Jozo Pavković: Je li u bitki za Dom naroda Nijemac bh. Hrvatima ojačao posljednju crtu obrane

Vrijeme:4 min, 6 sec

 

Što su ti domovi naroda na razini Federacije i države BiH, što je to visoki predstavnik u njima nametnuo i pomogao Hrvatima? Na ta pitanja mnogi daju odgovore koje javnost uglavnom ne razumije. Ova kolumna pokušaj je da bar malo objasnim pozadinu ove komplicirane materije

Dom naroda Federacije posljednja je institucionalna brana koja Hrvate u BiH štiti od potpune diskriminacije. Zbog toga se pokušava srušiti više od dva desetljeća. Njegova povijest, a i sadašnji ustroj, za mnoge je nepoznanica. Osobito je li ga i kako visoki predstavnik Nijemac Christian Schmidt nedavnom odlukom ojačao.

U ožujku 1994. Hrvati i Bošnjaci uspostavili su Federaciju BiH i usvojili Ustav u kojemu su samo ta dva naroda definirana kao konstitutivna. Utemeljili su Dom naroda koji je činilo 30 hrvatskih i 30 bošnjačkih izaslanika. Odlučivalo se nacionalnom većinom. Funkcionirao je dobro, što se u poslijeratno vrijeme na pozitivan način prenosilo i na običan narod. A onda su se 2000. umiješali stranci i od tada sve je krenulo nizbrdo.

Najprije je Robert Barry, kao voditelj Misije OESS-a, samo mjesec dana prije izbora promijenio izborna pravila. Hrvati su se pobunili, čak uveli i Samoupravu, a stranci su brutalno odgovorili smjenama, pa i fizičkim uništavanjem hrvatskih institucija. Potom su se visoki predstavnici Petritsch i Ashdown natjecali kako još više dekonstituirati Hrvate. Od 108 amandmana na Ustav Federacije, samo 39 usvojio je Parlament, a oni su nametnuli njih 69. Dok je napuštao BiH, Petritsch je donio “odluku iz zračne luke” poznatu kao “airport decision”. Bio je to amandman o konstitutivnosti naroda na cijelom području BiH. Time je izazvao kaos i razvodnio hrvatsku poziciju, a Federaciji pomogao na putu u bošnjački entitet, RS-u u srpski. Iako je to javnosti predstavljano potpuno suprotno, smisao svih odluka bila je Hrvate svesti na nacionalnu manjinu.

S takvim namjerama nastao je Dom naroda – s čak četirima klubovima. Hrvatski, bošnjački i srpski klub s po 17 izaslanika, a “ostalih” sa 7. Za odlučivanje o izvršnoj vlasti u Federaciji bila je potrebna tek jedna trećina kluba konstitutivnih naroda. Dakle, samo 6 od 17 izaslanika. Valentin Inzko je (2011.), kada nisu mogli pronaći šestog “Hrvata”, proglasio 5 od 17 trećinom. I time omogućio uspostavu platformaške vlasti bez 90-postotne volje Hrvata. Dakle, Bošnjaci su po takvim pravilima, uz svoj klub, mogli kontrolirati klubove Srba i Ostalih, a i hrvatski. Jedini hrvatski odgovor na tu majorizaciju bio je homogeniziranje oko “stožerne” stranke. I uz zajedništvo osvojiti “osigurač” od 12 mandata, odnosno ne dopustiti Bošnjacima da izaberu trećinu Kluba Hrvata.

Ustavni sud BiH u prosincu 2016. glavni je dio Barryjevih pravila proglasio neustavnim i izbrisao ih iz Izbornog zakona. Zahtjeve Hrvata za pravom na legitimno predstavljanje legitimirao je u presudi u predmetu “Ljubić”. Političko Sarajevo to je odbijalo provesti, a sve pregovore, osobito one ljetošnje u Neumu, miniralo je.

U nedjelju, 2. listopada, nakon što su zatvorena birališta, Nijemac Schmidt nametnuo je izmjene Izbornog zakona. Po njima će u Domu naroda klubovi Hrvata, Srba i Bošnjaka, umjesto dosadašnjih 17, imati po 23 izaslanika, dok će Klub Ostalih, umjesto 7, ubuduće imati njih 11. Raspodjela broja izaslanika temelji se na popisu stanovništva iz 2013. Deset županijskih skupština, čim se konstituiraju, na prvoj će sjednici sa svojih lista izabrati izaslanike za Dom naroda. Dakle, biraju se neizravno.

Kad su u pitanju Hrvati, sada će se 2 više birati iz Hercegovačko-neretvanske županije (5 umjesto 3), 1 više iz Srednjobosanske (4 umjesto 3), 1 više iz Zapadnohercegovačke (4 umjesto 3), 1 više iz Hercegbosanske (3 umjesto 2), 1 Hrvat više iz Zeničko-dobojske (2 umjesto 1) te po jedan iz Posavske, Tuzlanske, Sarajevske, Unsko-sanske i Bosansko-podrinjske županije.

Hrvatima će sadašnji izborni rezultat donijeti mnogo više od potrebnih 11 izaslanika u hrvatskom Klubu, čak 18 od 23. A i da se biralo po starom Petritschevu zakonu, imali bi vjerojatno famoznih 12 od njih 17. To znači da Hrvatima na ovim izborima možda i nisu bile nužne Schmidtove izmjene, ali one su ionako za budućnost. Spasilo ih je zajedništvo i masovni izlazak na izbore.

Kada se konstituira Dom naroda FBiH, Bošnjaci i Hrvati na prvom sastanku iz svojih klubova biraju po 5 izaslanika za državni Dom naroda, a Narodna skupština RS-a daje 5 Srba. Zanimljivo, ovi predstavnici ne moraju biti ni na kakvim listama. Inače, ti “gornji domovi” potvrđuju odluke Zastupničkog doma entiteta i države koji funkcionira po građanskom načelu.

Prije Schmidtove odluke u klubovima Doma naroda FBiH za “kontrolni paket” bilo je potrebno 6 od 17 ruku (35 posto), a sada 11 od 23, što je 48 posto. U budućnosti za tih 13 posto Bošnjaci moraju učiniti više napora da izbace Hrvate iz vlasti. Što, također, ipak neće biti teško. No, Schmidta napadaju kao preventivu da mu više ne bi palo na pamet zaustaviti Bošnjake u rušenju daytonske i stvaranju unitarne bošnjačke države. Na tom putu zapreka im je još samo hrvatski Klub u Domu naroda.

Jozo Pavković/VL/https://www.vecernji.ba/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

Odgovori