Šiljo: „I da zadovôlen bu jȅnput i Hrvât!“

Zvjezdani politički trenutci za Hrvate u BiH upravo su na vrhuncu. Oni koji su vjerovali da su mogući, sada su došli na svoje. Oni koji nisu vjerovali, sada se češkaju i snebivaju. Pitaju se: Nije li ovo samo kratkotrajan san? Ili možda ipak prava stvarnost, ali koja će zasigurno kratko potrajati? Tako je neobično i čudno da se i Hrvate jednom tretira kao ravnopravne, s poštovanjem i priznavanjem njihova dostojanstva, njihova identiteta i njihovih naravnih i ostalih prava.

U za Hrvate već desetljećima sve „tamnijem vilajetu“ počela su se događati čuda neviđena. Stranka koja ih većinski predstavlja postala je nezaobilazna u sastavljanju vlasti na saveznoj razini, a zatim vjerojatno i u Federaciji BiH. Osam bošnjačko-građanskih i ljevičarskih stranaka, takozvana „Osmorka“ danas , u utorak, potpisalo je s HDZ-om BiH sporazum pod nazivom “Smjernice, načela i ciljevi u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za razdoblje 2022.–2026. godina”.

U tom koalicijskom sporazumu stranke koje zajedno imaju uvjerljivu većinu u donjem domu Parlamenta BiH ističu – bez okolišanja, skanjivanja i izmotavanja – u proslovu uz ostalo i „ustavnu obavezu ostvarenja pune jednakopravnosti tri konstitutivna naroda i svih ostalih građana Bosne i Hercegovine“. To se u nastavku sporazuma konkretizira vrlo jednoznačno ovako:

„• Žurno provesti, a najkasnije u roku od šest (6) mjeseci od uspostave vlasti na svim razinama, ograničene promjene Ustava Bosne i Hercegovine i usvojiti izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u skladu s odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i presudama Europskog suda za ljudska prava. Ova mjera uključuje reformu koja će zaštititi kolektivna prava i individualna prava u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te u skladu s presudama Europskog suda za ljudska prava (Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i domovi naroda).“

Stranka SDA pokojnog Alije i živoga Bakira Izetbegovića ispada

Nadalje, stranka SDA pokojnog Alije i živoga Bakira Izetbegovića ispada iz parlamentarne i parlamentarno-izvršne vlasti na saveznoj razini, skupa s DF-om svog satelita, satrapa i lažnog Hrvata Željka Komšića. Nakon triju desetljeća, „nema te više, Alija“, „nema te više, Bakire“. Ima te, doduše, i dalje, Željko, ali još ćemo vidjeti dokad ćeš opstati i kako ćeš se nemoćno i dalje žestiti!

Osim toga, bošnjačko-građanska, dijelom ljevičarska, socijalistička i socijaldemokratska, „Osmorka“ najednom pokazuje pozitivan odnos i prema Hrvatima i prema njihovim političkim predstavnicima i prema njihovim legitimnim zahtijevanjima.

Najednom se mijenja protuhrvatska klima u javnosti događa u začetku temeljni politički preokret

Povrh svega, najednom se mijenja protuhrvatska klima u javnosti, blijedi i kopni protuhrvatska i protueuropska retorika i antikonstitutivna retorika, mačevi se među pobjedničkom većinom vraćaju u korice. Prema Hrvatima se sada počinje naglo osjećati neusporedivo pozitivniji pristup vladajuće većine, političara i medija nego ikada dosad. Gotovo nezamislivo, do jučer! Predsjednik stranke NIP („Narod i pravda“), osnovane g. 2018., Elvedin Konaković tumači odlučno i vrlo uvjerljivo voditelju Face TV-a Hadžifejzoviću kako sada „stvari stoje“. A mnoge stvari sada najednom „stoje“ dobro. Tako to izgleda. I takvi su trenutno izgledi.

Bakir Izetbegović ne stoji dobro. On unaprijed optužuje stranke koje će sklopiti koalicijski sporazum s HDZ-om, možda i s Dodikovim SNSD-om, za „nacionalnu izdaju“. No njegova neotesana jezičina prekratka je da bi spriječila ono što je neminovno. Ono do čega dolazi nakon posljednjih izbora – nakon Schmidtovih odluka, na koje su njegovi žestoko udarili, iako su one bile minimum minimuma u posljednjem pokušaju da se daytonska država očuva od moralnog, a zatim i političkog raspada – ravno je, za početak, temeljitom političkom preokretu, preokretu u začetku.

Najednom se dominantna politička volja mnogo odlučnije okreće prema Europskoj uniji, prema Zapadu, a ne prema Turskoj, Saudijskoj Arabiji, Iranu ili kojoj drugoj zemlji s muslimanskog Istoka. Razotkriva se koliko je zlo hrvatsko-bošnjačkim, a i bošnjačko-srpskim odnosima nanijela tijekom posljednjih 20 godina tvrdoglava, tvrdokorna, mjesečarska politika koju je dosad vodio i provodio vrh SDA-e, uz asistenciju raznih besprizornih tipova iz Armije BiH, iz diplomacije, iz odanih im medija i iz obavještajnih službi koje su Baki i njegovi jarani stavili u svoju funkciju.

„Je li ovo san il’ java?“

Gledamo i trljamo oči. I umjesto da se bacimo na ozbiljnu političku analizu, radije se mašimo humorističnih stihova Gustava Krkleca:

– Je li ovo san il’ java ?

S miševima mačka spava.

Krezub jarac puši lulu,

siv magarac svira frulu,

za rep liju guska vuče,

šaran leti iznad kuće…

S punom torbom majmun stran

čestita mi – ludi dan !

Zvjezdani politički trenutci za Hrvate u BiH upravo su na vrhuncu. Oni koji su vjerovali da su mogući, sada su došli na svoje. Oni koji nisu vjerovali, sada se češkaju i snebivaju. Pitaju se: Nije li ovo samo kratkotrajan san? Ili možda ipak prava stvarnost, ali koja će zasigurno kratko potrajati?

Tako je neobično i čudno da se i Hrvate jednom tretira kao ravnopravne, s poštovanjem i priznavanjem njihova dostojanstva, njihova identiteta i njihovih naravnih i ostalih prava. I pritom ne mislimo da je tako samo u Bosni i Hercegovini od 1945. i od 2000. naovamo, s kratkotrajnim prisilnim ili usiljenim intervalima kada je izgledalo da je mnogo toga drukčije. I kada je bilo drukčije.

Imaju li Hrvati pravo na prava? Pravo na sreću? Možemo li vjerovati da je ono što je normalno ujedno i moguće?

Uostalom, imaju li i Hrvati, oni koji su u gotovo posve kopnenoj i od mora praktički zatvorenoj zemlji između Hrvatske, Crne Gore i Srbije još ostali, pravo na zadovoljstvo? Pravo na ravnopravnost? Pravo na svoja legitimna prava? Pravo na sreću? Zašto bi dušu hrvatstva uvijek i nužno pratila nekakva zabrinutost, nezadovoljstvo, nevjerica, osjećaj obespravljenosti, nerazumljenosti od drugih? Ili njihova gruba optuživanja i diskvalificiranja?

Dok ovakvi dani traju, a oni se poklapaju s prvim danima kršćanskoga razdoblja u godini koje se zove došašće ili advent, možemo se i mi Hrvati malo opustiti i ne sumnjati, nego vjerovati da je ono što je normalno ujedno i moguće. I tu, za sada, stati. Zašutjeti. Pogledati, poslušati ili pročitati – dok se političari bave političkim poslima – nešto lijepo. Recimo hrvatsko-kajkavsku pjesmu Dragutina Domjanića „Pahulice“. Da ju čitatelji ne traže po knjigama ili po mrežama, donosimo ju ovdje. Cijelu. Razumjet će ju i štokavci. Ne samo razumom, nego još više srcem.

Pahulice

Pahuljice padaju,

Ni ih niti čut,

Da bu našem Božiću

Tih i mehek put.

Da mu v lugu kmičnomu

Cesta se sveti,

Kad bu nosil vnogomu,

Kaj si on želi.

Če bi rekel Božiću,

Kaj želim si ja,

Rekel bi, naj vsakomu

Puno srca da.

Da bu narod narodu

Kak i bratu brat,

I da zadovolen bu

Jenput i Hrvat.

Povezani sadržaj:

Evo što sadrži sporazum “Osmorka” – HDZ BiH

Šiljo, Hrvatsko nebo