Mediji i FBI nekritički se služili obavještajnim dosjeom koji je poslije diskreditiran

Zaboravimo na etičke kodekse i sve ono što je utkano u novinarski poziv, kojemu je primarna zadaća pošteno i sveobuhvatno informiranje javnosti i traganje za istinom. Kad su veliki ulozi u pitanju, čini se da se zanemaruju i novinarska etika i profesionalni standardi. Na to je ovih dana upozorio američki istraživački novinar Bob Woodward, dugogodišnji novinar Washington Posta i jedan od vodećih izvjestitelja u aferi Watergate, govoreći o drugoj aferi, onoj poznatoj pod nazivom Russiagate. Većina medija u svojim je izvješćima o toj aferi pronašla oslonac u obavještajnom dosjeu koji je poslije potpuno diskreditiran, a ignorirali su upozorenja da bi slučaj trebalo istražiti.

Woodward tvrdi da su novinari Washington Posta zanemarili njegova upozorenja o Russiagateu, odnosno o nedostatcima dosjea britanskoga obavještajca Christophera Steelea koji je sadržavao nedokazane tvrdnje o koordinaciji Trumpa s Rusijom u sklopu američkih izbora 2016. godine. Dosje je, naime, pokušao dokazati urotu Trumpa s Rusijom i ruski utjecaj na izbore u cilju jačanja Trumpove kampanje i nanošenja štete kampanji Hillary Clinton. Sam Woodward taj je dosje nazvao „smeće-dokumentom“. Rekao je da se tada obratio novinarima Washington Posta koji su o tom izvještavali i upozorio ih da bi trebali istražiti te dokumente, no nije naišao na razumijevanje. Štoviše, većina je medija neselektivno i nekritički izvještavala na temelju toga dosjea, a rabio ga je i FBI kako bi dobio nalog za nadzor bivšega Trumpova suradnika Cartera Pagea.

Nekoliko godina poslije toga Washington Post morao je objaviti ispravke više od deset članaka koji se odnose na pisanje o Russiagateu na temelju dosjea C. Steelea i opremiti ih posebnim uredničkim bilješkama. Promjene su uslijedile nakon što je istraga posebnoga tužitelja Johna Durhama o aferi Trump – Rusija dodatno diskreditirala ionako nestabilan dosje. Trenutačno se taj dosje smatra posve diskreditiranim jer je izvješće glavnoga inspektora Michaela Horowitza iz 2019. pokazalo da su jedini potvrđeni podatci iz dosjea zapravo javno dostupne informacije koje se nisu ni skrivale, a sve je ostalo lažno.

Optužnica koja je poslije podignuta protiv Steelova podizvora Igora Danchenka za laganje FBI-u, u istrazi Johna Durhama, otkrila je da je jedan od njegovih podizvora zapravo bio Charles Dolan, dugogodišnji demokratski spin doktor i pristaša Hillary Clinton.

Glavni državni odvjetnik William Barr potvrdio je u svojem sažetku o cijeloj aferi: „Istraga nije utvrdila da su se članovi Trumpove kampanje urotili i koordinirali s ruskom vladom oko njezinih aktivnosti miješanja u izbore.“ No istraga je razotkrila probleme u radu FBI-ja jer je osvijetlila činjenicu da se nalozi za nadzor često dobivaju na upitnoj osnovi, a da se iz obavještajnih podataka koji se prikupljanju teško može zaključiti koje su informacije točne, a koje su lažne i namjerno podmetnute.

Tako je neslavno završila politički motivirana medijska igra u maniri lošega špijunskoga romana, a usput razotkrila „duboku državu“, o kojoj se Trump nije ustručavao govoriti tijekom svojega predsjedničkoga mandata. No cijeli taj slučaj samo je izdvojen primjer koji bi trebao biti upozorenje i za novinare i za obavještajne službe, a najviše od svega upozorenje za javnost – u bilo kojem dijelu svijeta, a to uključuje i Hrvatsku.

HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara