Tko zna što bi sve bilo i čega ne bi bilo bez herojskog čina golorukih hercegovačkih Hrvata ispred kolone tenkova agresorske JNA?!
Vrijeme:9 min, 28 sec
Svakog svibnja valja se prisjetiti herojskog čina golorukih hercegovačkih Hrvata koji su sedmog dana tog proljetnog mjeseca 1991. godine zaustavili kolonu tenkova i oklopnjaka agresorske JNA u mjestu Pologu koje se nalazi na granici područja Mostara i Širokog Brijega, piše Večernji list BiH. Nikada nije “previše” prisjećanja na tri dana ponosa i slave te velike drame na rubu krvoprolića golemih razmjera. Taj događaj u značajnoj mjeri utjecao je na rasplet ratne i političke drame 90-ih godina prošloga stoljeća na prostoru BiH i Hrvatske.
To su potvrdili političari i povjesničari u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, pa čak i najviši oficiri tadašnje JNA. Taj 7. svibnja proglašen je Danom branitelja Grada Širokog Brijega. No, taj nadnevak ujedno je jedan od najvažnijih u novijoj hrvatskoj povijesti Širokog Brijega, Hrvata Hercegovine, ali i povijesti Republike Hrvatske i BiH. Na taj nadnevak goloruki Širokobriježani, kojima su se pridružili hrabri Hercegovci iz susjednih hercegovačkih općina, ali i iz Dalmacije, gradu i svijetu na jedinstven način kazali su kako nije važno to protiv kolike se sile netko bori, već to koje i kakve svetinje brani.
Naviru sjećanja na te dane. Tog jutra 7. svibnja bili smo ispred tadašnjeg dopisništva Večernjeg lista u Splitskoj ulici u Mostaru i vidjeli veliku kolonu tenkova i oklopnjaka JNA te doznali da ratna mašinerija takozvane JNA skreće prema Žovnici u smjeru Širokog Brijega. Uskočili smo u dopisništvo Večernjaka i rekli kolegi Vesi Vegaru da se odmah uključi u program Radiopostaje Split, a autor ovog teksta izravno se uključio u program Hrvatskog radija, studija Zagreb. Doznali smo da je jedna žena s Balinovca javila Širokobriježanima da je golema kolona tenkova i oklopnjaka krenula preko Žovnice. Za deset sati tog 7. svibnja trebala se održati sjednica Skupštine općine Širokog Brijega. Nazvali smo ured širokobriješke Općine, a na telefon se javio Ivo Zovko i kazao nam da nema planiranog zasjedanja i da su svi u Pologu kako bi se zaustavila kolona tenkova takozvane JNA. Nakon što se od jedne “rodice” iz Balinovca (“rodice” su zapravo bili dojavljivači ili dojavljivačice o eventualnim kretanjima i aktivnostima postrojbi takozvane JNA) doznalo da je kolona tenkova i oklopnjaka krenula preko Žovnice u smjeru Širokog Brijega, Anđelko Mikulić, tadašnji predsjednik Skupštine općine Široki Brijeg, uzeo je megafon i s balkona općinske zgrade viknuo: “Želim vam reći da nam u nenajavljeni posjet dolaze tenkovi!” Te riječi privukle su pozornost prolaznika, a Mikulić je nastavio: “Učinite kako vam srce nalaže. Ja ću isto to učiniti!” Istog trenutka ljudi su izlazili iz obližnjih kavana na ulicu, a potom se uputili u Polog. Brojni kamioni širokobrijeških tvrtki prepriječili su put koloni od više od sto tenkova i oklopnjaka. Tisuće okupljenih ljudi vikale su: “Nema prolaza, nema prolaza!” Zapovjednici te motorizirane postrojbe JNA našli su se u čudu. Iz Generalštaba u Beogradu naložili su da kolona tenkova i oklopnjaka mora proći po svaku cijenu. No, tisuće okupljenih bile su spremne to spriječiti također po svaku cijenu, pa i onu najskuplju. Uvečer tog 7. svibnja iz Mostara išli smo preko Ljutog Doca, Uzarića i Knešpolja u Polog. Vidjeli smo nekoliko skupina lovaca s lovačkim puškama! U Pologu smo zatekli kolege večernjakovce: Zorana Tomića, sadašnjeg rektora Sveučilišta u Mostaru, Antonija Pehara i Ivana Ćubelu te druge kolege novinare, svećenike fra Antu Marića, fra Mladena Hrkaća, Vinka Mikulića – Bajevića i druge. Širokobriježanima na Pologu pridruživali su se i mještani susjednih općina, ali i udaljenijih mjesta. Među njima bilo je i Bošnjaka. Bliski susret golorukog naroda i do zuba naoružane vojne sile bio je na rubu krvavog sukoba s velikim posljedicama u svakom pogledu. Smirivanju situacije posebno su pridonijeli širokobriješki gvardijan fra Mladen Hrkać, samostanski kapelan fra Ante Marić i fra Vinko Mikulić – Bajević te Anđelko Mikulić, Zdenko Ćosić, Mariofil Ljubić, Jure Skoko i drugi dužnosnici HDZ-a. Da bismo se javili medijima, valjalo je automobil ostaviti u Knešpolju pa pješice do Pologa i natrag pa automobilom do Širokog Brijega kako bismo nazvali redakcije. Stigla je pomoć iz Radiopostaje Split. Trećeg dana za Vijesti Hrvatskog radija u 15 sati izvijestili smo iz jedne obiteljske kuće u Pologu. Zahvaljujući Hrvatskom radiju javnost u velikom dijelu BiH i čitavoj Hrvatskoj doznala je što se događa u Pologu. No, valjalo je obavijestiti i svjetsku javnost. Velika uloga za to pripada novinaru i književniku Petru Milošu, tadašnjem dopisniku TV-a Sarajevo iz Hercegovine. Petar je dobro znao da urednici te televizije njegov poslani snimljeni materijal u Pologu neće “pustiti” u program pa se zaputio osobnim automobilom u Sarajevo i slučajno na hodnicima TV-a Sarajevo susreo Smiljka Šagolja, novinara te televizijske kuće, koji je Petru sugerirao da se snimljeni materijal najprije pošalje u televizijsku razmjenu pa tek onda preda uredniku. Tako je i bilo.
