Richard A. Spinello: Humanae Vitae je na nišanu

Otkako je Papinsku akademiju za život prije nekoliko godina restrukturirao nadbiskup Vincenzo Paglia, ona se našla u središtu brojnih skandala. Najnovija polemika odnosi se na publikaciju „The Theological Ethics of Life“. U ovu su knjigu utkani prijedlozi za izmjenu doktrina poput zabrane medicinski potpomognute oplodnje. Knjiga isto tako dovodi u pitanje učenje u enciklici Humanae Vitae, koja zabranjuje korištenje kontracepcijskih sredstava.

Jedan od autora knjige, Gilfredo Marenzo, tvrdi da ako “praktične okolnosti“ čine “sam čin stvaranja neodgovornim“, onda par može pribjeći korištenju kontracepcijskih sredstava.

U kasnijim intervjuima i tvitovima, članovi Akademije inzistirali su na tome da učenje Pavla VI. o kontracepciji nije nepogrešivo i stoga je podložno reviziji. Prema riječima o. Maurizia Chiodia, Humanae Vitae ne pripada nepogrešivom nauku Crkve. Naprotiv, o. Chiodi tvrdi da se nalazimo u području “reformabilne doktrine” gdje je neslaganje teologa i pojedinih katolika sasvim moguće.

Prema katoličkoj stranici za vijesti i komentare The Pillar, postoji suptilna strategija u podlozi ove nove ofenzive protiv enciklike pape Pavla VI. Paglia i njegovi oportunistički kolege priznaju da je malo vjerojatno da će papa Franjo sastaviti novi dokument o kontracepciji koji revidira nauk njegovih prethodnika. Nadaju se da će njihovi sugestivni komentari ipak usmjeriti pozornost na pitanje kontracepcije na nadolazećoj Sinodi o sinodalnosti i pružiti novi forum za neslaganje.

Cilj? Možda će ovaj diskurs dovesti do novog jezika u konačnom dokumentu (kao što je fusnota) koji relativizira Humanae Vitae. Čak bi se i aluzija na ideju da je kontracepcija ponekad moralno dopustiva brzo ukorijenila među disidentskim teolozima i liberalnim laicima.

Svaki takav kompromis će kobno potkopati izuzetan kontinuitet crkvenog nauka po ovom pitanju.

Taj je nauk nedvosmisleno potvrđen na Drugom vatikanskom saboru u nekoliko odjeljaka enciklike Gaudium et spes. U paragrafu 51 koncilski oci navode da bračna ljubav mora „sačuvati puni smisao uzajamnog sebedarja i ljudskog rađanja“. Dalje se u paragrafu navodi da se moralni karakter čina koji usklađuje bračnu ljubav s “odgovornim prijenosom života“ mora temeljiti na “objektivnim kriterijima“ koji isključuju spolni odnos koje ne ide za prokreacijom.

Humanae Vitae (paragraf 14) ponavlja ovo načelo jer odbacuje „sva sredstva koja pokušavaju spriječiti rađanje, kako i ona odabrana kao sredstvo za postizanje cilja tako i ona odabrana kao cilj”. Nije važno koje su nečije udaljenije namjere (kao što je ograničavanje veličine obitelji).

U jednoj fusnoti uz odlomak u enciklici Gaudium et Spes, spominje se odbacivanje kontracepcije od strane Pija XI. i Pija XII. Dakle, