Šiljo: BiH umjesto na tronošcu ni na jednoj vlastitoj nozi; neka je slava međunarodnoj zajednici, Schmidtu i Plenkoviću!

Vrijeme:7 min, 31 sec

 

 Već sada otkriva se, a ovo je tek početak još jednog zamornog i iscrpljujućeg i nepredvidivog ciklusa i lanca događanja, da su noge na kojima naša država stoji zaista „(pre)kratke“. Dapače, umjesto triju, umjesto „tronošca“, ona i dalje stoji na dvjema, jednoj ili ni na jednoj čvrstoj vlastitoj nozi. Neka je zato slava i dika i međunarodnoj zajednici, i njezinu predstavniku Schmidtu, i svojom „tihom diplomacijom“ i „veličanstvenim“ uspjesima“ više nego (samo)zadovoljnom Plenkoviću!

„I dok su sva 23 bošnjačka izaslanika rezultat volje bošnjačkih birača, dotle je petero izaslanika u hrvatskome Klubu još uvijek doslovno izabrano bošnjačkom političkom voljom. Jednako vrijedi i za većinu srpskoga Kluba u Domu naroda, ali i 100 posto ostalih odnosno manjina politički su predstavnici bošnjačkih stranaka i birača.“

Navedeni citat komentara Zorana Krešića iz Večernjeg lista za BiH od 20. siječnja slikovito govori o pravnom i faktičnom stanju u kojem se ta država i dalje nalazi, već četvrt stoljeća. Ono se sa „Schmidtovim odlukama“ nametnutima navečer izbornoga dana 2. listopada 2022. nije bitno promijenilo. Naprotiv, još se više zapetljalo i još je punije novih nepravdi i nadolazećih rizika.

„Hrvatskog“ člana Predsjedništva opet su izabrali Bošnjaci, i iznova prijeti blokada formiranja izvršne vlasti u Federaciji

„Hrvatski“ član u tročlanom Predsjedništvu i dalje je čovjek kojega su izabrali Bošnjaci. U tom pogledu Herr Schmidt nije ni pokušao učiniti ništa. A mogao je, da je htio. Mogao je, recimo, proglasiti izbor Zlatka Komšića nedemorkatskim i nelegitimnim, rezultatom nedopustivog korteširanja, iznevjerom duha i temeljnih načela Daytonskog sporazuma i teškom opetovanom manipulacijom na štetu temeljnog i vitalnog interesa hrvatskoga naroda kao konstitutivnoga u našoj državi.

U posrednom izboru izaslanika za domove naroda federalnog i saveznog parlamentu opet se događaju svakojake manipulacije, a isto će se zacijelo dogoditi i pri izboru jednog od dvoje potpredsjednika Federacije BiH. Taj bi mogao biti izabranik SDA-a, destruktivne stranke koja već najavljuje blokadu izbora predsjednika vlade Federacije BiH, na temelju postojećih ovlasti svakoga od triju klubova naroda sadržanih u izbornom sustavu. Time bi SDA-ov dosadašnji predsjednik vlade, Fadil Novalić, od 2015., mogao, u „tehničkom mandatu“, zaslugom nove blokade, ostati predsjednikom te vlade još najmanje četiri godine. Čelnik te stranke, sada opozicijske, Bakir Izetbegović već je to najavio odnosno time zaprijetio.

I ne samo to. Izetbegović s razlozima koje on dobro zna očekuje i da će novoformirana savezna i ostala koalicijska vlast bez SDA-a biti kratkoga daha.

Schmidtove odluke i učinak Plenkovićeve „tihe diplomacije“ pokazuju se već sada kao „tigar od papira“

Bude li tako, a svi su izgledi da će biti tako, pa i gore, Schmidtove odluke, kojima je glavni cilj bio sprječavanje dosadašnjih blokada u formiranju vlasti, past će u vodu. Postat će smiješne i ujedno besmislene.

Toliko hvaljene Schmidtove odluke, za koje je Plenković glavnu zaslugu pripisao sebi i svojoj „tihoj diplomaciji“, pokazuju se već sada, a mogle bi se još više pokazivati, kao „tigar od papira“.

A što se tiče hrvatske jednakopravnosti, ona uopće nije tim odlukama ustavnopravno utvrđena. Nego je Schmidt samo povećavanjem broja zastupnika u klubovima triju naroda spriječio ono najgore – blokadu legitimne hrvatske većine pri formiranju nove izvršne vlasti. No zato je omogućio da bošnjačka stranka SDA „izabere“ i svih osam zastupnika manjina („Ostalih“) u gornji dom federalnog parlamenta. Da to nije smiješno, bilo bi tragikomično!

Vrhunsko ruganje presudi Suda za ljudska prava Vijeća Europe

Takav ishod vrhunsko je ruganje presudi Suda za ljudska prava Vijeća Europe. A u ime te presude čitava je zapadna politička zajednica godinama napadala Hrvatsku i Hrvate u BiH, sumnjičeći upravo njih da se oni jedini protive ostvarivanju legitimnih ustavnih prava „Ostalih“ – prava da mogu biti kandidirani i birani u sva tijela vlasti jednako kao i pripadnici triju konstitutivnih naroda.

Eto, gospođo glavna tajnice Vijeća Europe Pejčinović-Burić iz Strasbourga, eto, Parlamentarna skupštino Vijeća Europe, eto, Venecijanska komisijo Vijeća Europe, pogledajte i recite javno kako vam se sve skupa čini! Red je da se i vi očitujete na popunjavanje kluba „Ostalih“ Bakirovim Bošnjacima.

I Schmidt i Plenković morali su javno i reći i objasniti da nisu mogli ili se nisu usudili ni pokušati učiniti više nego što su učinili!

Možda Plenković u postojećim odnosima snaga u međunarodnoj zajednici nije ni mogao za Hrvate u BiH više postići. Možda se ni Schmidt nije usudio povući prave poteze, u strahu od masovne pobune bošnjačkih nacionalista i šovinista i mrzitelja Hrvata pod vodstvom SDA-e. Možda. No u tom slučaju obojica su to morala javno i reći i objasniti. Morala su to objasniti ljudima i narodima – to im je dužnost i sastavni dio njihova odgovornog posla. No oni to nisu učinili.

Naprotiv, Plenkovićev propagandni stroj veličao je Schmidtove odluke i ujedno ih pripisivao Planekoviću kao njegov „veličanstveni“ uspjeh u korist hrvatskog naroda. Kao jedan u dugom nizu njegovih i HDZ-ovih nevjerojatnih „uspjeha“ u korist hrvatskoga, a zapravo srpskoga, bošnjačkoga i drugih bratskih nam naroda i, naravno, narodnosti, kojima Bakir zaslugom Schmidt-Plenkovićevih odluka odabire i dalje tolike predstavnike odnosno izaslanike u parlamentima.

Temeljna hrvatska prava nisu „u kamen uklesana“, nego i dalje ovise o odnosima među strankama i dobroj volji visokog predstavnika

Svi ti bučno hvaljeni i slavljeni plenkovićevsko-radmanovsko-čovićevsko-hadezeovski uspjesi svode se sada na to da hrvatske stranke sudjeluju u vlasti na razini savezne države ne na temelju novog izbornog sustava, o čemu se ovih godina toliko talambasalo, nego na leđima vrlo tanke i krhke većine koju imaju u donjem domu Parlamenta BiH zajedno sa strankama bosansko-ljevičarske Osmorke i Dodikovim SNSD-om, koji i dalje srbuje i prijeti odcjepljenjem svog entiteta i njegovim pripajanjem Republici Srbiji.

Izgledi da se izborni sustav na razini Ustava i izbornog zakona doista promijeni tako da temeljna hrvatska prava ne ovise o trenutnim odnosima među strankama i dobroj volji visokog predstavnika, nego da budu „u kamen upisana“, i dalje su vrlo, vrlo upitni.

Sve to što se događa u našoj državi ima od početka do danas samo jedan izvor i uzrok. Taj je izvor i uzrok ovaj: dopuštanje agresorskoj i osvajačkoj srpskoj strani da ima svoju „Republiku Srpsku“ te istodobno uskraćivanje hrvatskoj strani, koja je spasila Bosnu i Hercegovinu od raspada države u korist stvaranja velike Srbije, njezine „Herceg-Bosne“ kao entiteta koji bi Hrvatima omogućivao i jamčio i pravnu i političku i faktičku jednakopravnost s drugim dvama narodima. Razumije se: uz poštivanje prava pripadnika ostalih dvaju naroda te manjina i svih građana u segmentu njihovih legitimnih prava i interesa.

Tom sumornom stanju koje ne vodi nikamo i Plenković i međunarodna zajednica morali su još prije četiri i pol godine učiniti kraj!

Umjesto da je Plenković, sada kada je navodno toliko priznat i ugledan i poštovan od velikih i srednjih i ostalih zapadnih sila i struktura, inzistirao na uspostavi posebne hrvatske i bošnjačke političke jedinice kao jedinoga pravednoga i održivoga i funkcionalnoga modela i rješenja za sav ovaj komplicirani „rašomon“, on je čitavu ideju hrvatske nacionalne konstitutivnosti u BiH sveo na zadovoljenje Schmidtovim improviziranim i kratkoročnim i nedostatnim i vrlo šupljikavim i vrlo lako oborivim odlukama. Ako je to njegovo „veličanstveno“ postignuće, onda je on zaista „veličanstven“ poput Liliputanca odnosno bonsaija.

Sve poštene, čvrste, trajne i pravedne odluke uvijek jesu i moraju biti jednostavne. Ako nisu jednostavne, imat ćemo milijun nepravdi i pravi politički „rašonom“ kakav već četvrt stoljeća imamo u „daytonskoj“ Bosni i Hercegovini. Od kojega živi politička klasa, dok „raja“ muku muči svojim i tuđim brigama ili se iseljava.

Tom sumornom stanju koje ne vodi nikamo i Plenković i međunarodna zajednica morali su još prije četiri i pol godine učiniti kraj. Oni to nisu učinili ni tada ni uoči ovih posljednjih izbora. A čini se da nisu ni sa Schmidtom pomišljali učiniti nešto bitno novo čime bi definitivno ukrotili (velko)srpsku separatističku bahatost i bošnjačku unitarističku i šovinističku isključivost, a hrvatsku stranu učinile doista jednakopravnom i time onom snagom koja sve njih skupa može držati na okupu i vući ih prema boljemu. Tako da se omogući normalan unutarnji život, suradnja i razvoj, što u svakoj normalnoj državi želi većina normalnih ljudi, političara, stranaka i postojećih narodnih i drugih zajednica, regija, krajeva i lokalnih zajednica i stranih diplomata i posrednika.

“U laži su kratke noge”

Umjesto da učine ono što bi mogli i morali učiniti, svi koji odlučuju odlučili su se u političkom sustavu Bosne i Hercegovine učiniti samo nedomišljene, kratkotrajne, dvojbene i kozmetičke zahvate. I zatim ih javnosti „prodavati“ kao velika postignuća. No, kao što naš narod kaže, „u laži su kratke noge“. Već sada otkriva se, a ovo je tek početak još jednog zamornog i iscrpljujućeg i nepredvidivog ciklusa i lanca događanja, da su noge na kojima naša država stoji zaista „(pre)kratke“. Dapače, umjesto triju, umjesto „tronošca“, ona i dalje stoji na dvjema, jednoj ili ni na jednoj čvrstoj vlastitoj nozi. Neka je zato slava i dika i međunarodnoj zajednici, i njezinu predstavniku Schmidtu i svojom „tihom diplomacijom“ i „veličanstvenim“ uspjesima“ više nego (samo)zadovoljnom Plenkoviću!

Povezani sadržaj:

Ivan Vukoja: Kome i zašto smeta Herceg Bosna

Izetbegović: SDA će blokirati uspostavu nove vlade Federacije BiH

 

 

Šiljo, Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori