Damir Pešorda: Dolazi li doba kukcoždera
Vrijeme:3 min, 54 sec
Ovih je dana Ursule von der Leyen potpisala odredbu o uvrštavanju kukaca na europski jelovnik. Zasada je riječ o crvu brašnaru (Tenebrio molitor) i kućnom zrikavcu (Acheta domesticus), ali u pripremi je odobravanje još sedam-osam kukcolikih delicija, mravi, cvrčci, skakavci, muhe itd. Svojedobno su nas zaguljeni teoretičare urote plašili kako ćemo jesti kukce, a mainstream mediji te strahove proglasili neosnovanim; danas kad su kukci već na jelovniku, sretna je okolnost da imamo prisebne medije koji nam objašnjavaju da nitko neće biti prisiljavan jesti kukce. Međutim, pomalo zloslutno zvuči to obećanje da neko jelo neće biti zabranjeno, dosada se ni za jedno jelo nisu davala takva obećanja. Posebno zabrinjava što takvo obećanje stiže iz službenog Bruxellesa. “Nitko neće biti prisiljen jesti kukce”, napisano je prošloga tjedna na Twitteru Europske komisije. Iskustvo me naučilo da čim političari tvrde da nešto neće učiniti, gotovo je sigurno da hoće uraditi upravo to.
Stavljanje cvrčaka ili skakavaca na jelovnik manji je problem od narativa koji ga prati. A on ide otprilike ovako: atmosfera je sve zagađenija, sukladno tomu klimatske promjene sve brže, a proizvodnja hrane ponajviše doprinosi zagađenju atmosfere, krave prde, podriguju i tako to; dakle, jedimo kukce, spasimo planet! Naravno, dobro zvuči kada se tomu pridoda da su kukci iznimno bogati proteinima te da blagotvorno djeluju na liniju. Tko ih ne bi jeo!? Nenad Jarić Dauenhauer, Indexov stručnjak za znanstvene teme, uz ove standardne prednosti kukcožderstva svoju apologiju istog dodatno je začinio s malo lupanja po zaostalim konzervativcima, ali onako učeno: ”Kao prvo, istraživanja su pokazala da konzervativci u prosjeku manje ozbiljno od lijevo ili liberalno orijentiranih doživljavaju ekološke i klimatske probleme koji su važni razlozi za uvođenje kukaca u prehranu. Osim toga, oni su skloniji osjećaju gađenja prema novitetima u prehrani, što se naziva neofobijom prema hrani (engl. food neophobia).”
Jarića je za njegov tekst inspirirao Mostov zastupnik Marin Miletić koji je za saborskom govornicom povodom odobravanja prehrambenih proizvoda od kukaca primijetio kako je Ursula von der Leyen “otkrila asketizam”, to jest cvrčkovinu kao hranu za stoku sitnog zuba, ali ne i za sebe. Na razuvjeravanje sumnjičavog Miletića bacio se zloglasni Faktograf. Njihova je argumentacija, kao i obično, svojevrsno vrijeđanje zdravog razuma. Primjerice: ”Ne radi se o brašnu od ‘kukaca’, kako to navodi zastupnik Mosta Marin Miletić, već o brašnu od kućnog šturka ili kućnog zrikavca, samo jedne od vrsti kukaca kojih na svijetu ima između 2,6 do 7,8 milijuna vrsti.” Nije govno, nego se pas posrao. Ili: ”… iako je točno da je odobreno stavljanje na tržište navedenog proizvoda, ne radi se o obavezi kupnje ili konzumacije brašna od kućnog zrikavca za građane Europske unije.” Dakle, i Faktograf nas tješi kako kukcožderstvo neće biti obavezno. Zasada.
Kao što već rekoh, nisu problem kukci na jelovniku, već način na koji se preoblikuje društvo i pojedinac, proizvodi pristanak na nešto što je do nedavno bilo nezamislivo. Taktika Overtonova prozora na djelu. U nekom drukčijem svijetu, kakav postojao u drugoj polovici dvadesetog stoljeća ili se barem činilo da postoji, kukce bi čovjek mogao prihvatiti kao novitet na jelovniku, pa tko voli, neka izvoli. Danas nakon svih iskustava s de(kon)strukcijom ljudske naravi i temelja društvenoga života sve to podsjeća na još jedan psihološki eksperiment velikih razmjera. Ne umišljam da znam konačni cilj i svrhu takvih eksperimenata, ali ne mogu ne uočiti da se nešto neobično ne događa. I to već duža vrijeme.
Istina je da konzumacija kukaca nije obavezna, ali sada smo tek na početku procesa. Ako se odmašćeni prah od kućnog zrikavca, a to i Faktograf tvrdi, predviđa za upotrebu ”u kruhu i pecivima od više vrsta žitarica, krekerima i grisinima, žitnim pločicama, suhim premiksima za pekarske proizvode, keksima, suhim proizvodima na bazi punjene i nepunjene tjestenine, umacima, prerađenim proizvodima od krumpira, jelima na bazi mahunarki i povrća, pizzama, jelima na bazi tjestenine, sirutki u prahu, mesnim analozima, juhama i koncentratima juhe ili juhama u prahu, grickalicama od kukuruznog brašna, pićima sličnima pivu, čokoladnim slasticama, orašastim plodovima i sjemenkama uljarica, grickalicama osim čipsa i mesnim pripravcima, namijenjenima općoj populaciji” – onda je jasno da ćemo uskoro kukce jesti htjeli to ili ne. Ili ćemo se povući u prirodu i sami uzgajati svu hranu. Premda je gotovo sigurno da će i to biti onemogućivano na razne načine.
A sve zbog toga što krave podriguju i prde! Tko tvrdi da im sutra neće pasti na pamet da stari ljudi u skladu s onom sintagmom ”stari prdonja” previše puštaju vjetrove, pa ih, shodno tomu, treba eliminirati. Ili da u fekalijama propada previše vitamina i drugih hranjivih sastojaka koje treba izdvojiti i od njih raditi čips ili kreker. Pandorina kutija je, bojim se, otvorena.
Damir Pešorda, Hrvatski tjednik, Hrvatsko nebo
