Kuje li Klaus Schwab u Davosu urotu s moćnima i bogatima ovoga svijeta?

Kako se upravo u švicarskom mondenom mjestu Davos održava ovogodišnji Svjetski gospodarski forum (WEF), mediji se ponovno bave i Klausom Schwabom, utemeljiteljem Foruma. To je skup koji svake godine već više desetljeća okuplja visokorangirane političare i predstavnike gospodarstva. Schwab stoji iza ideje obrađene u istoimenoj knjizi „The Great Reset – Veliki novi početak”. Mnogi ga sumnjiče kao ključnog čovjeka globalne urote s mračnim ciljevima. Ima li u tomu istine i za što se on zapravo zauzima, istražio je komentator njemačkog ARD-a; članak prenosimo u prijevodu što ga je objavio Deutsche Welle (DW).

“Sudeći po navodima WEF-a, uskoro ćemo smjeti samo pješačiti ili maksimalno dijeliti vozilo, dok će elite istodobno i dalje okolo letjeti svojim privatnim avionima i kovati mračne planove” – to je tekst koji se može pročitati u jednoj grupi na Telegramu. Radi se o Svjetskom gospodarskom forumu (WEF) u švicarskom Davosu.

Među 2.500 sudionika WEF-a jesu vodeći političari, predstavnici gospodarstva i nevladinih organizacija. Ove godine na WEF-u sudjeluju i njemački kancelar Olaf Scholz, šefica Europske komisije Ursula von der Leyen i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg.

A kad se na jednom mjestu okuplja tako mnogo utjecajnih ljudi, nisu daleko ni teorije urote. Na internetu se može pronaći mnoštvo članaka i videa o tome kako WEF vuče konce iz pozadine – pritom se redovito spominje i “The Great Reset” (“Veliki novi početak”). O čemu je riječ?

„Poboljšati stanje svijeta!”

Svjetski gospodarski forum utemeljio je 1971. njemački ekonomist Klaus Schwab – tada se skup održavao pod imenom European Management Conference. Financira se putem članarina i javnih subvencija. Cilj WEF-a je, po vlastitim navodima, „poboljšati stanje svijeta”.

Ideolozi teorija urote to vide posve drukčije. Po njima Schwab s WEF-om želi “instalirati novi svjetski poredak” – u korist „elite” i na račun “jednostavnog” stanovništva. “Motiv po kojem iza kulisa postoji nekakva elita koja tamo djeluje, to je temeljni motiv gotovo svih teorija urote”, kaže Katharina Kleinen-von Königslöw, profesorica novinarstva i komunikologije sa Sveučilišta Hamburg. “Tko je ta elita? To se stalno mijenja. Ponekad su to Židovi, nekad Katolička crkva, onda George Soros ili sad Klaus Schwab.”

Činjenica da je WEF plodno tlo za teorije urote ne začuđuje Jana Rathjea, istraživača iz CeMAS-a (Center für Monitoring, Analyse und Strategie): “Veliki skupovi ljudi koji raspolažu resursima moći posebno su dobro prikladni kao meta priča o urotama, zato što se tamo diskutira o itekako važnim političkim procesima.” Ali i dodaje kako su sadržaji tih skupova znatno manje brizantni: “Nije baš tako da se tamo sastaju ljudi koji bi dogovorili neku globalnu urotu, već se sastaju da bi diskutirali o tome kako se može kreirati budućnost.” Sama predodžba da različiti sudionici na tom skupu imaju zajedničke interese u pitanju globalne urote previše je jednostavna, dodaje on.

Osim toga, tu je i činjenica da je u WEF uključeno previše ljudi da bi se jednu tako veliku urotu moglo držati tajnom, dodaje Kleinen-von Königslöw. “Kada toliko mnogo ljudi zna za to, onda bi to kad-tad postalo javno.” Stručnjakinja napominje da javnost ima uvid u listu sudionika, odnosno državnih predstavnika, te argumentira kako već i sama ta činjenica dokazuje da nije riječ o nekom tajnom skupu, kako to često tvrde teoretičari urota.

“Great Reset”

Susreti poput WEF-a odavno su u žarištu teoretičara urote, ali Klaus Schwab je to tek odnedavno – točnije od lipnja 2020. Tada je obznanio inicijativu „The Great Reset”. Kratko nakon toga objavljena je njegova istoimena knjiga, koju je napisao s ekonomistom Thierryjem Malleretom.

