D. Pejčinović: Srednja Europa kao bastion borbe protiv otuđenih elita i njihovih čudnih ciljeva

Vrijeme:6 min, 49 sec

EUropske milijarde

We will see the result of the vote in Italy. If things go in a difficult direction, we have tools, as in the case of Poland and Hungary.“ (Ursula von der Leyen, predsjednica EK)

Prigodom nedavnog gostovanja u Americi predsjednica Europske Komisije Ursula v.d. iznijela je izrazito nedemokratsko razmišljanje o mogućim posljedicama parlamentarnih izbora u Italiji, na kojima je uvjerljivo pobijedila koalicija desnih stranaka. „Alati“ koje naša Ursula spominje zapravo su financijske sankcije protiv neposlušnih članica UrsulaUnije, odnosno metoda pritiska koja do sada nikad nije primijenjena. Prema preporuci Komisije Mađarska bi tako trebala ostati bez 7,5 milijardi eura pomoći iz kriznih fondova, dok bi Poljska pretrpjela još veću štetu; prema nekim izvorima radi se o čak 35 milijardi eura zamrznutih sredstava! Sve to događa se u trenutku kad Poljska nesebično pomaže napadnutoj Ukrajini, bilo vojno, bilo zbrinjavanjem milijuna izbjeglica, što cijeloj priči daje još odvratniji prizvuk. Ali, može li se očekivati nešto bolje od otuđenih birokrata koji su čak i jednoj Ukrajini, u trenutku borbe za golo preživljavanje, nametnuli prihvaćanje Istanbulske konvencije, odnosno rodne ideologije?! I onda se neki čude Plenkovićevom ulizivanju Bruxellesu, zaboravljajući na „omotnicu“ vrijednu 9 milijardi eura koju bi Hrvatska trebala dobiti do 2027. godine?! Kad bi Plenković vodio iole suverenističku politiku, EK bi zasigurno našla načina da mu uskrati bar dio tih novaca. Nažalost, stanje je takvo kakvo je, pa Hrvatska mora zavijati s vukovima barem dok ne stane na vlastite noge i pronađe saveznike. Srećom, Italija nije Hrvatska nego treće po snazi gospodarstvo Unije, pa je malo vjerojatno da će se čak i bahata euro-elita odvažiti na njeno sankcioniranje. Uostalom, iste smiješne razloge za uskratu sredstava Ursula bi lako pronašla i u ostatku Višegradske skupine, to jest Češkoj i Slovačkoj, samo što bi istovremeni napad na čak četiri članice Unije (plus Italija!) izložio briselske uhljebe prevelikim opasnostima, a nikome se ne ostaje bez goleme plaće i povlastica koje „komisionari“ dobivaju za nikakav rad. Ako zanemarimo priče o nepoštivanju pravne države, postavlja se pitanje koji su stvarni uzroci prijetnji i zaoštravanja odnosa s nekim članicama Unije?

Sumrak Zapada

Od propasti komunizma prošlo je već trideset godina, pa se procesi koji su započeli još krajem prošlog stoljeća sada puno jasnije ocrtavaju. Zapadne države, nekad toliko moćne, bogate i napredne, sve više pokazuju znakove Eu komisijapropadanja, dekadencije, pa čak i ludila, dok istovremeno u „ostatku“ svijeta stasaju novi gospodarski i politički konkurenti. Umjesto da im to bude poticaj za preispitivanje vlastite uloge u 21. stoljeću, „zapadnjaci“ gube vrijeme na raspirivanje unutarnjih sukoba i „izvoz demokracije“ u sredine koje su, po mnogim mjerilima, već sada kudikamo naprednije od umišljenih globalista. To ponajprije vrijedi za države srednje Europe, koje, oslobođene nekadašnje ovisnosti o Moskvi, strelovito napreduju na svim poljima. Zemlje Višegradske skupine – Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska, živi su dokaz da Europljani mogu dobro živjeti i razvijati se bez čudnovatih ideologija, multi-kulti fantazija i uništavanja tradicionalnih vrijednosti. Pa, zar je onda čudno što ih Europska Komisija želi sankcionirati? Njihov primjer mogao bi postati zarazan, a to si elite ne mogu priuštiti. Uostalom, već imaju previše problema u vlastitom dvorištu! Na Zapadu stara radnička klasa polako uviđa da su je političke stranke i tradicionalni zaštitnici izdali i prepustili na milost i nemilost globalnog tržišta, migracija i opće nesigurnosti. „Poštenim radnicima i seljacima“ sve više se pridružuje niži srednji stalež, ekipa koja više nema kamo bježati od masovne migracije iz Afrike i Azije. Problem neprilagođenih, egzotičnih useljenika postoji već desetljećima, a posljednji veliki zapadni državnik koji je u tom pogledu pokušao nešto učiniti, njemački kancelar Kohl, već je odavno nestao sa scene. Kohl je svojevremeno, prije tridesetak godina, pokrenuo program koji je imao za cilj vratiti što veći broj doseljenih Turaka i Kurda u Tursku, pri čemu bi povratnici dobili poticajna sredstva od njemačke države.

