IZ STRANIH MEDIJA/Liberation/Ukrajina: prema globalizaciji rata

Kako se nastavlja, rat u Ukrajini, u kojem nastaje novi svjetski poredak, prijeti križanju s međunarodnim krizama s kojima su povezani svi Putinovi partneri: Iran, Kina i Turska, ističe komentator francuskog glasila Liberation. Prenosimo prijevod komentara Sergea Julyja.

Ravnateljica američkih tajnih službi Avril Haines, koja nadzire 17 obavještajnih agencija, ocijenila je da će rat pozicija između Ukrajine i Rusije trajati godinama.

Povjesničari prošlih ratova trenutnu fazu rusko-ukrajinskog rata doista uspoređuju s Prvim svjetskim ratom, godinu dana nakon njegova izbijanja. Divovi tadašnjeg doba, nestali u defileju cvijeća i oružja, austrougarsko carstvo, njemačko carstvo, francusko carstvo, osmansko carstvo, britansko carstvo, svi će izgubiti svoju važnost, u ratu koji će se zakopati u glib, gazeći vodu i gutajući mnoge ljudske živote pod kišom granata.

Poput rovova 1914.-1918., ni ruske snage, ni ukrajinski vojnici danas nisu u poziciji preokrenuti ravnotežu snaga na terenu. Sukob, poput prvog svjetskog rata, proždire svoje sudionike. Kako se nastavlja, svakim danom postaje sve opasniji i mogao bi prerasti Ukrajinu bilo kada.

Čini se da se rat iz Ukrajine širi na bivše sovjetske republike, na sve ruske govorne zajednice, od baltičkih zemalja do Kavkaza.

Što se prošlog tjedna dogodilo u Gruziji, prijeti Moldaviji i opet Bjelorusiji, podsjeća na Majdan, gdje je ukrajinsko društvo masovno došlo i osiguralo odlazak proruskog predsjednika. Gruzija je bivša sovjetska republika, koja je 2008. ustala protiv pokušaja vojne invazije Moskve. Od tada je ondje stacionirano 1500 ruskih vojnika. Atmosferu je zapalio cenzurni zakon inspiriran Putinom, koji se u Rusiji primjenjuje od g. 2012. Obvezuje sve novinske kuće koje se financiraju s više od 20% da se registriraju kao “agenti stranog utjecaja”, što ih marginalizira u startu.

Upadanje u međunarodne krize

Bilo bi logično da uzor ukrajinskog otpora ponovno zapali vatru slobode i neovisnosti diljem euroazijskog kontinenta. Bude li tako, širit će se brzo, što je tek početak. U mjesecima koji dolaze periferija putinovskog carstva pomaknut će se, doživjeti erupcije i revolucije naroda.

Ali ne može se isključiti ni to da Putin ima interes zapaliti sve granice ruskog carstva s obzirom na buduće pregovore.

Za vrijeme moguće i daleke mirovne konferencije, on će ondje, tonom žrtve koji voli, govoriti o rizicima za okruženu Rusiju, o obrani maltretiranih naroda koji govore ruski, i tražit će da dobije ono što je Brežnjev dobio: Helsinki od Sjedinjenih Država 1975., ugovor o kolektivnoj sigurnosti. Što više granice carstva gore, to će više trebati takav ugovor, koji jamči perimetre Carstva, ugovor s potpisom Sjedinjenih Država i NATO-a.

Kako se nastavlja, rusko-ukrajinski rat također riskira sukob s međunarodnim krizama s kojima su povezani svi Putinovi partneri: Iran, koji sada ima kapacitet za proizvodnju atomske bombe, Tajvan, koji je izričito na nišanu Kine, a i Erdoganova diktatorska Turska, koja se također suočava s velikim krizama nakon potresa koji je upravo otkrio razmjere korupcije u zemlji, a da ne govorimo o sukobima s Kurdima, s Armencima i kriznoj ekonomiji kojoj nema kraja.

Nova situacija na Bliskom i Srednjem istoku

U Putinovoj bandi, koja prakticira radikalni antihumanizam, atomska bomba je u središtu pažnje, između Rusije, Kine i sasvim sigurno Irana. Atomska bomba u rukama prave terorističke države, koja ima jako bogat staž na ovim prostorima, koja svoju mladež tretira terorizmom, sve to stvara novu situaciju na Bliskom i Srednjem istoku. Pogotovo što su pasdarani, milicija režima u službi mula, od vjerske države napravili autentičnu vojnu diktaturu koja ne preza ni pred kakvim zabranama.

Hoće li SAD preventivnim izraelsko-američkim napadom, uz suučesništvo nekoliko arapskih država, lišiti Iran bombe? Ako se napad dogodi, okrenut će svijet naglavačke i Sjedinjene Države ponovno će biti optužene u teškom trenutku za ukrajinsku naciju.

Ako do opisanog bombardiranja dođe, ono će biti kratkoročno, a američke i izraelske zračne snage rado će napraviti nekoliko zaobilaznica kako bi potopile brodove zadužene za promet kojim se Rusija opskrbljuje oružjem i strjeljivom iz Irana. Američki sateliti doista su iznenadili teretne brodove koji dopremaju oružje Rusiji putem Kaspijskog mora, brodove koji bi prevezli 100 milijuna komada strjeljiva, 300 tisuća granata i seriju projektila, a da ne govorimo o dronovima iranske proizvodnje (po britanskim informacijama).

Prijateljstvo, a ne savezništvo

Na potezu je i Kina: upravo je ona pomirila Saudijsku Arabiju i Iran. Xi Jinping je Putinov najmoćniji prijatelj. Uz njega, Putin je patuljak, ali kao i on ima osvajačke ambicije.

Peking koristi vrlo sofisticiranu formulu za opis njihova odnosa: oni su “prijatelji”, Putin prodaje naftu koju on kupuje; ali radi se o prijateljstvu, a nikako o savezu. Dakle, u teoriji nema isporuke oružja, unatoč kineskom sponzorstvu Sjeverne Koreje, poznatog dobavljača projektila.

Do kraja desetljeća Kina će htjeti povratiti Tajvan i nametnuti se ostatku svijeta kao nezaobilazni div, zbog čega će kineski čelnici do tada biti vrlo oprezni.

Prije svega Kina, za razliku od Rusije, koja svoj ekonomski uspjeh duguje otvaranju tržišta, živi u svjetskoj trgovini gdje su rat i njegova povorka uništenja u procesu masakriranja stopa rasta na početku svog uzleta. Interes bi bio vratiti rat u svoje korito i vidjeti kako se rusko tržište otvara kineskim ambicijama.

U ovom sukobu nastaje novi svjetski poredak: divovi poput Kine i Indije natječu se sa Sjedinjenim Državama i Europskom unijom za pohod na svijet. Na kraju će im se pridružiti Indonezija i Brazil. Svi nabrojeni favoriziraju multipolarni svijet. Ako Europa želi postojati u novom svijetu, vrijeme je da Unija poprimi oblik i snagu.

Povezano:

Z. Gavran: U kakav smo svijet ušli s početkom 2023.?

Serge July, Liberation/Hrvatsko nebo