je Amerika trebala ostaviti makar jedan dio vojnika, pa, veli, i simboličan te tako poslati poruku da je BiH država koja je pod američkom protekcijom. I na kraju, efendija, držeći mali politički sat, poručuje kako bi se politika predsjednika Bidena trebala popraviti da bi se, drži, susjedima jasno stavilo do znanja kako je BiH suverena i pod protekcijom SAD-a.

A nekako s proljeća, početkom ožujka, u emisiji Sasvim iskreno na MTV Igman, Kavazović će: „… Današnja je borba u institucijama države BiH, one se moraju braniti. Ne smijemo dopustiti da se one ruiniraju, da se one slabe. Moramo pokazati na svaki način da smo spremni braniti institucije države BiH. A kada one padnu, a imali smo to 1992. kada su pale, moramo biti spremni braniti ovu zemlju i oružjem, i o tome ne treba nitko imati dileme, da tako kažem, da to moramo raditi. Ali sada je mir, sada su institucije na potezu i neka rade svoj posao.“

Mn/Komšić I. (pred)posljednji pošteni Hrvat

Nedugo nakon ove njegove… pa, evo, tražim pravu riječ… možda kazati mobilizirajuće poruke, osvanuo je na FACE TV Ivo Komšić detektirajući zaokret u politici Temeljne u Bošnjaka – točnije kruga koji gravitira Bakiru Izetbegoviću. „Europske društvene i kulturne vrijednosti, europska demokratska tradicija, sekularnost i multietičnost odbacuju se, a SAD i njihovi saveznici prikazuju se kao neprijatelji – sve u suprotnosti s interesima vlastita naroda“, drži taj, sad već, ex-pošteni Hrvat, uz konstataciju kako je (sve) to dovelo do radikalizacije Bošnjaka.

Nakon što je reis efendija, koji već tradicionalno ne da na Izetbegovića II., pročitao kako je njegov, veli, prijatelj gostovao na televiziji i tamo govorio o radikalizaciji Bošnjaka i njihovu nacionalizmu, odgovorio mu je na Facebooku, tako da je ex-reis Mustafa Cerić, znan (i) kao Facebook efendija, usred golema Kavazovićeva angažmana na društvenim mrežama, zapravo postao i – ex-facebook efendija!

Pa, iako, (sasvim iskreno) priznaje kako (poštovani) Ivo ima mjesta kod njega zbog svega što je do sada učinio za BiH, mora kazati i kako je sličnu priču čuo i od jednog stranog diplomata, ali, eto, nije bio siguran od kuda ona dolazi. No, sada, dojma je, zna, pa Komšiću I. poručuje: „…No, ni ovaj put nije rekao u čemu se ogleda taj radikalizam. Možda u tome što neki Bošnjaci prigovaraju međunarodnoj zajednici da ih nepravedno pritišće? Podmetanje Bošnjacima nekog orijentalnog geopolitičkog folklora je zbilja neozbiljno, ako nije zlonamjerno.“

Mn/Postbajramsko Schmidtovo aboliranje

Sve u svemu, od ranog proljeća do prije nekoliko dana, iz izjava bošnjački prvaka, ili, što bi kazao poštovani Ivo, kruga oko Izetbegovića mlađeg, dalo se razumjeti kako su i Europa i Amerika kontra „temeljnoga naroda“. A onda je uoči Bajrama reis prvo prizvao Ameriku da (više) uvede tu – „protekciju“ te odmah poslije Bajrama primio je donedavno – nakon intervencije u izbornoj noći – anatemiranoga Christiana Schmidta. Nakon ovog posljednjega (iznenadnoga) posjeta, MINA je izvijestila kako susugovornici izrazili uvjerenje da su posljednje intervencije visokog predstavnika doprinijele smirivanju opće političke i sigurnosne situacije u BiH. Visoki je predstavnik, dakle, aboliran od optužbe za – islamofobiju.

Nakon svega, dakle, bošnjačka strana, poslužimo se – jer je uistinu, nažalost prikladno – vojnom terminologijom, očekuje ofenzivu Zapada, ali ne samo diplomatsku. Tako, primjerice, predsjedavajući Zastupničkog doma PS-a BiH Denis Zvizdić misli kako su se stekli svi uvjeti da NATO postupi po članu 7. Statuta Brčko Distrikta BiH. U prijevodu: da pošalje oružane snage. Sugerira, naime, kako se zbog (uvijek, zapravo, aktualnoga) slučaja Dodik više nema što čekati budući da Brčko slovi kao glavno čvorište i točka u kojoj bi EUFOR i NATO trebali rasporediti svoje vojnike i tako zauvijek zaustaviti snove pojedinaca o raspadu Bosne i Hercegovine. „Poslije takve odluke Dodik više nikada ne bi spomenuo secesiju“, drži Zvizdić.

Mn/Mali (je to) srpski ustanak

Na što se, međutim, laktaški Baja, mrtav-hladan, (retorički) pita: „Tko to može mene smijeniti?!“ I stigao mu je odgovor. Početkom prošloga tjedna pojavila se informacija koju je plasirao, „iz dobro obavještenih diplomatskih izvora“, N1. Zapad, navodno, prvi put ozbiljno počinje razvijati scenarije Dodikove smjene jer je posljednjim svojim potezima prešao crvenu crtu i kao nikad dosad ugrozio opstojnost države i Daytonski mirovni sporazum.

Poslije čega je po, uglavnom sarajevskim, medijima razrađivan scenarij za „dan poslije“. Biva, što će biti kada Mile padne. Tako bivši dekan sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku prof. Nedžad Korajlić kaže kako se, istina, mogu očekivati prosvjedi, demonstracije. „… Međutim, rezervne snage EUFOR-a i NATO-a mogu se vrlo brzo prebaciti u BiH. Entitet RS nema snage, kako tamošnja policija, tako ni eventualne neke paravojne formacije, da se odupru toj akciji ako do nje dođe.“

A onda ćemo sretno živjeti do kraja života u „Tisućljetnoj“, „Nedjeljivoj“ i što je najvažnije – „Suverenoj“!

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

nedjelja.ba / Hrvatsko nebo