Urednik je Petru zamjerio na “nekorektnom prikazivanju JNA”, odbijajući reportažu objaviti u informativnom programu, a Miloš mu je kazao: “Sad je gotovo, prilog je otišao u razmjenu!” Zahvaljujući Petru i Smiljku vodeće televizijske kuće u svijetu prikazale su zbivanja u Pologu. Zanimljiva je činjenica da je motorizirana kolona JNA krenula iz Sjevernog logora u Mostaru preko Širokog Brijega, dalje u smjeru Dalmacije upravo u vrijeme kad je trebala početi sjednica širokobriješke Skupštine općine (predsjednik Izvršnog odbora općine Široki Brijeg Jago Lasić bio je na nekoj sjednici u Sarajevu, kao i njegov kolega iz Gruda Petar Majić), kad je dr. Franjo Tuđman bio u posjetu Velikoj Britaniji i kad se u Sarajevu trebala održati sjednica Glavnog odbora HDZ-a BiH. Zastupnik u Vijeću općina dr. Ivica Lučić znao je što se u Pologu događa i predložio Mati Bobanu i ostalim članovima Glavnog odbora da se automobilima krene u Polog (slijetanje u Polog vojnim helikopterom nije uspjelo “zbog magle”, kao da je London u pitanju). Počeli su mučni pregovori sa zapovjednikom Milojkom Pantelićem koji je od generala Blagoja Adžića dobio zapovijed da “vojska mora proći”. U knjizi “Rat je počeo prije” Zdenka Ćosića stoji kako je Pantelić rekao Adžiću da bi mogla pasti krv, a generalina “treće sile na svijetu” kazao je: “Pa neka padne!” Pregovore s predstavnicima JNA vodili su Anđelko Mikulić, Jure Skoko i širokobriješki gvardijan fra Mladen Hrkać. Milojko Pantelić, zapovjednik Mostarskog garnizona, rekao je Anđelku Mikuliću da će pripadnici JNA pucati ako se netko približi tenkovima. Situacija je bila sve napetija i delikatnija. Trećeg dana u Pologu pojavio se i Alija Izetbegović. Iz Zagreba stižu poruke od dr. Tuđmana i kardinala Franje Kuharića. Nekako se postiglo solomonsko rješenje prihvatljivo i hrvatskom političkom vrhu i u Zagrebu i u BiH u tadašnjim političkim okolnostima. Herojski čin u Pologu na svoj način utjecao je na ukupan rasplet političke i ratne drame 90-ih godina prošloga stoljeća. Ta tri dana u Pologu pratili smo za medije, a mnogo toga vezanoga uz ta važna događanja doznali smo i nešto poslije, ponajviše zahvaljujući knjizi “Rat je počeo prije” Zdenka Ćosića i dokumentarnog filma “Tri dana” Večernjakova novinara Zdenka Jurilja, ali i još nekih izvora. Dr. Ivo Lučić u predgovoru knjige “Rat je počeo prije” Zdenka Ćosića piše: “U tom sukobu nije ispaljen ni jedan metak, nije stradao ni jedan vojnik niti je bilo civilnih žrtava. Ipak, poražena je čitava jedna vojska zajedno sa svim što je simbolizirala: jugoslavenskim unitarizmom, komunističkim dogmatizmom i mitom o nepobjedivosti.”
