Nenad Piskač: Kad Hrvatska napreduje pravila igre ne vrijede

Na Svjetskom nogometnom prvenstvu Hrvatska je još u igri, premda je u polufinalu perfidno izbačena iz igre za sam vrh. Igrati utakmicu za treće mjesto na svijetu nije mala stvar. Ali nije mala stvar ni način na koji je naša momčad izbačena iz igre za prvo mjesto.

Hrvatska nogometna reprezentacija dva puta je primana u FIFU. A kad je u Francuskoj osvojila treće mjesto, pa u Rusiji drugo mjesto na svijetu, postala je neželjeno dijete, jer Hrvatskoj se i na nogometnom planu uspjeh ne oprašta. Njoj je u svakom pogledu namijenjena sporedna uloga u „regionu“, a ne mjesto na globalnoj razini. Da je u Kataru imala tretman kakav ima Argentina ili Francuska, onda bi vjerojatno igrala u finalu. No, nije ga imala. Naprotiv!

Što se je dogodilo? Krađa. Drska pljačka međunarodnih razbojnika. Utakmica je prvih pola sata protekla u ravnopravnoj igri argentinske i hrvatske momčadi. Argentina je čekala na bljesak Messija, Hrvatska je pak igrala svoju igru s kojom je i došla u polufinale. Poslije prvih pola sata vidjele su se dvije stvari. Prvo, Messi nije bljesnuo. Drugo, igra Hrvatske vodi prema produžetcima u kojima Hrvatska u pravilu zabija gol.

Ostaviti takvo stanje na terenu preveliki je rizik. Neželjeno dijete moglo bi opet iznenaditi. Stoga je potrebno pogurati jednu od momčadi. Naravno, Argentinu, koja je, inače, prvu utakmicu na turniru glatko izgubila. Hrvatska do polufinala nije izgubila nijednu utakmicu. A u raspucavanju u pravilu pobjeđuje i bolje od Argentine, što je i pokazala u prethodnoj utakmici izbacivši najbolju momčad na turniru, ekipu Brazila. Izbaciti dva favorita?! Nedopustivo. Neizdrživo. Financijski neisplativo.

Rasplet utakmice dogodio se, dakle, poslije pola sata igre kad je sudac, šepavi Talijan, uzeo stvari u svoje ruke i prekinuo polufinalnu neizvjesnost. Prvo je poklonio loptu Argentini ne dosudivši korner za Hrvatsku. A onda je dvadesetak sekundi kasnije dosudio nepostojeći kazneni udarac protiv Hrvatske. Točno toliko je Argentini bilo potrebno za prolazak dalje. Točno toliko je trebalo da se Hrvatsku izbaci. Takozvani VAR, u kojemu sjedi međunarodni sudački tim, nije se ni oglasio, ni provjeravao je li sudac pogriješio i ogriješio se o pravila igre! Riječ je dakle o nogometnom udruženom međunarodnom zločinačkom pothvatu.

Sve što se poslije događalo na utakmici posljedica je sudčeva neoprostiva poguranca suprotiva pravilima igre. Daljnje rasprave o tijeku utakmice, taktici, ovome i onome, vode u praznu laprdientiu. Jedno je sigurno, ovaj naraštaj hrvatske nogometne reprezentacije nije sposoban pobijediti međunarodnu nogometnu zajednicu. Već i ranije se vidjelo da na svjetskoj pozornici ne može parirati koalicijama favoriziranh protivnika i pokvarenih sudaca. Za dolazak na vrh Hrvatska nogometna reprezentacija morala bi biti najmanje 20 posto bolja, jača, brža od svih protivnika.

Nadajmo se da će naša reprezentacija poslije ove drske krađe u predstojećoj borbi za treće mjesto dosegnuti tih dvadeset posto više od protivnika i da će se ta utakmica suditi prema pravilima nogometne igre. Osobno sumnjam da će se to dogoditi, ali ako se dogodi, naime, kaj – neka pobijedi bolji.

Nenad Piskač, Hrvatsko nebo