Crnogorska Inicijativa mladih: Država Crna Gora nije pokrenula nijedan postupak zbog napada na Dubrovnik

Vrijeme:4 min, 25 sec

 

“Država Crna Gora nije pokrenula nijedan postupak zbog napada na Dubrovnik, niti je bilo tko od tadašnjih počinitelja ili nalogodavaca odgovarao za taj ratni zločin”, istaknula je u svom današnjem priopćenju Inicijativa mladih za ljudska prava Crne Gore (YIHR). Riječ je o transnacionalnoj inicijativi koja ima svoje podružnice u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te na Kosovu. Na svojoj mrežnoj i na Fecebookovoj stranici Inicijativa je objavila i poveznicu na Kronologiju napada na Dubrovnik, koja je dostupna na dnu ovog članka. Prenosimo priopćenje kako je objavljeno na crnogorskom jeziku – radi neposrednosti dojma o očitovanju kakvo ne dolazi često iz krugova onih strana koje su sudjelovale u agresiji na novoproglašenu samostalnu hrvatsku državu g. 1991. – 1995. I moramo primijetiti da se, namjerno ili ne, u priopćenju govori o “napadu na Dubrovnik”, a pritom se nigdje ne spominje agresija na Hrvatsku; kao da Dubrovnik tada nije bio dio Republike Hrvatske, nego neki zaseban entitet. 

 

Povodom 06. decembra, dana kada je Dubrovnik najteže granatiran 1991. godine, Informaciono-dokumentacioni centar (IDC) otvara svoja vrata za posjetioce. Pozivamo sve zainteresovane da dođu u naš centar, gdje mogu pročitati originalne optužnice i presude u vezi slučaja „Napad na Dubrovnik“. U IDC-u takođe možete pronaći i različite materijale i o ostalim ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Crne Gore tokom 90-ih.

U nastavku predstavljamo opis dešavanja koja su obilježila 06. decembar.

Dani prije 06. decembra u Dubrovniku

Do 06. decembra 1991, Dubrovnik je već bio pod stalnim napadom koji je počeo 01. oktobra. Primirja koja su sklapana, bila su konstantno kršena od strane vojnika JNA. Iako su Skupština opštine Dubrovnik i Krizni štab pozivali JNA da se pridržava primirja, primirja su bila kršena sve do kraja okupacije Dubrovnika.

Situacija u gradu bila je veoma teška još od prvog napada kada su građani ostali bez vode, struje i komunikacije sa vanjskim svijetom. Kako je okupacija odmicala, situacija je bivala sve teža. Zalihe hrane su se potrošile, a nove nisu mogle ući u grad.

Prema izviještaju zapovijednika odbrane Dubrovnika, njihova odbrana nije funkcionisala, prostor unutar zidina starog grada bio je pretrpan i bez uslova za ličnu higijenu, te je prijetilo izbijanje zaraze. Dubrovnik je bio bombardovan svakog dana, a većina svjedoka, među kojima je i tadašnji gradonačelnik Dubrovnika, gospodin Poljanić, navode da su dani od 10. do 13. novembra bili najgori u toku opsade.  Ipak, 06. decembra desila su se najstrašnija razaranja Dubrovnika.

Dubrovnik u vatri, dimu i ruševinama

Pregovori i primirja bili su prazna slova na papiru.  Tog jutra, na snazi je i dalje bilo primirje koje je JNA prekršila. Napad je počeo u 05.50 ujutru s položaja Strinčera na objekat na Srđu, a nakon tog topovskog napada otpočeo je i napad pješadijom uz otvaranje vatre po svim djelovima grada. Iako je Krizni štab pozivao na prekid vatre i poštovanje primirja, rezultati su izostali. Dana 06. decembra je na grad i okolinu palo na hiljade granata. Mnogo građevina je zapaljeno, dok je dio njih potpuno izgorio. Nakon napada, ostali su brojni požari. Tog dana stradalo je 19 branilaca i civila, među kojima je bio i Pavo Urban, mladi fotograf čije su slike svjedočile razaranju Dubrovnika od samog početka pa sve do 06. decembra. Čelnici JNA negirali su da su bombardovali Stari grad. Nakon povlačenja vojske JNA, posljedice dugotrajne opsade i stalonog granatiranja na grad bile su strašne.

Srpsko-crnogorska vojska je na okupiranim teritorijama oko Dubrovnika , a i u samom gradu,  sprovodilastrategiju „spaljene zemlje“. Ljudi koji su se vratili kućama nakon opsade, zaticali su potpuno spaljene zemlje, kuće, šume i sve zelenilo.

Ko je naredio granatiranje Starog grada?

Pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, suđeno je Slobodanu Miloševiću kojem je kao 26. tačka u optužnici stajao napad na Dubrovnik. Optužen je kao idejni tvorac i realizator ovog zločina, te kao odgovorni za napade na grad, pljačku i razaranje kulturnih i istorijskih spomenika. Preminuo je prije svoje presude. Kolektivna optužnica koja je podignuta u Dubrovniku, a predana Crnoj Gori, teretila je Pavla Strugara, Miodraga Jokića, Milana Zeca i Vladimira Kovačevića po šest tačaka, po kolektivnoj i ličnoj odgovornosti. Optuženi su za teške povrede Ženevske konvencije, kršenje zakona i običaja rata, ubistva, napade na civile, napade na objekte koji nijesu vojni cilj, pljačku i uništavanje istorijsko kulturnih spomenika.

Strugar i Jokić su dobrovoljno otišli u Hag. Kako nije dokazano da je general Pavle Strugar naredio granatiranje Starog grada 06.12.1991. godine, na teret mu je stavljeno da nije spriječio napad niti disciplinski kaznio počinitelje. Strugar je dobio osam godina, od kojih je odslužio pet, dok je Jokić osuđen na sedam godina, a odslužio je samo 2/3 kazne. Milan Zec je oslobođen zbog nedostatka dokaza, dok se Vladimir Kovačević izjasnio mentalo bolesnim, te je na taj način izbijegao suđenje.

U presudi od 31. januara 2005. godine, Tužilac protiv Pavla Strugara, u dijelu koji se odnosi na 06. decembar, navedena su i iskustva Dubrovčana. Kako se navodi u presudi, Vijeće je prihvatilo da je najintenzivnije granatiranje vršeno u jutarnjim časovima od 09:00 do 09:30 i oko 11:00 časova.

 

Hronologiju napada na Dubrovnik možete pročitati OVDJE (Kronologija napada na Dubrovnik)

 

Povezani sadržaj:

GODIŠNJICA SMRTI VELIKOG CRNOGORCA: Admiral Barović radije je pucao u sebe nego u hrvatske gradove! Hrvatska

 

YIHR/https://www.yihr.me/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori