Damir Pešorda: U četiri zida

U posljednjih nekoliko dana za oku su mi zapeli neki događaji koje bismo mogli svesti na zajednički nazivnik. O kojem je nazivniku riječ pokušat ću objasniti u tekstu koji slijedi premda takva objašnjenja, sudeći po onomu što svi vidimo oko sebe, još nikoga nisu prosvijetlila. Elem, događaj prvi. Na Svinjokolje, to jest 29. studenog, na portalu Dalmacijadanas.hr objavljena je vijest: Mladež HDZ-a uzrujala objava na InstaStoryju predsjednice splitskog Savjeta mladih. Iz članka saznajemo da je predsjednica Savjeta mladih Grada Splita Rafaela Matić na InstaStoryju  objavila grb propale SFRJ i natpis ”NIJE BLACK FRIDAY, NEGO DAN REPUBLIKE”. Kako proizlazi iz članka, u postupku mlađahne Splićanke nema ništa sporno, vijest je pozornost zaključila isključivo zbog toga što se Mladež HDZ-a grada Splita ”uzrujala”. 

Istog dana u selu kraj Požege stanoviti je Velimir Meničanin izvjesio jugoslavensku zastavu sa zvijezdom petokrakom. Susjedi su ga prijavili pa mu je policija zastavu privremeno oduzela. Meničanin je radoznalim novinarima stoički, u maniri starca Vukašina, onoga na kojeg se Vučić voli pozivati, izjavio: ”Otkako sam ovdje, a tomu ima već 20 godina, trpim ustaška obilježja, vješanje ustaških zastava. Ja sam protiv toga. Ustašija me osobno vrijeđa, otvoreno to govorim, ali trpim i šutim. I oni su ljudi, naravno, pa neka vješaju ako imaju tu potrebu, ali ja je ne volim gledati i ne gledam je stoga me ne može uvrijediti.”  Ne vidim kako da se ovo riješi na zadovoljavajući način, osim možda da ministar Medved i ministarka Šimpraga uz dužnu ispriku Meničaninu uruče na poklon još veću jugoslavensku zastavu, s još većom petokrakom. I možda odlikovanje Redom hrvatskog pletera za ”osobit doprinos razvitku i ugledu Republike Hrvatske i dobrobiti  njezinih građana” pride.

No, nije se ovih dana samo obilježavao dan propale države, bilo je i drugih događaja koji su izazvali pozornost šire javnosti. Tako u Večernjem listu čitamo: ”Zagrebački Trg bana Josipa Jelačića opet je postao mjesto skupa “Muževni budite” gdje su okupljeni, obgrljeni hrvatskim zastavama i s slikama djevice Marije, molili za domovinu, mir i postanak muškaraca autoritetom u obitelji. Tristotinjak ljudi okupilo je u 8 sati molilo krunicu, pjevalo i klečalo”. Muškarci koji kleče za ovo kratko vrijeme  otkako upriličuju javne molitve postali su trn u oku mnogima. Na Indexu ih zovu ”katotalibanskim radikalima”, a jedan od vodećih domaćih teleoperatera ih prepoznaje kao potencijalne teroriste. Naime, uoči javne molitve krunice na Trgu bana Jelačića koju predvode muškarci, Veselko je Kralj, voditelj Bratstva muževi katolici, na Facebooku objavio da mu je mobilni operater Tomato ukinuo broj mobitela s kojeg je slao pozive na javnu molitvu, i to, kako kaže Kralj, zbog moguće terorističke prijetnje. Tomato je inače pod okriljem A1, jednog od najvećih teleoperatera u Hrvatskoj. 

Svojevrsni prosvjed protiv klečećih muškaraca organizirala je umjetnica Arijana Lekić Fridrih držeći da je klečanje muškaraca usmjereno protiv žena. ”U njezinom performansu” – piše Jutarnji list – ”devet osoba je stajalo ispred 13 ruža koje su predstavljale žrtve femicida u Hrvatskoj.” Nekako mi se ne čini da su ubijene žene stradale kao žrtve uzornih katolika, no gorljivim aktivisticama činjenice ionako nisu pretjerano važne. Simptomatični su komentari naprednjaka na Indexu i sličnim portalima, čak i oni dobrohotniji drže da bi klečeći muškarci trebali to klečanje prakticirati u svoja četiri zida, a ne besramnim klečanjem u javnosti provocirati tolerantnu naprednjake. Mic po mic i eto nas do klasičnog argumenta svih protivnika homoseksualnih parada iliti, po naprednjacima, homofoba – nemam ja ništa protiv njih, ali neka te svoje sklonosti zadrže u svoja četiri zida. 

Muškarce koji kleče ne podnosi ni Ante Tomić, humorist iz Splita, naziva ih fanaticima i pokušava se sprdati s nečim što ne razumije. Međutim, i te kako dobro razumije vratara Crvene zvezde i kanadske reprezentacije Milana Borjana. Borjan je svojedobno izjavio da je rođen 1987. u ”Srpskoj Krajini”, a na utakmici između Hrvatske i Kanade upustio se u komunikaciju s hrvatskim navijačem pokazivanjem tri prsta. Na to su mu navijači skandirali ”Borjane, ustašo”, što je Tomića silno uzrujalo.  ”Zamislite” – patetično lamentira humorist iz Prološca – ”kako bi čitava Hrvatska drhtala od bijesa da je na terenu bio Luka Modrić, a da su se neki srpski navijači s tribine rugali njegovom djedu kojega su četnici ubili.” Štoviše, humorist nije samo patetičan nego je i sklon konfabuliranju. Borjanova djeda nisu ubile ustaše, osim toga kakav odnos prema Modriću ima ona Hrvatska koja se pali na prizemni Tomićev humor, moglo se vidjeti pred Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji 2018. Tada je Indeks.hr s puno odobravanja i zlobe objavljivao fotomontaže na kojima je Luka Modrić prikazivan obješen ili sa skalpelom na vratu. 

No, činjenice Tomiću ionako nisu bitne, cijela ta ujdurma oko Borjana, kojemu tepa da se ”čini kao oksfordski džentlmen i prvak diplomatskog opreza”, ionako mu je samo poslužila da još jednom ustvrdi kako su mu Hrvati bezveze, a Srbi su mu baš super. I upravo ta njegova narogušenost na nepostojeće ustaštvo i snishodljivost – da, baš snishodljivost – prema četništvu jest glavno obilježje hrvatskog jugoslavenstva. Koje je onaj traženi zajednički nazivnik događaja apostrofiranih u tekstu. Služeći se gore spomenutom frazom o četiri zida, nije problem jugoslavenstvo koje se prakticira u svoja četiri zida, nego je problem jugoslavenstvo koje je premrežilo sve institucije države koja se još uvijek zove Hrvatska, a sada već pokazuje pretenzije da kroz isticanje svojih simbola i potiskivanje hrvatskih simbola oblikuje društvenu svijest. Polako, inače bi klečeći muškarci mogli ustati. 

Damir Pešorda, Hrvatski tjednik, Hrvatsko nebo