Šiljo: Parirati bizantinskoj Srbiji ne bi znao ni Domovinski pokret, o populistima i tzv. ljevici da se i ne govori!
Vrijeme:17 min, 32 sec
Stvarne i ozbiljne, hrvatsko-strateški postavljene alternative Plenkovićevoj politici prema Srbiji zdesna među strankama u Saboru i dalje nema. Ima na tzv. ljevici neizrečene djelomične alternative, takve koja bi bila mekša, a zacijelo i ’srboljubnija’ od Plenkovićeve. Takvo je stanje fakata. A u politici, osobito u državnoj politici, samo se fakti računaju i… priznaju.
Neki od prošlih „Šilja“ bili su iznimno oštri prema Plenkoviću, osobito onaj koji se bavio njegovim odazivom „grlom u jagode“ na srpsko-pravoslavni predbožićni „dernek“. Ništa novo, od Sanaderova „Hristos se rodi“ prije 19 godina do danas. No ovaj trenutak, a osobito dolazak Ivice Dačića na taj „tradicionalni“ skup radi sastanka s Plenkovićem, nije bio nimalo prikladan za takva nekritička druženja. Ako se hoće što ozbiljno učiniti u poboljšavanju bilateralnih odnosa, tada bi se to morali činiti na najslužbeniji i najozbiljniji način, a ne usput i prigodice, na božićnom domjenku povlaštene civilne udruge. Ovo je bilo razočaravajuće. No: Such is life, rekli bi rezignirano hrvatski domoljubni nostalgičari u Australiji, u tamošnjem žargonu.
Plenković je, misle i tamo i ovdje mnogi, trebao umjesto nazočenja ostati doma, proslaviti u miru Sveta Tri kralja, a na to „ateističko“ božićno okupljanje, kako bi ga okvalificirao kolumnist Hrvatskog neba Nenad Piskač, poslati predsjednika Savjeta za nacionalne manjine RH Sašu Tolnauera, koji je k tomu i Pupovčev manjinski sudrug, a po potrebi i dobroćudan plačidrug, no koji znade ponekad ubosti hrvatske domoljube – nikada četnike – u nezacijeljenu ranu. Ili, ako misli da je Saša „prenizak“, onda poslati dr. sc. Ninu Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, u svojstvu predsjednice Komisije za odnose s vjerskim zajednicama (o njezinu imenovanju od Vlade vidi Narodne novine br. 113/2020). Ili, ako mu je i ona bila preniska, odnosno ako je pazio na diplomatski protokol, kojemu bi morao biti vičan, trebao je poslati pandana srbijanskom potpredsjedniku vlade. A nitko od potpredsjednika vlade nije pozvaniji za tu prigodu nego Anja Šimpraga. Ovako, sebe je ponizio spustivši se prenisko, tj. na razinu potpredsjednika vlade Dačića, koji je povrh toga došao samo u privatni posjet.
Politika srpsko-hrvatskog „bratstva-jedinstva“ vs., Dodik, Porfirije, Dačić, Putin?
Tako je to gledano formalno i protokolarno. No problem je mnogo dublji. Očito je da nijedna hrvatska vlada u posljednje 23 godine (ako se izuzme Oreškovićeva, koja je prekratko trajala i bila u sebi razdrta između Karamarka i Petrova, da bi se o njoj moglo išta sa sigurnošću tvrditi) ne nalazi pravi način kako se postaviti prema i kako parirati Srbiji, njezinim vladama, osvajačkim strategijama, političarima, metropolitima, akademicima, propagandistima, krivotvoriteljima povijesti i sadašnjosti te općenito srbijanskoj bizantinskoj bezočnosti. To je tako, to ne treba posebno obrazlagati, i o tomu je u raznim kolumnama na Hrvatskom nebu, u dokumentarnim filmovima Nenada Piskača, a i u mnogim drugim medijima, bilo proteklih desetljeća već jako mnogo govora i prigovora.
Takvo neprimjereno i nedostojanstveno i nekritičko i „naivno“ postavljanje hrvatskih vlada i vlasti, premijera, predsjednika i ostalih spram ’promućurnim’ Srbima dovodi dio hrvatskog naroda, osobito branitelje i one koji su osjetili strahote velikosrbijanske agresije i pretrpjeli tolike nenadoknadive žrtve, „do ludila“. Tko to ne vjeruje, neka pogleda malo društvene mreže ili neka pođe među obične ljude i pita ih kako doživljavaju događaje poput posljednjega u režiji Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća. Uostalom, neka pogleda i izjavu danu nakon zagrebačkog druženja u kojoj Tomislav Žigmanov, odnedavno član srbijanske vlade, ponovno napada veleposlanika Hrvatske u Beogradu Hidu Biščevića da zastupa i promiče politiku srpsko-hrvatskog „bratstva-jedinstva“?
Oni kojima nedostaje ponešto moždanih vijuga ili dijelova nekih drugih organa da bi razumjeli težinu problema s kojim se kao narod i država suočavamo već jedno i pol stoljeće, a da velikosrbijansko zlo nije ni danas ugašeno ni pobijeđeno, mogli su bolje shvatiti u čemu je taj višestruki problem nakon što su se u režiji Milorada Dodika dogodile dvije proslave neustavnog Dana Republike Srpske, 9. siječnja, u susjednoj državi Bosni i Hercegovini, koju Hrvatska priznaje kao državu u njezinim granicama. Na prvoj, u Banjoj Luci, Dodik je odlikovao najvišim odličjima ruskog predsjednika Putina i srpskog patrijarha Porfirija te izjavio kako je došlo vrijeme „da svi Srbi žive u istoj državi“.
Ono prvo izazvalo je međunarodno zgražanje. Ono s Porfirijem ostalo je, začudo, bez ikakvih komentara.
U istoj prigodi Dodik je dao niz huškačko-mrziteljskih izjava. Među ostalim je ustvrdio da su Hrvati „pokatoličeni Srbi“. Nije se primijetilo da je patrijarh Porfirije igdje javno reagirao i ogradio se od takve šovinističke izjave kojom se poriče identitet čitavu hrvatskom narodu. A nije se čulo ni da se od takve izjave ogradio bilo koji srbijanski dužnosnik, pa tako ni nedavni umiljati zagrebački gost Ivica Dačić, koji se 10. siječnja našao na drugoj proslavi neustavnoga Dana Republike Srpske, ovaj put u „Istočnom Sarajevu“, s vojnim defileom u Lukovici, na kojemu su sudjelovali i Putinovi bajkeri. A o reakcijama s hrvatske strane, koliko ih je uopće bilo, bolje je i ne govoriti.
Vladajuća koalicija i predsjednik države imaju demokratski legalitet i stoga pravo voditi politike kakve hoće!
Dosadašnje hrvatske vlade, očito je, ne nalaze već jako dugo načina na koji bi se suprotstavile takvim postavljanjima unutar „srpskoga svijeta“, i nije potrebno trošiti vrijeme ni slova da bi se to dodatno potkrijepilo i protumačilo. To je notorna činjenica. Hrvatske vlade i predsjednici, uključujući i sve vitkiju i sve estradniju bivšu predsjednicu, a današnju modnu ikonu, njegovanu i sve mlađu ljepojku u godinama, medijsku miljenicu i ’influencericu’ KGK, koja je prije nekoliko godina bila hostesa razbahaćenom četniku Vučiću, imaju prema političkim Srbima i njihovim bradatim biskupima ’snishodljiv’ (tu taj srpski izraz bolje pristaje nego hrvatski: dodvornički, ponizni, skrušeni, uliznički) pristup i stav. Takve političke garniture u Hrvatskoj ne izražavaju ni mišljenja ni stavove ni čuvstva ni očekivanja ni argumente znatnog dijela hrvatskog naroda, koji takav pristup i takav stav i takve metode ne odobravaju.
Mora se, istini za volju, reći i ovo: Vlade i predsjednici države koji se ponašaju kako se ponašaju imaju ustavni i načelno demokratski legalitet, i njihovo je pravo da vode politike kako misle da ih treba voditi. Oni kojima se to ne sviđa imaju pravo negodovati, ljutiti se i psovati, ali nemaju pravo izabranim nositeljima vlastima osporavati svako pravo na vlastite politike i postupke, sve dotle dokle su u skladu s ustavom, zakonima i vrijednosnim sustavom hrvatskoga društva.
No zato nezadovoljnici imaju pravo na izborima glasovati za onu opciju koja je bliža ili istovjetna njihovim mislima, osjećajima i polazištima. Zato je jedino razborito pogledati kako su na Pupovčev pravoslavno-ateistički i klerikalistički – rekli bi Crnogorci i danas: „klerofašistički“ – dernek „Crkve Srbije“, koja je bratska „Crkvi Rusije“, reagirali i kakva politička stajališta imaju drugi politički čimbenici, kao moguća alternativa Plenković-Pupovčevoj koaliciji. Ako nekom vlašću nisi zadovoljan, potraži si političku opciju kojom bi bio zadovoljniji!
Jesu li se parlamentarne stranke na svojim FB-stranicama referirale na Pupovčev „ateistički“ božićni politički dernek?
Prije uvida u opozicijske pristupe Pupovčevu „ateističkom“ božićnomu političkom derneku, mora se reći da je HDZ na Fecebooku donio u obliku video-snimke novogodišnju čestitu svog predsjednika Plenkovića, isto tako i novogodišnju čestitku svoga glavnog tajnika Katičića, ali da je propustio čestitati pravoslavni Božić, a ignorirao je i sastanak svog predsjednika Plenkovića s Dačićem na Pupovčevu derneku! Ista stranica donijela je Plenkovićevu tekstualnu čestitku za katolički Božić te fotoreportažu s Kaptola s izjavom „PVRH Andreja Plenkovića nakon božićnog misnog slavlja koje je u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca na Kaptolu predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić“.
Pupovčeva stranka SDSS na svom Facebooku ignorirala je proslavu u Westinu na kojoj su se „našli“ Plenković, Dačić, Pupovac, Žigmanov i ostali. Sve to uopće nije ni spomenula. Donijela je čestitku za oba Božića, fotoreportaže o proslavi pravoslavnog Badnjaka i Božića diljem Hrvatske, uglavnom iz crkava ili ispred crkava. Jedino politički relevantno što je tih dana objavila jest ovo: „Predsjednici Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov potpisali su danas u Zagrebu Deklaraciju o suradnji Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije. Taj dokument ratificiran je u avgustu prošle godine na već tradicionalnom naučnom skupu ’Srpsko – hrvatski odnosi’ u Golubiću Obrovačkom. Deklaracija sadrži sve ključne, vitalne točke od interesa za Hrvate u Srbiji, kao i za Srbe u Hrvatskoj, koje se tiču i svih prava i okolnosti u kojima se ona ostvaruju.“
SDP nije se osvrnuo na domjenak SNV-a. Samo su postavili čestitku: „Svim građankama i građanima pravoslavne vjeroispovijesti, onima koji Božić slave po julijanskom kalendaru, želimo da ga provedu u miru, sreći i zdravlju sa svojim bližnjima. Mir Božji, Hristos se rodi!“
„Možemo – politička platforma“ nije se osvrnula na posjet valjda dragog im Dačića. Nije čestitala pravoslavnima Božić. Nije ga čestitala ni katolicima. Sve prigodno što se može kod njih pronaći jest čestitka od 24. prosinca, koja glasi: „Sve najbolje za nadolazeće blagdane i u novoj godini želi vam ekipa iz Možemo! “ Dakle, čestita samo „nadolazeće blagdane“. U skladu s onim što je htjela i predsjednica Europske komisije, i što čine već godinama mnogi po nekoć kršćanskom Zapadu: Božić se slavi i čestita tako da se ničim ne spominje niti pomišlja na – Božić!
Stranka Centar Ivice Puljka nije se osvrnula na događaj s Dačićem. Čestitala je i pravoslavni i katolički Božić, a Puljak je dao i posebnu izjavu uoči Nove godine.
Stranka „Most nezavisnih lista“ nije se na svojim stranicama osvrnula na Pupovčev skup, bavila se je drugim temama. Jedino što je imala bila je čestitka: „Svima našim sugrađanima koji Kristovo rođenje slave po julijanskom kalendaru želimo od srca sretan Božić! Vaši mostovci ❤️“
Ni Hrvatski suverenisti nisu na svojoj Facebook-stranici rekli ni riječi o tom događaju. Nisu ni čestitali Božić pravoslavcima.
Reagirala je prije susreta, doduše, i to oštro, zastupnica Karolina Vidović Krišto.
No to je njezina pojedinačna reakcija, negativna, a ni iz nje se ne vidi što bi ona pozitivno činila kada bi vodila hrvatsku vladu, kakvu bi strategiju u praksi primjenjivala spram Srbiji i “srpskom svijetu”, ni kojim bi se polugama i metodama služila, osim retoričkih i odbijajućih.
Jedini dakle koji se o svemu kao parlamentarna stranka službeno očitovao bio je praktički Domovinski pokret. On je čestitao oba Božića, pravoslavni ovim riječima: „ČESTITAMO BOŽIĆ SVIMA KOJI DANAS SLAVE – Neka vam Kristovo rođenje podari vjeru, mir i blagostanje Svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti, svim građankama i građanima te prijateljima koji blagdan Kristova rođenja slave prema julijanskom kalendaru želimo sretan i blagoslovljen Božić! Neka vam Kristovo rođenje podari vjeru, mir i blagostanje, a vaše domove ispuni toplinom i bogatstvom zajedništva.” Slično intonirano, samo s nešto manje riječi, čestitao je prethodno i katolički Božić. Domovinski pokret jedini je koji je čestitao i katolički blagdan Sveta Tri kralja, a i Novu je godinu čestitao svojim 60 tisuća pratitelja.
Domovinski pokret jedini je koji je izjavom reagirao na dolazak Ivice Dačića u Zagreb!
Domovinski pokret jedini je koji je i unaprijed i naknadno reagirao kao parlamentarna stranka na dolazak Ivice Dačića u Zagreb. Prvo je to u objavi 5. siječnja učinio u svoje ime popularni pripadnik vodstva DP-a Stipo Mlinarić – Ćipo. Ovako je, uz Mlinarićevu fotografiju, glasila ta objava:
Mlinarić poslao snažnu poruku premijeru Plenkoviću: DOLAZAK IVICE DAČIĆA NA PROSLAVU SNV-a PRILIKA JE ZA RJEŠAVANJE PITANJA ODŠTETE ZA LOGORAŠE I DONOŠENJE PROTOKOLA O NAŠIM NESTALIMA
Naš Stipo Mlinarić osvrnuo se na sutrašnje obilježavanje pravoslavnog Badnjaka koje organizira Srpsko narodno vijeće, a kojem će, već tradicionalno, nazočiti premijer Andrej Plenković, ali i ministar vanjskih poslova Republike Srbije Ivica Dačić. Mlinarić se zapitao hoće li Andrej Plenković postaviti sljedeća pitanja Ivici Dačiću kako bi se donijeli protokoli o našim nestalima, budući da i sam govori kako su odgovori o nestalima upravo u Srbiji?!
”U ime pola milijuna prognanika protjeranih iz svojih opljačkanih, popaljenih i pokradenih domova, pitam vas hoće li Republika Hrvatska tražiti odštetu od Republike Srbije? Hoće li Ivica Dačić, u božićnom duhu, pomoći da pronađemo svoje branitelje i da ih dostojanstveno pokopamo? Hoćete li tražiti od Republike Srbije da plati odštetu za hrvatske logoraše koji su bili po srpskim logorima od ’91. do ’95. godine?”, upitao je Mlinarić te poručio kako se rješavanjem tih pitanja može govoriti o normalizaciji odnosa s Republikom Srbijom!
Dan nakon toga, 6. siječnja, Domovinski pokret reagirao je kao stranka objavom na svojoj FB-stranici, koju su prenijeli neki mediji. Ona je glasila:
OVAKO BI TREBAO IZGLEDATI GOVOR PREMIJERA KAKVOG HRVATSKA NEMA!
Kad bi Hrvatska imala premijera kakvog, nažalost – nema, on bi došao na Božićni domjenak SNV-a, ali bi iskoristio priliku da održi prigodni državnički govor i u lice im kaže, što ih slijedi:
“Svim građanima Hrvatske, pravoslavnim vjernicima iz redova srpske nacionalne manjine, koji vole svoju državu, a Božić slave po julijanskom kalendaru – od srca želim mir, Božji blagoslov i svako dobro!
Hristos se rodi!
Posebne čestitke upućujem svim hrvatskim braniteljima pravoslavne vjere, koji se osjećaju Srbima, drže do svog srpskog podrijetla i ljube svoju Hrvatsku Domovinu!
Pozdravljam sve ovdje okupljene dužnosnike, drage goste i uzvanike! Posebno našeg domaćina Milorada, koji će u Novoj godini, nadam se, napokon naučiti da bi u Hrvatskoj zakonom trebala biti zabranjena četnička obilježja, kao simbol velikosrpske agresije, a nikako ne pozdrav ‘ZA DOM SPREMNI’ kao simbol hrvatske obrane i naših dragih HOS-ovaca!
Lijepa je gesta što nam je iz Srbije danas u goste došao prvi potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova, gospodin Ivica Dačić. Upravo je božićno vrijeme prava prilika da s radošću u srcu posluša naše prijateljske zamolbe i u kršćanskom se duhu založi za mir u budućnosti, temeljen na povijesnoj istini.
Gospodine Dačiću, dobro ste došli u glavni hrvatski grad, ako ćete nam napokon reći – gdje su naši najmiliji, nestali koje tražimo već punih 30 godina!
Dobro ste došli, ako u naš Zagreb donosite iskrenu volju za rješavanje statusa hrvatskih logoraša i konkretnu cifru ratne odštete za svu bol i patnju koju su ti ljudi pretrpjeli u koncentracijskim logorima vaše države – Srbije!
Dobro ste došli, ako ćete se spremno odreći laži o Jasenovcu, a posebno apsurdne brojke od milijun ubijenih Srba, čime Hrvatskom narodu neprestano i lažno namećete stigmu genocidnog naroda, koji nema pravo na vlastitu državu!
Dobro ste došli, ako sa sobom donosite ispriku građanima Zagreba zbog ruganja nakon što je dron iz Ukrajine zamalo pobio cijeli jedan studentski dom u našemu gradu, a Vama je to djelovalo kao neki vic!
Dobro ste došli, ako ste napokon shvatili da vaš nekadašnji drug, Željko Ražnatović Arkan nije nikakav patriot, već najobičniji ratni zlikovac i sjecikesa, koji je haračio okupiranim Vukovarom, Gradom hrvatskih heroja!
Dobro ste došli, gospodine ministre vanjskih poslova Srbije, ako sa sobom donosite radosnu vijest obiteljima naših vojnih pilota o obustavi nepravednog postupka koji se vodi u Beogradu, temeljem lažne optužnice protiv nevinih ljudi!
Isto tako, dobro ste došli, ako Oluju ne smatrate zločinom, a naše hrvatske generale zločincima, već pobjednicima u pravednom ratu za oslobođenje i nezavisnost, koji je započeo velikosrpski imperijalizam i režim kojem ste i Vi pripadali, a od kojeg bi se u duhu Božića – napokon mogli ograditi!
