Uz sedmu vazmenu (uskrsnu) nedjelju: Kraljevstvo Božje u svijetu jest život u Bogu
Vrijeme:4 min, 2 sec
Dubravko Turalija iz Katoličkog tjednika napisao je uz današnju nedjelju prigodnu homiliju, meditaciju i egzegetsku raščlambu i objavio ju na portalu nedjelja.ba. Prenosimo ju u cijelosti. U njoj se ističe: „Život u Bogu suprotstavlja se životu u svijetu jer jedan naginje duhovnoj, a drugi materijalnoj specifikaciji; jedan svetačkoj, a drugi uživalačkoj sferi; jedan velikodušnosti, a drugi sebičnosti; jedan dobru i spasenju svih, a drugi koristoljublju, isključivosti mnogih i konformizmu samo nekih.“
Odbjegli Adonis
(Dj 1,12-14; 1 Pt 4,13-16; Iv 17,1-11a)
Grčki monah Adonis opljačkao je monašku riznicu Kalabaku i pobjegao u Atenu. Međutim, u bijegu ga je uhvatila policija i zatvorila u atensku kaznionicu.
Adonis je uvjeravao suca da je monah poznatoga samostana Kalabaka i da zlatnina koju posjeduje nije ukradena, nego da mu ju je povjerio prior za preprodaju. Sudac pošalje po priora samostana Kalabaka i ovaj hitro doputuje u Atenu. Kada je prior Grirorije stigao u kaznionicu upro je pogled u odbjegloga monaha. Susrela su se dva pogleda: pogled časnoga Grigorija i nečasnoga Adonisa, čije su oči iza rešetaka vapile za slobodom, oprostom i izgubljenom čašću. Tada je prior Grigorije došao do monaha Adonisa, okrenuo se sucu i rekao mu: avtos ine mazi mas. To će reći: „Ovaj je s nama, ovaj je naš, pustite ga!“
Preko nekih do svih
Ne može biti veće sreće za čovjeka od one kada osjeti i osluhne da mu Bog govori: „S nama si.“ Bog se nikoga ne odriče, pogotovo ne olako. O tome upravo govori ovonedjeljno evanđelje. Otac je Sinu predao sve, a Sin to ljubomorno čuva i nikome ne da.
U Starome zavjetu Bog je imao svoj narod. Nasuprot njegovu narodu stajali su pogani. S Kristom, međutim, svi ljudi postaju Božji narod. Ali, kao što je u početku Abraham poslušao Jahvu i postao njegov, tako sada svaki onaj koji želi biti Božji sluša Krista. I kao što je Jahve bio štit Abrahamu i svojemu narodu, tako je sada Krist štit i branič, svjetlost i spasenje, kako govori nedjeljni Psalam, svima onima koji ga prihvaćaju.
Isus je tako izabrao sve ljude, ali to izabranje traži recipročnost: – Jedan za sve i svi za jednoga!
Kraljevstvo svijeta i kraljevstvo Božje
Bog, dakle, ne ostavlja ovaj svijet bez svojega vodstva i zaštite. I dok je preko izabranoga naroda objavio da je jedini stvoritelj i čuvar svijeta, po Sinu je objavio da ga želi spasiti u cjelini. Pošto je Isus uzišao k Ocu, svijetu je poslan Duh Sveti da dovrši djelo Oca i Sina i izvrši posvećenje svega svijeta.
Ali Duha se ne može primiti ukoliko ga se ne upozna, baš kao što se ni Krista ne može nasljedovati ukoliko ga se ne sluša. Isus odlazi k Ocu, ali Duh Sveti preuzima ono na čemu je Isus radio, a to je evangelizacija cijeloga svijeta.
Velika je, stoga, razlika između toga je li se upoznalo ili se nije upoznalo Duha Svetoga. Onaj tko je upoznao Duha, upoznao je i Sina i Oca pa taj više ne živi u kraljevstvu svijeta, nego u kraljevstvu Božjem koje je u svijetu, ali nije od svijeta. Stoga je ključna razlika između onih koji žive u kraljevstvu Božjem koje je Krist donio u svijet i onih koji i dalje žive u kraljevstvu svijeta.
Na građanima kraljevstva Božjega počiva Duh Sveti, a to je Duh istine, razboritosti, jakosti, mudrosti… Toga Duha nose iskonski kršćani, kako navodi današnje drugo čitanje, dok na građanima svijeta počiva duh svijeta, a to je duh zablude, neznanja, nerazumnosti… pa je najtragičnija čovjekova sudbina baš ona, ne upoznati Boga i ne vidjeti Duha Svetoga. Stoga, onaj koji nije upoznao Sina i nije vidio Duha i dalje ostaje u kraljevstvu svijeta. A što je svijet? Čuli smo: Isus daje svijetu karakteristike osobe. Svijet je protivnik kraljevstvu Božjem. Drugim riječima, svijet je svaki onaj ili sve ono što udaljuje od prave istine, iskonskih vrijednosti i vjerskoga životnoga smisla. Upoznati Boga suprotno je od upoznati svijet pa prema tome, svijet je sve ono stvoreno što postoji, a što udaljuje od Stvoritelja.
Život u Bogu i život s Bogom
Evanđelje aplicira konačnu poruku: postoji kraljevstvo Božje koje je već u svijetu i kraljevstvo Božje koje je na nebesima. To je jedno te isto kraljevstvo, sa svojim dijagonalama i dimenzijskim osobinama. Kraljevstvo Božje u svijetu jest život u Bogu, a kraljevstvo Božje u nebu jest život s Bogom. Život u Bogu suprotstavlja se životu u svijetu jer jedan naginje duhovnoj, a drugi materijalnoj specifikaciji; jedan svetačkoj, a drugi uživalačkoj sferi; jedan velikodušnosti, a drugi sebičnosti; jedan dobru i spasenju svih, a drugi koristoljublju, isključivosti mnogih i konformizmu samo nekih.
Kršćanin je pozvan biti građanin kraljevstva Božjega, ali samo s jednom iskaznicom jer ona koja vrijedi ovdje vrijedi i gore i ona koja ga iskazuje i prokazuje u svijetu, iskazivat će ga i prokazivati i u vječnosti.
Dubravko Turalija
nedjelja.ba/Hrvatsko nebo
