Šiljo: Lokalni izbori u Crnoj Gori otkrili koliko suverenistima treba novo profiliranje!

Vrijeme:8 min, 35 sec

 

Nedovoljan uspjeh ili neuspjeh doživjeli su i glavni promotor crnogorstva i glavni promotori (veliko)srbstva. Crna Gora jest nacionalno-politički podijeljena, i u takvoj situaciji jako je važna stabilizacijska uloga „zlatne sredine“, a i manjina kao što su albanska, bošnjačka i hrvatska. Isto tako i pozitivno oslanjanje na Hrvatsku, kao najbližu članicu EU-a i jadransku susjedu. Crnogorski problemi ne iscrpljuju se samo u nacionalnim i geopolitičkim protivštinama, nego imaju i socijalne  i ekonomske i mentalitetske dimenzije. Ako ta zemlja želi potvrdu svoje samostalnosti i unutarnji preobražaj, njezine pozitivne snage morat će izaći iz košulje i jugoslavensko-socijalističkog i divlje-kapitalističkog mentaliteta, a buduće politike osoviti na neke nove, širokim slojevima prihvatljivije programske i kadrovske osnove – ne samo na određene pojedince. Sadašnje stanje iskorištavaju SPC, srbski mitomani i razni muljatori. Na lokalnim izborima pokazalo se koliko je snažna opća potreba za provjetravanjem, i koliko suverenistima treba novo programsko i kadrovsko profiliranje! I ne-fraziranje!

 

Jučer su održani djelomični lokalni izbori u Crnoj Gori, na kojima je Đukanovićeva Demokratska partija socijalista (DPS) s partnerima podbacila. Iako je pojedinačno najjača, ima vrlo ograničen koalicijski potencijal.

Šiljo ostarjeli okomiti

Jučerašnji lokalni izbori u 14 crnogorskih općina, uključujući brojčano stršeću Podgoricu, bili su više od lokalnih izbora: na njima su odmjeravane snage DPS-a, koji zastupa odlučan crnogorski suvereni i prozapadni kurs, i niza oporbenih stranaka raznih orijentacija koja su prije dvije godine uspjele prekinuti kontinuitet DPS-a, koji je sljednik Saveza komunista Crne Gore, i čija vladavina traje još od prije 1990., od Momira Bulatovića do Mile Đukanovića.

Između Istoka i Zapada, s preteškim balastom prošlosti

No ne smije se krivo razumjeti da su stranke protivne DPS-u programski antikomunističke ili antisocijalističke. Ne, one su većinom komunističkih korijena i mentaliteta, ali su ili umjereno ili radikalno prosrbske,  neke su i proruske, a neke su (URA) i prozapadne i proistočne istodobno, što je poseban fenomen. To je sve skupa pretežak balast prošlosti.

U Crnoj Gori vodi se intenzivno već tri godine, a nešto manje intenzivno i mnogo više godina, što na površini, što ispod površine, široka bitka između onih snaga koje žele suverenu Crnu Goru orijentiranu prema Zapadu (već je članica NATO-a) odnosno prema Europskoj uniji i građanskom društvu zapadnoga tipa, i onih koji nastoje vratiti tu državu od 620.000 stanovnika u zagrljaj ili u krilo bilo Srbije, bilo Rusije, bilo i Srbije i Rusije.

Crna Gora većinski je država Crnogoraca, no u njoj ima i 30-ak posto onih koji se deklariraju kao Srbi, bilo da je riječ o Crnogorcima-Srbima, bilo da je riječ o Srbima-Srbima i potomcima im koji su se onamo doselili tijekom dviju Jugoslavija.

Pruga Beograd-Bar bila je jedan od strategijskih projekata stoljetne srbijanske ekspanzije, a financiran je i na trošak hrvatskih doprinosa za gradnju auto-ceste Zagreb-Split, koju je g. 1972. nakon „sječe u Karađorđevu“ Tito prisilno zaustavio; bila je došla samo do Karlovca.

Pola veka Srbadija čeka da voz pođe, na more da dođe

O izrazito skupoj željezničkoj pruzi Beograd-Bar, koja se gradila doprinosima svih republika, i koja se geopolitički uklapala u pravac Moskva – toplo more, pjevali su prije pola stoljeća tada vrlo popularni „narodnjaci“, braća Bajići, naoko bezazlenu i šaljivu pjesmu. Ona je, doduše, postala „bunkerirana“ (integralni jugoslavenski titoizam bio je još u snazi), a pjevači su zamalo politički i kazneno nastradali, ali nisu. Ta pjesma izražavala je na romantično-priprost i zabavan način dublje i šire srbijanske odnosno velikosrbijanske aspiracije. Stihovi te „novokomponovane“ pjesme glasili su:

Pola veka Srbadija čeka da voz pođe, na more da dođe.

Preko Crne Gore na Jadransko more, kamen seva, Srbadija peva.

Oj lijepa Crna Goro, doći će ti pruga skoro.

Crna Goro slobodarska, lijepa ti je pruga barska.

To je čedo sestre dvije, Crne Gore i Srbije.

Aoj prugo, naša prugo, čekasmo te dugo, dugo.

Sitan kamen do kamena sa Avale i Lovćena.

Demonska uloga Dritana Abazovića

Prosrbskom preorijentiranju crnogorske vlade osobito je tijekom posljednjih dviju godina pridonio njezin aktualni tehnički predsjednik, koji je izgubio povjerenje većina u parlamentu, Dritan Abazović, crnogorski Albanac, koji je vođa stranke URA (Ujedinjena reformska akcija). On je odigrao demonsku ulogu: donio je prevagu prosrbskim i proruskim snagama, uz pomoć dijela albanske manjine i dijela etničkih Crnogoraca i dijela ostalih. Ljetos je potpisao ugovor sa Srbskom pravoslavnom crkvom, kojim joj se dodjeljuje ili omogućuje dodijeliti golema dosadašnja i buduća imovina i utjecaj na društvo, školstvo i ostalo. Taj čin ima dalekosežne i za crnogorski identitet, možda i za sam opstanak Crne Gore kao samostalne i suverene države, posljedice i implikacije.

U takvim okolnostima, rezultati lokalnih izbora u Crnoj Gori pokazali su da crnogorska suverenistička strana nije ojačala, iako je potvrdila svoju snagu, ali u nedovoljnoj mjeri da bi okrenula kotač povijesti natrag u smjeru jačanja crnogorstva odnosno obnove vlasti Crnogoraca u matičnoj im državi.

Takvi rezultati, osobito neuspjeh u Podgorici, gdje je DPS dosad stajao iza svog vrlo uspješnog i modernog gradonačelnika, intelektualca zapadnoga duha i orijentacije Ivana Vukovića, ne će donijeti očekivano razrješenje političke krize i ustavnopravne blokade u kojoj se Crna Gora nalazi na nacionalnoj razini. Neće donijeti deblokadu u smjeru koji želi Đukanović. Naprotiv, protivne i uvelike prosrbske snage sada se osjećaju obodrene da nastave prkositi predsjedniku Republike i da inzistiraju na dobivanju od njega mandata za sastavljanje svoje treće vlade – nasuprot željenom održavanju izvanrednih izbora.

DPS tri desetljeća na vlasti, a vlast, zna se, kvari njezine nositelje i izvršitelje

Crnogorski unutarnji odnosi iznimno su zamršeni. To što je dosad kazano odnosi se na temeljnu, ideološko-političku situaciju. No postoje tu i drugi aspekti, koje DPS više ne bi smio zanemarivati. Ta je naime stranka praktički tri desetljeća na vlasti. Zna se da dugotrajna vladavina kvari njezine nositelje i izvršitelje. Mnogi smatraju da je na razne nepoštene načine uzdignut određeni sloj, i da su se mnogi nezakonito obogatili. To je socijalna i etička dimenzija, poznata nam kod nas iz dugotrajne, iako ne neprekinute, vladavine HDZ-a od 1990. do danas.

U takva nezadovoljstva ušle su razne stranke, strančice i inicijative te su pod raznim imenima i programima okupile nezadovoljnike i gubitnike Đukanovićeve vladavine svih vrsta, zacijelo i uz određenu međunarodnu potporu. A sam DPS nije doživio očekivano pročišćavanje i pomlađivanje, koje bi značilo i prenošenje vlasti s Đukanovića i njegovih kronija na mlađe i nekompromitirane kadrove.

Velikosrbijanska čizma gazila bi u slučaju obnove državnog saveza crnogorske patriote nemilice!

Mnogi u Crnoj Gori smatraju da joj je već odavno prijeko potrebna dubinska „perestrojka“; kako je pak ona izostala, prosrbski i ostali manipulatori iskoristili su takvo stanje za podmetanje svojih kukavičjih jaja, iz kojih se politički lako može izleći povratak Crne Gore u državno jedinstvo ili neki drugi oblik saveza sa Srbijom, recimo onakav kakav je postojao do osamostaljenja Crne Gore g. 2006. Samo s tom razlikom što bi tada velikosrbijanska čizma gazila crnogorske patriote nemilice! Što će se sada nakon izbora na lokalnoj razini događati, potvrdit će ili ne će potvrditi takav trend.

Suverenistički portal „Analitika“ zamolio je za tumačenje novonastale situacije i predviđanje daljnjeg razvoja političkog analitičara Srđana Vukadinovića, koji je iznio ove ocjene, predviđanja i preporuke:

Ocjene i preporuke političkog analitičara Vukadinovića

– Izborni rezultati pokazuju nastavak erozije i pad DPS-a te pobjedu populističke politike bez realnoga ekonomskog pokrića „Europe sad“.

– DPS nastavlja slabljenje osobito u metropoli, u Podgorici, gdje prvi put nakon gotovo tri desetljeća ne će imati svog gradonačelnika. U šest-sedam općina DPS više nije nezaobilazan, osim u Plavu, Baru i Bijelom Polju. DPS je u Podgorici sam osvojio 24 mandata, što je više nego tri buduća koalicijska partnera zajedno: „Europa sad“, URA i Demokrati. No riječ je o Pirovoj pobjedi – to mu nije dovoljno da formira vlast.

– Poruka ostalima: poslijeizborno kombiniranje zahtijeva mnogo ozbiljniji pristup od onoga: Ne ćemo sa DPS-om, nego protiv njega, zato što će se takvim pristupom produbiti kriza. Od parlamentarnih izbora 2020. kriza se umnogostručuje. „To je očito u Kotoru, Herceg-Novom, Budvi, u svim gradovima gdje takvo zgoljno protivničko zbrajanje ruku dolazi do izražaja. Državljani trebaju razmisliti što to znači. Utoliko više što su neki od tih koji će navodno ući u koalicije nepoželjni za vlast međunarodnim partnerima i Crne Gore i lokalnih zajednica.“

– DPS od kolovoza 2020., iako pojedinačno najjači, nije uspio pojačati svoj koalicijski kapacitet, što je njegov ključni problem. Tradicionalni koalicijski partneri nisu više dovoljno jaki da mogu vratiti stanje na ono kakvo je bilo prije 2020. „Po svoj prilici, niz grješaka koje je DPS učinio, od promoviranja i uvođenja u proceduru Zakona o slobodi vjeroispovijedi, nailazi na oštru kaznu birača.“

– Najveći gubitnici jučerašnjih izbora jesu SNP (Socijalistička narodna partija) i Abazovićeva URA. „Glasači su kaznili te dvije stranke zbog nedosljedne politike koju su provodili.“

– Najveći je dobitnik „Europa sad“, nova grupacija koja prvi put sudjeluje na izborima. To pokazuje da Crna Gora želi nova politička lica, ideje i zahvate… U nastavku će ta grupacija pokušati ući u vlast na državnim izborima.

– Izbori u Podgorici jesu lakmus papir za parlamentarne. Podgorica je multinacionalna zajednica kao što je i sama Crna Gora. DPS tu ima 35-40 posto glasova, „Europa sad“ oko 20 posto, Demokratska fronta [najradikalnija prosrbska i proruska stranka] moći će osvojiti svega do 18 posto. SNP i URA ne će imati pojedinačno šansu ući u parlament.

Na što se mora upozoriti

Nakon svega što je ovdje navedeno i što nije navedeno, mora se upozoriti na sljedeće:

Nedovoljan uspjeh ili neuspjeh doživjeli su i glavni promotor crnogorstva i glavni promotori (veliko)srbstva. Crna Gora jest nacionalno-politički podijeljena, i u takvoj situaciji jako je važna stabilizacijska uloga „zlatne sredine“, a i manjina kao što su albanska, bošnjačka i hrvatska. Isto tako i pozitivno oslanjanje na Hrvatsku, kao najbližu članicu EU-a i jadransku susjedu. Crnogorski problemi ne iscrpljuju se samo u nacionalnim i geopolitičkim protivštinama, nego imaju i socijalne  i ekonomske i mentalitetske dimenzije. Ako ta zemlja želi potvrdu svoje samostalnosti i unutarnji preobražaj, njezine pozitivne snage morat će izaći iz košulje i jugoslavensko-socijalističkog i divlje-kapitalističkog mentaliteta, a buduće politike osoviti na neke nove, širokim slojevima prihvatljivije programske i kadrovske osnove – ne samo na određene pojedince. Sadašnje stanje iskorištavaju SPC, srbski mitomani i razni muljatori. Na lokalnim izborima pokazalo se koliko je snažna opća potreba za provjetravanjem, i koliko suverenistima treba novo programsko i kadrovsko profiliranje! I ne-fraziranje!

 

Povezani sadržaj:

Šiljo: Crna Gora – detonator „regiona“?

 

Šiljo/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori