KNJIGA BIVŠEG AMERIČKOG OBAVJEŠTAJCA/General Šantić znao je što Dudaković radi sa Srbima, baca se potpuno novo svjetlo na njegovo ubojstvo

 U knjizi “Bezbožni teror: Bosna, Al Kaida i uspon globalnog džihada” autora Johna Schindlera, koja je među prvima progovorila o ovoj opasnosti i njezinim korijenima, napravljena je intrigantna poveznica s nestankom i smaknućem generala i zapovjednika Hrvatskoga vijeća obrane u Bihaću Vlade Šantića, što se dogodilo u noći na 9. ožujka nedaleko od Bihaća, piše Večernji list BiH.

Schindler u analizi o hrvatsko-bošnjačkim odnosima navodi kako se taj savez “često činio više fiktivnim nego stvarnim unatoč najvećim naporima State Departmenta, s lošim osjećajima na objema stranama koji su bili duboki zbog gorkog rata unutar sukoba između ABiH i HVO-a”.

Sumnja u odnose

“Unatoč snažnim nalozima iz Zagreba da se surađuje s Bošnjacima, Hrvati iz BiH su s dubokom sumnjom gledali na SDA. Takvim sumnjama nije pomoglo ni ponašanje dijela Bošnjaka, posebice mudžahedina, prema Hrvatima”, naveo je on. Pri tome je dao naznake kako su određeni incidenti ugrozili savezništvo, a vrlo izvjesno istraga je zataškavana kako se ne bi ugrozile buduće vojne operacije protiv srpske strane u BiH.

“Iako je zajedničko planiranje rata protiv Srba napredovalo, loši incidenti iskrsnuli su u pogodnim trenucima. Možda je najniža točka bila u ožujku 1995. godine, kada je pod misterioznim okolnostima nestao najviši časnik HVO-a Vlado Šantić, zapovjednik snaga bosanskohercegovačkih Hrvata u bihaćkom džepu, u najzapadnijem dijelu BiH, kojemu se svaki trag gubi u noći između 8. i 9. ožujka te ga više nitko nije vidio”, piše Schindler, koji je bivši američki obavještajac te zaposlenik Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSA).

“Odnosi između Bošnjaka i Hrvata u opkoljenom bihaćkom području bili su bolji od prosjeka; izrazito bošnjačko područje imalo je dugu tradiciju prijateljskih veza s Hrvatskom i bilo je bliže Zagrebu nego Sarajevu, i geografski i politički. Čak i tijekom najgorih muslimansko-hrvatskih borbi 1993. godine, odnosi između ABiH i HVO-a u bihaćkom džepu bili su srdačni”, opisuje.

On navodi kako je nekadašnji oficir JNA Atif Dudaković, koji je još služio toj zločinačkoj armadi dok je general Ratko Mladić razarao Zadar, a kasnije pristupio Armiji BiH, švercao robu sa srpskom stranom.

“General Atif Dudaković, zapovjednik 5. korpusa ABiH, ipak je postao frustriran Šantićem, vjerojatno zato što je Dudaković toliko vremena provodio u švercu, a Šantić je to znao. Dudaković je dvojici svojih stožernika, Abdiću i Mrenici, neposredno prije nego što je Šantić nestao, rekao: ‘Vodite ga’”, piše Schindler, čime baca posve novo svjetlo na ovaj slučaj.

Briga mudžahedini

Dodao je kako slučaj nikada nije riješen te je ostao bolna točka između ABiH i HVO-a. On zaključuje kako je Zagrebu bilo važno držati dobre odnose sa Sarajevom radi predstojećih vojnih operacija na zapadu Bosne, a da su bili zabrinutiji utjecajem mudžahedina.

“Dok su se Ministarstvo obrane i korumpirani hrvatski birokrati bogatili otimajući oružje i novac oko nafte Teheran – Zagreb – Sarajevo, sveti ratnici izazivali su nevolje na mnogim frontama”, piše Schindler.

hms.ba/https://hms.ba/Hrvatsko nebo