Ideja „velikog novog početka”: pandemija koronavirusa trebala bi se iskoristiti kao šansa kako bi se društva i globalno gospodarstvo kreiralo pravednije, socijalnije i ekološki održivije.  “Schwabova je dijagnoza: i na razini ekonomije, ali i na razini društva postoje velike promjene, na primjer zbog klimatske krize ili mogućnosti digitalnog nadzora od vlada”, kaže Matthias Diermeier iz Instituta njemačkog gospodarstva (IW).

Iz svega toga Schwab zaključuje kako je, iz njegova kuta gledanja, nužno okretanje takozvanom stakeholder-kapitalizmu: “U biti je tu riječ o distanciranju od orijentiranosti na ostvarivanje maksimalnog profita za poduzeća, ali i o distanciranju od maksimalizacije bruto domaćeg proizvoda, odnosno riječ se o drukčijem pogledu na gospodarstvo”, kaže Diermeier: “Nije dakle riječ dakle samo o tomu da ja kao čovjek, kao poduzeće ili kao država zaradim što je moguće više, već da se udovolji različitim zahtjevima različitih subjekata.”

“Nije inovativna ideja”

Teorija stakeholder-kapitalizma (ili kako ga neki zovu: „kapitalizma dionika”, nap. red.) nije nešto novo u ekonomskoj znanosti. Riječ je o konceptu koji cilja na sprječavanje ekoloških šteta ili se zauzima, na primjer, za pošteno plaćanje zaposlenih za njihov rad i obuzdavanje nereguliranog kapitalizma, što naliči konceptu socijalnoga tržišnog gospodarstva, kaže nam politički ekonomist Diermeier.

Inicijativa Klausa Schwaba i WEF-a zato u Njemačkoj ima znatno manji progresivni eho nego u zemljama u kojima postoji osjetno slabija socijalna država, na primjer u SAD-u. A tamo, po mišljenju Schwaba, postoji opasnost da bi proces ubrzane deindustrijalizacije do kojeg dolazi zbog globalizacije moga čitave regije odvesti u zonu masovne nezaposlenosti i besperspektivnosti. “A to po Schwabu može naposljetku ugroziti i demokraciju, u situaciji kada antidemokratske snage pokušaju iskoristiti to nezadovoljstvo”, napominje Diermeier.

Tu se opasnost, po Schwabovu mišljenju, može prevenirati, i to tako da se instalira socijalne sustave osiguranja, a istodobno da se bori i protiv potencijalnih rizika poput klimatske krize. “U biti ono što Schwab zahtijeva nije nikakva inovativna ideja”, kaže Diermeier. I dodaje kako se već odavno na fakultetima poučava o tome da u ekonomiji u žarištu ne bi trebalo stajati samo maksimiranje profita. U stručnim krugovima Schwabova knjiga prošla je razmjerno neprimijećeno, dodaje stručnjak.

Činjenica da je inicijativa WEF-a ipak dobila tako veliku pozornost, pogotovo u krugovima teoretičara urote, po mišljenju komunikologinje Kleinen-von Königslöw ima veze s terminom objave. “Već odavno u tim krugovima postoji predodžba o tome da “elita” radi na uvođenju ’novog svjetskog poretka’. Pandemija koronavirusa i ’Great Reset’ mogu se vrlo dobro integrirati u tu priču.” WEF-u i Schwabu spočitava se primjerice to da su izmislili pandemiju kako bi etablirali “novi svjetski poredak”.

Teorije urote povezane s Klausom Schwabom i WEF-om šire se u različitim miljeima, napominje Rathje – od protivnika globalizacije sklonih teorijama urota pa sve do ekstremnih desničara. To rade i poznati akteri iz redova Nove desnice (Neue Rechte) ili “Querdenkera”, odnosno Martin Sellner (Identitetski pokret) iz Austrije, baš kao i ruski ideolog Aleksander Dugin ili nekadašnji glavni strateg bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa – Steve Bannon. Dok se u Europi Schwabu često prigovara da zagovara dominaciju neoliberalizam, u SAD-u ga se optužuje da želi uvesti socijalizam, jer se, kako se tvrdi, zauzima između ostaloga za nacionalizaciju koncerna.

Koliko je pak rašireno vjerovanje o navodno tajnim intrigama „elite”, pokazala je jedna anketa IW-a iz Kölna iz 2021. Po tom istraživanju, 23% ispitanika reklo je da je uvjereno ili sklono vjerovati u to da postoje tajne organizacije koje imaju velik utjecaj na političke odluke. A 26% njih smatra da novinari i politika – surađuju. – Pascal  Siggelkow, ARD

Povezani sadržaj:

Zdravko Gavran: Hrvatstvo rastaču i samozvani sveznalice (3)

DW/Hrvatsko nebo