Dr. Lučić piše kako je vrh JNA izdao zapovijed Desetoj motoriziranoj brigadi stacioniranoj u Mostaru (6. svibnja izravno general-majoru JNA Milovanu Zorcu) da 7. svibnja 1991. krene prema Splitu. Kolona od 103 vozila zaustavljena je u Pologu na granici Mostara i Širokog Brijega. Stotine kamiona, automobila i tisuće ljudi blokiralo je cestu riskirajući neravnopravni sraz s gusjenicama i oružjem tenkova i teških oklopnih vozila. Dr. Lučić naglašava: “Vojska i narod stajali su jedan naspram drugoga tri dana. U ta tri dana odvijala se drama u kojoj su oslikani svi segmenti društva i ogoljeni svi akteri tadašnje društvene i političke scene. Generali u Beogradu tražili su krv. Oficiri i vojnici u koloni strahovali su od sukoba. Alija Izetbegović izrekao je dojmljive riječi, ali je sam sebe demantirao nakon pet mjeseci kad je Ravno sravnjeno sa zemljom riječima: ‘To nije naš rat!’ Da se držao rečenog u Pologu, povijest Bosne i Hercegovine izgledala bi potpuno drukčije. Kao što bi bez barikada i hrabrosti naroda u Pologu drugačije izgledala i ukupna povijest bivše Jugoslavije.”
Strah u Predsjedništvu Jugoslavije
Prisjećamo se helikopterskog desanta desantne jedinice iz Niša na Vraniću i Ledincu kako bi se Široki prometno blokirao. Naravno da se ne smije zaboraviti i činjenica da su zapovjednici JNA bili planirali vojnicima u tenkovima i oklopnjacima dostaviti bojne otrove i zaštitne maske u vozilima koja su trebali dostaviti hranu. No, to nije bilo dopušteno, a ročnicima s prostora čitave tadašnje Jugoslavije, koji su bili u tenkovima i oklopnim vozilima, hranu i piće dostavljale su žene iz Pologa. Trećega dana kolona tenkova i oklopnjaka prošla je kroz Široki Brijeg, što je promatralo mnoštvo građana sa zapaljenim svijećama u rukama. Širokobriježanima i mještanima susjednih općina bilo je potpuno jasno da Motorizirana brigada takozvane JNA za cilj ima razmještanje tenkova i oklopnjaka po zapadnoj Hercegovini i na području Sinja u cilju da se zarobi zapadnohercegovačko područje, a Hrvatska presiječe na dva dijela kako bi se potom strategijom kliješta zdrobio južni dio Hrvatske, zaposjela Hercegovina i svi dijelovi BiH na kojima žive Hrvati i Bošnjaci. Valja podsjetiti na to da je jedna tenkovska kolona JNA bila krenula s područja Banje Luke u smjeru Sinja kako bi se sjedinila s kolonom iz Mostara u cilju presijecanja Dalmacije na dva ili tri dijela. Iz Generalštaba JNA stigle su zapovijedi da se “sve sprži”. Poslije smo doznali da je Slovenac Milovan Zorc, general-major, zapovjednik 4. korpusa JNA, ignorirao zapovijed Generalštaba iz Beograda. Svoju odluku kod vojnih i političkih šefova branio je riječima da bi masakr civila u Pologu bio protumačen kao “napad na bratstvo i jedinstvo”. Događanja u Pologu izazvala su strah i u Predsjedništvu Jugoslavije. Generalštab JNA našao se na mukama pa je stigla zapovijed i jamstvo da se kolona s Pologa preusmjeri na Kupres. Dr. Franjo Tuđman u velikoj je mjeri doprinio raspletu drame u Pologu, rješenju koje je i Hrvatskoj i Hrvatima u BiH u tom trenutku bilo prihvatljivo. Kolona iz Pologa, umjesto u Sinju, završila je na Kupresu pod izlikom vojne vježbe. Spriječena je okupacija zapadne Hercegovine i napad na Split. Hercegovački Hrvati i hrvatsko političko vodstvo shvatili su što se sprema pa je valjalo pripremati obranu od agresora. Imali su podršku i Tuđmana i Gojka Šuška. Samo dva i pol mjeseca nakon herojskog čina u Pologu u obližnjem Knešpolju utemeljena je Poskok-bojna, prva dragovoljačka postrojba u BiH, klica HVO-a. Nadnevak 7. svibnja branitelji Širokog Brijega nazvali su svojim danom. U nedjelju, 7. svibnja, u okviru programa Svibanjskih sjećanja, koja se tradicionalno održavaju u sklopu cjelogodišnje manifestacije Briješka zvona, bit će upriličeno obilježavanje Dana hrvatskih branitelja Grada Širokog Brijega. U devet sati planirano je zajedničko okupljanje branitelja u parku Sajmište i odlazak do spomen-obilježja zaustavljanja tenkova na granici Širokog Brijega i Mostara. U 11 sati u crkvi Uznesenja BDM bit će održana misa zadušnica za poginule i umrle branitelje, a u 13 sati na Trgu širokobrijeških žrtava bit će upriličeno prigodno obraćanje, polaganje vijenaca, paljenje svijeća i molitva. Nakon toga uslijedit će svečani mimohod postrojbi te prigodno druženje u parku Sajmište. Prisjećanja na ta tri dana ponosa i slave nikada nije previše. Tome nas uči i genijalni Franz Kafka koji reče: “Narod koji ne pamti svoju povijest bude primoran ponavljati je!”