Program nije uspio, a neki su još tada prigovarali da su predviđene novčane nagrade premalene. No Kohl je barem nešto pokušao! Kad bi se danas pojavio netko sa sličnim idejama, lijevo-liberalna kamarila odmah bi ga proglasila ksenofobom, rasistom, ekstremistom i fašistom. Liberalna demokracija toliko je liberalna da se čak i srednjestrujaški Imigrantipolitičari izlažu opasnosti od progona ako skrenu sa zacrtanog LGBTXYZ… puta. Nedostatak slobode, demokracije i zdrave konkurencije, zapadna društva stalno gura u smjeru unutarnjih podjela i sukoba, koji bi mogli potpuno uništiti dostignuća post-hladnoratovske ere. U najvažnijoj državi Unije, Francuskoj, generali i časnici već su nekoliko puta upozorili predsjednika Macrona (a preko njega i javnost) da državi prijeti građanski rat. Razlog je dobro poznat – islamizacija i nekontrolirano useljavanje iz Afrike, koje je potpuno izmijenilo strukturu francuskih gradova čiji su dijelovi postali „NO GO“ zone, u kojima domaći, autohtoni Francuzi nemaju dozvolu boravka. Da bi tome doskočio Macron predlaže preseljavanje dijela migranata u ruralna područja?! (Nešto slično kod nas je predlagao međimurski župan Posavec.) Zašto ne presele useljenike u bogataške četvrti i „resorte“, pa da i gornji sloj društva osjeti blagodati suživota?! I u Sjedinjenim Američkim Državama vide se na djelu slični procesi, a za bijeg bjelačkog stanovništva iz „šarolikih“ gradova u predgrađa već je izmišljen i prikladan naziv – „white flight“. Kao da sve to nije dovoljno zabrinjavajuće, stanovništvo se počinje grupirati i prema strankama koje drže vlast u pojedinoj saveznoj državi, pa razlike među njima postaju sve opasnije. Prema nedavnom istraživanju više od 40 posto Amerikanaca vjeruje kako je u idućih deset godina moguće izbijanje građanskog rata!!!

Uspon srednje Europe

„Ono što posebno smeta Bruxellesu i Berlinu je što je Poljska tako uspješna priča… Imati suverenu središnju banku, naš vlastiti novac – zlote – i naš dinamičan gospodarski razvoj je ono što ih najviše ljuti.“ (Adam Glapinski, Nacionalna banka Poljske)

Zaboravljene, potisnute vrline demokracije, slobode, suverenizma i „zdravog razuma“ danas su se preselile u srednju Europu, svojevrsni bastion borbe protiv otuđenih elita i njihovih čudnih ciljeva. I zapadni građani napokon uviđaju Višegradska skupinakoliko su njihove države i društva zastranili, pa se odvažniji među njima sve više raspituju o mogućnostima selidbe u razvijene demokracije srednje Europe. Jezik više nije prepreka, budući da mlađi naraštaji ionako odlično komuniciraju na sveprisutnom engleskom. U tom kontekstu vrijedno je spomenuti dva neobična primjera, koji pokazuju smjer razmišljanja tradicionalnih građana Zapada, obiteljskih ljudi koji se u svojim domovinama osjećaju nelagodno, pa dolaze čak i u nesigurnu Bosnu i Hercegovinu: „Sussane i njezino četvero djece život u njemačkom Leipzigu prije godinu dana zamijenili su mirnim životom u selu Golinjevo kod Livna, u okolici Buškog jezera… – Zaljubili smo se u ovo mjesto, u ljude i odlučili smo ostati, da naša djeca odrastaju u slobodnoj, sretnoj i zdravoj okolini – ispričala je Susanne Marielle Goepel.“ (Večernji list, 26.9.) U novom trendu ne zaostaje ni Tomislavgrad: „Dvije njemačke obitelji s djecom doselile u duvanjski kraj“, piše novinarka Zora Stanić. (www.tomislavcity.com, 3.6.2022.) Što reći na ove ohrabrujuće primjere, u koje bi se mogli ugledati i hrvatski iseljenici? Njemačka je desetljećima marljivo usisavala produktivno stanovništvo naših krajeva, pa je red da joj konačno vratimo „milo za drago“! No postoje i drugi načini demografske obnove.

Iako je ruski napad na Ukrajinu nanio nesagledivu štetu čitavoj Europi, neke države mogle bi od njega profitirati. Tri i pol milijuna ukrajinskih izbjeglica koje su došle u zemlje Višegradske skupine značajno će poboljšati tamošnju demografsku sliku, čak i ako se većina izbjeglica nakon rata vrati u domovinu. Nažalost, hrvatska vlada u tom pogledu nije poduzela baš ništa, pa se izumiruća nacija nema čemu nadati od dolaska malobrojnih Ukrajinaca. Umjesto konstruktivne rasprave o propuštenoj prilici, naši se budalaši zabavljaju pričama o tome kako će Srpska pravoslavna crkva preoteti izbjeglice katolicima?! Strahuju li Poljaci i Slovaci od širenja Ukrajinske pravoslavne crkve?

Komedija zabune

Oko čega se na kraju spore zapadna i srednja Europa? Ako su multikulturalizam, otvorenost, „diversity“ i nekontrolirana migracija toliko dobri za zapadne države, zašto onda silom tjeraju srednjoeuropljane da im se pridruže? Zašto sve te dragocjene migrante koji se guraju prema Mađarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj… ne prihvati bogati Zapad, i tako se još više obogati „raznolikošću“?! Uostalom, čemu žurba? Srednja Europa ima vremena za čekanje i oprez; ako se zapadna društva raspadnu pod teretom ludih ideja, zašto bi ih ostatak Europe u tome slijedio? S druge strane, ako multi-kulti projekt nekim čudom uspije, uvijek mu se možemo pridružiti!

Dinko Pejčinović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori