Sveti Vendelin – zaštitnik povoljnih vremenskih prilika i domaćih životinja ( 554. – 617.)

Sveti Vendelin – zaštitnik povoljnih vremenskih prilika i domaćih životinja

 ( 554. – 617.)

Nije lako pisati o tom svetom i inače popularnom pustinjaku jer se njegovi životopisci u mnogim stvarima razilaze, pa tako na primjer životopisci iz XVI. i XVII. stoljeća njegov životni vijek stavljaju u razdoblje između 400. i 750. godine. Danas se sa sigurnošću može tvrditi da je živio prije polovice VII. i u posljednjoj četvrti VI. stoljeća. Rodom je bio iz Irske, a njegova je obitelj bila bogata jer je bila u srodstvu s kraljevskom kućom. Kako je Vendelin bio urešen svakom krepošću, već se u mladosti odrekao svih svojih dobara te pošao u samoću da bi ondje razmišljao o božanskim stvarnostima. Nakon toga je prešao na europski kontinent te se kao pustinjak nastanio u Njemačkoj, na području trierske biskupije. Činio je velike pokore. Nosio je kostrijet, a da zasluži za uzdržavanje, u svoj je poniznosti čuvao tuđe svinje. I tako je proveo životni vijek ponizno služeći Bogu. Nakon smrti Bog ga je proslavio čudesima. U Saarbrückenu bio je po njegovu zagovoru god. 1417. pogašen strašan požar. Svečev se kult razvio god. 1360., kad je Boemund II., trierski nadbiskup, prenio njegove relikvije iz kapele Sv. Marije Magdalene u svetište baš njemu u čast podignuto. Tu je baziliku Sv. Vendelina osobno posvetio papa Inocent VI. Tom je zgodom ponovno bilo ispitano svečevo tijelo te pronađeno u dobrom stanju, obučeno u njegovo primitivno, jednostavno odijelo. Sveti  Vendelin je u nekim krajevima Njemačke i drugdje veoma popularan svetac. Popularnost je o njemu stvarala zapise i priče koje su njegov prvotni originalni lik duhovno posve preokrenule i preobrazile. Vjernici su ga zazivali u pomoć protiv kuge, zatim kao zaštitnika ljetine i domaćih životinja. Još i danas njemu je posvećeno preko 500 kapelica i 160 svetišta, u koja se mnogo hodočasti. Svečevo je štovanje službeno odobrio god. 1450. papa Nikola V. Svetac se naročito štuje u Vogezima, Saaru i njemačkoj pokrajini Franken. U XIX. stoljeću to je štovanje prešlo i u istočnu Europu te Sjevernu Ameriku. Sveti Vendelin se po nekim autorima ubraja i u četrnaestoricu svetaca pomoćnika, a veoma je zastupan i u svetačkoj ikonografiji. Tako se njegove slike nalaze po raznim europskim galerijama.

Likovna umjetnost o sv. Vendelinu

U likovnoj umjetnosti svetog Vendelina prikazuju kao mladolikog pastira (često u odjeći kraljevića s pastirskim štapom i torbom (tako je prikazan i na dosadašnjoj, obnovljenoj, glavnoj slici u apsidi jarminske župne crkve, u Slavoniji). Prikazuju ga kao redovnika, nekad kao hodočasnika s hodočasničkim šeširom široka oboda, štapomi školjkom tzv. «jakovskom kapicom“, (koju su hodočasnici nosili umjesto čaše), te kao opata, u tunici s kapuljačom, knjigom i štapom opata (tako je prikazan u novom podnom mozaiku u jarminskoj crkvi). Kruna i štit do nogu  označuju da je plemićkog roda. Oko njega su najčešće ovce, goveda, svinje, konji kako miruju uz vodu ili pojilo. Uokolo je obiično idilični krajolik. Čašćen je ponajviše u njemačkim krajevima. Budući da je župna crkva u Jarmini građena u vrijeme kada su u mjestu bili u većini Nijemci, nije čudo da su sebi izabrali za patrona župe i mjesta upravo ovog sveca.

Štovanje sv. Vendelina

Sveti Vendelin naročito se štuje u Vogezima, Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj, posebno u Saarlandu i Bavarskoj, a u XIX. stoljeću to se štovanje proširilo i na istočnu Europu, te Sjevernu i Južnu Ameriku. Zaštitnik je župa, crkava i kapela i u hrvatskim krajevima (Jarmina, Jagodnjak, Donja Bistra), te u Vojvodini (Odžaci, Ivanovo kod Pančeva). Njegovo štovanje službeno je odobrio 1450. papa Nikola V. Ubraja se u četrnaestoricu svetaca pomoćnika. O svetom Vendelinu stvorene su brojne priče i usmena predaja. Zazivali su ga u pomoć protiv kuge i zaraznih stočnih bolesti, a zaštitnik je ljetine, seljaka, pastira, ovčara, goveda, stada, domaćih životinja, povoljnih vremenskih prilika te zaštite prirode i okoliša.

Ime Vendelin

Ime Vendelin je skraćenica od njemačkih imena koja počinju sa Wendel-(Wendelmar, Wendelbert). A korijen je zacijelo njemačka riječ „wandeln“ koja u prijevodu znači lutati, skitati se. Jednostavnije i bolje je tumačenje da ime Vendelin znači putnik, hodočasnik. Od osnovnog imena su izvedenice: Vendel, Delo, Vedo, Lino, Linko, Vendi; Vendelina, Delka, Delina, Delinka, Lina, Venda.

14. svetaca pomoćnika u nevolji
15. Sv. Akacije Armenski

Pomoćnik kod tjeskobe, glavobolje i straha od smrti. Predvodnik deset tisuća vojnika mučenika koji su zbog kršćanske vjere po nalogu cara Hadrijana (117.– 138.) razapeti na planini Ararat.

2. Sv. Egidije opat

Pomoćnik za dobru ispovijed i zaštitnik dojilja. Jedini u ovoj skupini koji nije bio mučenik. Utemeljitelj je benediktinskoga samostana sv. Egidija u Provansi (franc. Saint Gilles).

3. Sv. Barbara 

Zaštitnica umirućih, pomoćnica kod groma i opasnosti požara, zaštitnica rudara, vojnika topnika, vatrogasaca, radnika u ljevaonicama, arhitekata i geologa. Prema životopiscima bila je zatočena u tornju, okrutno zlostavljana te joj je otac odrubio glavu.

4. Sv. Blaž 

Pomoćnik kod bolesti grla, ulkusa, kuge, zaštitnik stoke i zanatlija. Po zanimanju je bio liječnik, kasnije biskup Sebaste (Armenija, danas Sivas u Turskoj), pogubljen 316. godine. Zaštitnik je grada Dubrovnika.

5. Sv. Kristofor

Zaštitnik od iznenadne smrti, izbavitelj iz raznih opasnosti, zaštitnik putnika, zaziva se protiv epilepsije, nevremena i krupe – tuče, gladi, kuge, zubobolje i ružnih snova, zaštitnik strijelaca, vozača i moreplovaca, radnika u tiskari, vratara, voćara i povrćara. U srednjemu vijeku prikaz sv. Kristofora mogao se naći na ulazima u crkve i na gradskim vratima zbog vjerovanja da onaj tko pogleda lik toga sveca toga dana neće umrijeti i da može putovati bilo kamo jer će ga sv. Kristofor zaštititi. Zaštitnik je otoka Raba.

6. Sv. Cirijak

Pomoćnik u iskušenjima i u smrtnomu času. Kao đakon pogiba mučeničkom smrću za vrijeme progona kršćana u Rimu 305. godine.

7. Sv. Dionizije Pariški

Pomoćnik kod glavobolje, bjesnoće, duševnih nemira i patnja. Kao misionar dolazi u Galiju i postaje prvi biskup Pariza. Tamo mu je za kaznu odsječena glava, te je prema životopisu u rukama nosio vlastitu glavu do mjesta gdje je kasnije podignuta opatija St. Dénis.

8. Sv. Erazmo

Pomoćnik kod tjelesnih boli, grčeva, bolesti probavnoga trakta, zaziva se kod porođaja i bolesti životinja, zaštitnik je pomoraca. Bio je žrtva Dioklecijanovih progona, te su mu 303. godine po nalogu cara Maksencija rasporili trbuh i crijeva izvukli vitlom. Svetog Erazma je prilikom putovanja brodom zadesila grmljavinska oluja. Erazmo se molio Bogu i spasio brod od potapljanja, od kuda potječe naziv za fenomen poznat kao vatra svetoga Elma.

9. Sv. Eustahije

Pomoćnik u teškim životnim trenucima i u žalosti, izvorno je bio zaštitnik lovaca. Zapovjednik pretorijanske garde, podnio je mučeničku smrt za vrijeme cara Hadrijana između 120. i 130. godine.

10. Sv. Juraj

Zagovara ga se kod ratne opasnosti, groznice, kuge, za lijepo vrijeme i zaštitnik je domaćih životinja. Kao rimski vojnik zbog kršćanske vjere podnosi mučeničku smrt. Prikazuje ga se kako na konju kopljem svladava zmaja. U počecima kršćanstva zmaj je simbolizirao zlo, što se u prenesenomu značenju odnosilo na poganstvo.

11. Sv. Katarina Aleksandrijska

Zaštitnica djevojaka, djevica i supruga, pomoćnica kod bolesti jezika i govornih mana, zaštitnica je učenih i raznih zanata. Mučeništvo podnosi za vrijeme cara Maksencija, nakon jedne filozofske debate na kojoj je pridobila pedeset poganskih mudraca na kršćanstvo. Izvorno je trebala biti pogubljena na kotaču s oštricama, no sprava se pred njom raspala te su joj mačem odrubili glavu.

12. Sv. Margareta Antiohijska

Zaštitnica žena na porodu te pomoćnica kod raznih tjelesnih povreda. Za vrijeme Dioklecijana obezglavljena. U sakralnoj umjetnosti često se prikazuje sa zmajem kao simbolom Sotone kojega je pobijedila.

13. Sv. Pantaleon

Zaštitnik liječnika i primalja. Sveti Pantaleon je bio liječnik. Nanesene povrede nisu mu mogle nauditi. Kada je privezan trnjem uz maslinu, bio je snažno udaran tako da su na mjestima gdje je potekla krv procvale ruže, ljiljani i ljubice.

14. Sv. Vid

Pomoćnik kod duševnih bolesti. Mučen za vrijeme Dioklecijana iz čijega je sina izagnao zloduha. Nakon osude baciše ga lavovima i medvjedima koji ga ne htjedoše rastrgati. Zatim su ga ubacili u kotao vruće smole i rastopljena olova, što mu također nije naudilo. Konačno su ga usmrtili na „rastezaljci“, spravi za okrutna mučenja.

Zagovorne molitve pojedinim svecima

Zagovorne molitve kako sama riječ zagovor kaže, molimo se, odnosno zagovaramo se pojedinom svecu kao pojedinci ili zajednica. Kada to činimo molimo da nas Bog po zagovoru nekog sveca sačuva neke nevolje, bolesti, da nam bude na pomoć. Papa Franjo je odlično rekao: „ Dvije stvari su potrebne za zagovornu molitvu: hrabrost i strpljenje. Ako želim da Gospodin sluša moje zahtjeve, moram se vraćati, i vraćati opet iznova, kucati na vrata Božjeg srca, jer je moje srce predano.“ Što to znači? Ako se zagovaram sv. Vidu za sebe, ili za meni blisku osobu u nekoj duševnoj boli ili bolesti, nije dovoljno samo jednom izreći zagovornu molitvu. Valja se oboružati strpljenjem i hrabrošću. Biti postojan, i ustrajan u molitvi. Moliti često na određenu nakanu. Biti uporan moleći se određenom svecu da nas zagovara kod Isusa i da uspije naš zagovor, naši vapaji i molitva za pomoć u nekoj od nevolja. 

Molitva u velikoj nevolji – olakšanje za sve naše brige i probleme 

Bože, nemam drugog tko bi mi pomogao, nemam drugog oslonca osim Tebe, Oče moj nebeski. K Tebi vapijem, Tebe zazivljem, Tebi se molim, jer mi samo Ti možeš pomoći. Potreba u kojoj se sada nalazim, velika je. Više ne znam što bih učinio. Ako je Tvoja volja, oslobodi me iz ove nevolje! Pokaži mi da si Ti jači od svake nevolje i od svih mojih neprijatelja. Ti me ne ostavljaš u nevolji. To dobro znam. Amen.

Vladimir Trkmić, Hrvatsko nebo