Hrvatska ima najnižu naknadu za povratnu ambalažu u EU. Do kada? Unatoč tome stopa povrata je vrlo visoka i tu smo u samom vrhu

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja je na upit Hine o povećanju iznosa povratne naknade odgovorilo da će njega propisati Vlada novom Uredbom o naknadi gospodarenja otpadom i povratnoj naknadi.

Njemačka ima povratnu naknadu od 25 centi, Nizozemska od 15 do 25, Finska od 10 do 40, Norveška od 20 do 30 centi. Danska plaća od 13 do 39 centi, Švedska od 12 do 19, Slovačka 15, Island 12, a Estonija, Latvija i Litva po deset centi.

Udruge smatraju da bi minimalna povratna naknada u Hrvatskoj trebala iznositi 10 centi, kako bi se zajamčila visoka stopa prikupljanja i maksimalna količina materijala za recikliranje u lokalnoj industriji.

Napominju kako povratna naknada nije dio cijene proizvoda budući da se taj iznos u potpunosti nadoknađuje potrošačima ako se ambalaža vrati na mjesto preuzimanja.

Udruge za zaštitu okoliša, koje su dio Platforme za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Hrvatskoj zajedno s platformom Reloop i mrežom European Environmental Bureau ističu kako je potrebno unaprijediti postojeći model kružnog gospodarstva u Hrvatskoj.

Uvođenjem sustava povratne naknade za ambalažu od pića stvoren je, kažu, model odvojenog prikupljanja otpada koji garantira veću stopu prikupljanja i omogućuje kvalitetnu sirovinu za recikliranje plastike.

Pozivaju Ministarstvo na proširenje sustava tako da obuhvati i jednokratnu ambalažu od pića veću od tri litre te drugu ambalažu tekućih jestivih proizvoda, tekućih kozmetičkih proizvoda i proizvoda za čišćenje.

Povratna naknada i na ambalažu manju od dva decilitra

U Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja pripremaju novi “Pravilnik o ambalaži i otpadnoj ambalaži, plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu i ribolovnom alatu koji sadržava plastiku”.

Ministarstvo će nakon analize zaprimljenih primjedbi, izraditi finalnu verziju Pravilnika te ga uputiti u daljnju proceduru donošenja.

Njime se propisuje proširenje postojećeg sustava povratne naknade za pića s ambalažom volumena manjeg od 0,20 litre, primjerice na staklene bočice od 0,1 litre za alkoholna pića, te ograničavanje gornjeg volumena na tri litre.

Propisuje se i proširenje sustava na višeslojnu ambalažu s pretežno papir-kartonskom komponentom, kao što je primjerice tetrapak ambalaža te na plastičnu ambalažu koja nije od PET-a.

U Ministarstvu kažu da novi Pravilnik propisuje i da se sve vrlo lagane plastične vrećice za nošenje (tanje od 15 mikrona) koje se koriste za voće i povrće i drugu rasutu hranu, i trenutno se ne naplaćuju, ubuduće moraju obvezno naplaćivati potrošačima te se ne smiju izlagati i prodavati na blagajnama.

Također, na mjestima gdje potrošač u njih stavlja robu mora biti istaknuta njihova cijena. Ministarstvo time želi spriječiti nekontrolirano besplatno dijeljenje tih vrlo laganih vrećica od prodavatelja, odnosno njihovo prekomjerno uzimanje od potrošača, što u konačnici često završava odbacivanjem vrećica u okoliš.

Cilj im je i potaknuti korištenje debljih plastičnih vrećica koje zbog veće mase i pogodnosti za višekratnu uporabu puno rjeđe od vrlo laganih, završavaju odbačene u okolišu. Cilj im je i potaknuti korištenje vrećica od alternativnih materijala.

Ministarstvo predlaže i mjere za smanjenje potrošnje određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu – plastičnih čaša za napitke i spremnika za hranu.

Predlaže i mjere za podizanje svijesti o štetnosti odbacivanja tih proizvoda u okoliš i dostupnosti alternativa koje se mogu višekratno koristiti.

Hrvatska u samom vrhu po sakupljanju ambalaže

Novi Pravilnik donosi se zbog obveze Hrvatske da se u nacionalno zakonodavstvo prenesu odredbe EU-ovih direktiva, kao i zbog obveze da se postojeći sustav gospodarenja otpadnom ambalažom uskladi sa Zakonom o gospodarenju otpadom iz srpnja 2021. godine.

U Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost podsjećaju kako je Hrvatska jedna od prvih europskih zemalja koja je još 2005. uspostavila sustav povratne naknade za ambalažu od pića i napitaka.

Cijelim sustavom upravlja Fond, a u njega je uključeno oko 2100 prodajnih mjesta koja prihvaćaju ambalažu.

Fond trgovcima refundira isplaćeni iznos povratne naknade koja je prije iznosila 50 lipa, a sad, nakon uvođenja eura, građani dobivaju sedam centi.

I u Fondu kažu da je to jedna od nižih povratnih naknada jer se u ostalim zemljama EU koje imaju razvijeni depozitni sustav, ona kreće u rasponu 10 do 40 centi.

Unatoč tomu, u Fondu ističu da prema prosječno godišnjoj stopi sakupljanja takve ambalaže koja iznosi preko 80 posto Hrvatska spada u sam vrh te ostvaruje ciljeve kružne ekonomije.

Od kada je uspostavljen sustav povratne naknade u Hrvatskoj je prema evidenciji Fonda sakupljeno 11 milijardi različitih plastičnih i staklenih boca te limenki pića. Sva ta ambalaža isporučena je domaćim oporabiteljima na daljnju reciklažu.

Vrlo lagane plastične vrećice treba zabraniti

Ostale vrste plastike, stakla i metala odvojeno se prikupljaju preko komunalnih društava koji su u vlasništvu gradova i općina.

Fond je za jedinice lokalne samouprave nabavio spremnike za odvojeno prikupljanje otpada.

Iz Fonda navode kako je tendencija da se ona ambalaža koja na sebi nosi oznaku povratne naknade i dalje vraća prodavateljima jer na taj način oporabitelji dobivaju čistu i kvalitetnu sirovinu, a Hrvatska ostvaruje zacrtane ciljeve u zaštiti okoliša.

U Greenpeaceu smatraju da prijedlog Pravilnika donosi određena poboljšanja, ali neka od njih su nedovoljni koraci naprijed.

Primjerice, smatraju da bi trebalo potpuno zabraniti vrlo lagane plastične vrećice.

“Pozdravljamo i proširenje postojećeg sustava povratne naknade, što je korak prema većem stupnju odvojenog prikupljanja otpada, no recikliranje ne može biti glavno rješenje, jer se recikliralo samo devet posto otpadne plastike”, izjavila je Hini Petra Andrić iz Greenpeacea Hrvatska.

Ona smatra da je jedino pravo rješenje višekratna upotreba predmeta.

Naše zakonodavstvo, dodala je, još nije uspjelo “dati jasan signal da nije poanta u zamjeni jednokratne plastike drugim materijalima za jednokratnu upotrebu, primjerice papirom jer zamjena može značiti pritisak na neki drugi resurs, a također ne mijenja tzv. kulturu bacanja”.

“Trebamo se okrenuti proizvodima za višekratnu upotrebu i sustavima za ponovno punjenje. O tome treba razmišljati i kad se pišu zakoni, i kad se provode kampanje za informiranje javnosti i kad se dodjeljuju financijski poticaji poduzetnicima”, poručuje Greenpeace.