A. Bagdasarov: O različitostima i sličnostima u normiranju hrvatskoga i srpskoga jezika

Vrijeme:1 min, 35 sec

 

U novom broju Filologije, časopisa Razreda za filološke znanosti HAZU, objavljen je širemu čitateljstvu zanimljiv znanstveni članak dr. sc. Artura Bagdasarova „O različitostima i sličnostima u normiranju hrvatskoga i srpskoga jezika“ (br. 79., 2022., str. 37–64).

“Raspad SFRJ-a i stvaranje novih ili obnova starih država na postjugoslavenskom prostoru ustavno su učvrstili položaj hrvatskoga i srpskoga jezika, pojačavši proces međujezičnoga omeđenja i samostalnoga razvoja. Razilaženje u počelima jezičnoga ustroja između književnih (standardnih) jezika hrvatskoga i srpskoga postoji na svim razinama: fonetskoj, fonološkoj, gramatičkoj, sintaktičkoj, stilskoj i leksičkoj. Najuočljivije su razlike na leksičkoj razini. Hrvatskomu je jeziku tijekom jezikoslovne standardizacije i kodifikacije više svojstven propisno-opisni (preskriptivno-deskriptivni) pristup, a srpskomu –opisno-propisni (deskriptivno-preskriptivni).”  piše dr. sc. Bagdasarov.

U uvodu autor objašnjava kako su se razvijali književni jezici različitih naroda (etnosa) uz zanimljive usporedbe islandskoga jezika po promjeru „jedan jezik – jedna nacija, jedno društvo“ i jezika poput engleskoga, francuskoga, njemačkoga, španjolskoga, portugalskoga, nizozemskoga, rumunjskoga, armenskoga, perzijskoga, arapskoga, korejskoga kojima se u svojstvu nacionalnoga i službenoga jezika koristi više etnosa ili nacija. U te se primjere ne mogu ubrojiti hrvatski i srpski, objašnjava autor, jer oni nisu nastali kao posljedica „transplantacije“ jezika nego kao posljedica usporednoga i samostalnoga razvoja u različitim etnolingvokulturnim sredinama, o čemu opširnije piše u nastavku rada pod naslovom „Etnolingvonim i samostalni razvoj hrvatskoga i srpskoga jezika“. Zanimljivo je i stanje hrvatskih i srpskih priručnika u Rusiji (v. Stanje u Rusiji), gdje hrvatski i srpski uče odvojeno, a ne zajedno. U drugom dijelu članka, pod naslovom „Hrvatsko-srpski suodnosi književnojezičnih istovrijednica“, autor je objasnio i primjerima potkrijepio razlike između hrvatskoga i srpskoga književnoga (standardnoga) jezika na različitim razinama jezičnih ustroja: pravopisnoj, prozodijskoj, fonološkoj, oblikoslovnoj, rječotvornoj i sintaktičkoj, a razlike na leksičkoj razini u normiranju hrvatskoga i srpskoga jezika obradio je u zasebnom, trećem dijelu.

Cijeli članak pročitajte u PDF-u koji prenosimo u cijelosti

Hrčak srce/https://hrcak.srce.hr/Hrvatsko nebo

Odgovori