Vaša svetosti, gospodine Porfirije! I Vi ste dobro došli u hrvatski glavni grad!
Ako nam i za Božić niste stigli s idejom o promjeni granica!
Ako ste napokon shvatili da su Dalmacija, Slavonija, Kordun, Banovina i Liku dio Hrvatske Države, a ne Vaše velikosrpske fantazije!
Ako ste spremni prihvatiti reviziju ugovora Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve te se odreći imovine koja Vam ne pripada!
Naposljetku, ako ste spremni uskratiti odlikovanje ratnom zločincu Vojislavu Šešelju, čije haračenje po Hrvatskoj i Bosni nema baš nikakve veze s kršćanstvom, Bogom, niti čovjekoljubljem!
Božić je blagdan mira i ljubavi i upravo zbog toga s velikom ljubavlju prema svim kršćanima, kao premijer Hrvatske države, tražim odgovore na prethodno postavljena pitanja. Čvrsto vjerujem da ste svi vi ovdje okupljeni Srbi, spremni ljubiti svoju Hrvatsku Domovinu kao što ju je iskreno ljubio Nikola Tesla, pravoslavac po vjeri, a Hrvat po nacionalnosti, čovjek koji je na današnji dan, prije 80 godina svoj ovozemaljski život nastavio na drugome i boljemu svijetu!
S radošću vam još jednom, svima od srca želim čestit i blagoslovljen Božić.”
U Zagrebu, 06. siječnja 2023.
PREMIJER KAKVOG HRVATSKA NEMA
Hrvatsko-strateški postavljene alternative Plenkovićevoj politici prema Srbiji među strankama zdesna u Saboru i dalje nema
Što reći nakon ovako opširnih reakcija? Prvo to da je Mlinarićeva izjava primjerena i čestita te da je razumljiva u kontekstu njegove borbe za utvrđivanje sudbine odvedenih u srbijanske logore koji se vode kao „nestali“ te za isplaćivanje odštete bivšim logorašima srbijanskih logora od prije 31 godine. I on sam bio je jedan od takvih, ali je nakon više mjeseci pušten natrag u Hrvatsku. Mlinarićeva izjava postavlja dva konkretna zahtjeva, i u noj se ne ulazi u širu političku problematiku, još manje u strategiju hrvatske vanjske politike prema Srbiji i drugima.
Domovinski pokret jedina je, vjerojatno, parlamentarna stranka koja se posebnom izjavom politički referirala na zagrebački politički događaj u Zagrebu na pravoslavni Badnjak, tj. na domjenak SNV-a i na njemu održani neformalni sastanak Plenković- Dačić, kojim je imao biti trasiran put zatopljavanja hrvatsko-srbijanskih odnosa, obnove dijaloga i ostaloga što bi odatle moglo proisteći.
Domovinski pokret otvoreno je svoju službenu političku izjavu naslovio: „OVAKO BI TREBAO IZGLEDATI GOVOR PREMIJERA KAKVOG HRVATSKA NEMA!“ Time se s Penavom na čelu postavio kao navodno ozbiljan izazivač HDZ-u s Plenkovićem na čelu.
Pročita li se pomno i sa zrnom soli ta izjava Domovinskog pokreta, morat će se primijetiti da ona obiluje i ljubaznim i hrabrim porukama moralističke naravi. Da se u njoj iznose hrvatski osjećaji i očekivanja. Da se upozorava na neke temeljne probleme i nepriznate istine te na nedoživljene katarze u samoj Srbiji, među Srbima u Hrvatskoj i u srpskom narodu općenito. No morat će se primijetiti i to da ta izjava, koliko god obilovala onim što izaziva emocije i pokazuje hrvatski pravdoljubivi ponos, u političkom smislu posve u oblacima, posve nerealna, ironično-romantičarska, Srbima ne samo neprihvatljiva, nego i nerazumljiva, još manje pretočiva u praktičke poteze i korake.
Unatoč svoj hrvatskoj i pravedničkoj retorici, izjava Domovinskog pokreta u ozbiljnom političkom smislu ne pokazuje svijest ni o kakvoj strategiji hrvatske vanjske politike, dakle i realnog pariranja službenoj i paraslužbenoj Srbiji u njihovoj ideološkoj i političkoj nepopravljivosti. Ona je po pristupu i stilu zapravo obična apelacija Dačiću i njegovima. Otvara prostor međusobnoj prepirci iz koje ne može nastati ništa opipljivo što se tu očekuje odnosno što hrvatski narod već 30 godina uzalud očekuje. Nemojte misliti da smo mi ostali budale. I didn’t come down in the last shower – rekli bi u svom slangu Australci.
’Domovinci’ nas svojim pristupom i svojom naivnošću, koja potvrđuje nedoraslost Dačiću, „pupovčdi“ i stvarnim okolnostima u kojima se jedino može voditi vanjska politika, ne uvjeravaju da bi predsjednik vlade Domovinskog pokreta (tko bi taj bio?!) znao i umio imalo učinkovitije i uspješnije od Plenkovića svoditi (veliku) Srbiju u njoj pripadne granice i ograde ili joj nametnuti prihvaćanje odgovornosti za sve za što je nedvojbeno odgovorna.
Iz citirane izjave DP-a mora se bez imalo zluradosti zaključiti da ta stranka, na žalost, nije uvjerljiva alternativa Plenkovićevoj strategiji i taktici. Ona bi svojim emotivnim i moralističkim istupima svakako izmamila i dosta suza i ponešto pljeska kod hrvatskim domoljuba i rodoljuba, ali u stvarnosti na pokazani način ne bi ostvarila ništa od onoga što tvrdi da želi postići. Samo bi još više ojačala srpsko-srbijansku zapjenjenost i provocirala još ružniju protuhrvatsku mržnju i njoj primjerenu propagandu ondje i ovdje i drugdje po svijetu. Problem je DP-a, a i niza drugih strančica i skupina, da ne znaju kako bi vodili politiku čak i da dođu na vlast ili u vlast na državnoj razini, a da pritom ne znaju da to znaju. I da pritom ne žele pitati one koji od njih ponešto više i o tomu znaju. A posebice kada je riječ o pariranju Srbiji, s kojom imaju pune ruke posla ne samo vlae u susjedstvu i “regionu”, nego i vlade i službe velikih sila, a na koju na ovaj ili onaj način računaju ili izravno igraju radi ostvarivanja svojih gepolitičkih ciljeva i interesa.
Stvarne i ozbiljne, hrvatsko-strateški postavljene alternative Plenkovićevoj politici prema Srbiji među strankama u Saboru zdesna i dalje nakon tolikih godina nema. Ima djelomične alternative na tzv. ljevici, čija stajališta nisu u ovoj prigodi ni bila izrečena. Iz svega je vidljivo da sdp-ovci, možemovci, liberalni narodnjaci, ideesovci, mrakovci, čačićevci, beljakovci i ostali s tzv. ljevice potiho odobravaju to što čini Plenković, samo to ne žele priznati, kako se ne bi upisalo njemu u zaslugu. Oni bi, da je njihov čovjek predsjednik vlade, bili prema ’Srbadiji’ još mekši i ’srboljubniji’. I s lakoćom bi u svoju koaliciju reintegrirali „Plenkovićeve“ manjince.
Nemamo dakle ni tri desetljeća nakon yugo-srpsko-srbijanske agresije na novoproglašenu samostalnu Hrvatsku još uvijek nikakve uvjerljive strategije prema toj strani. A ta strana i dalje ne miruje, i postaje iznova sve opasnija. Takvo je stanje fakata. A u politici, osobito u državnoj politici, samo se fakti računaju i… naposljetku i priznaju.
Povezani sadržaji:
Šiljo: Dodik je vjeran vazal i Putina i ideje velike Srbije, te želi da se ‘ovdje’ opet zarati!
Šiljo, Hrvatsko nebo
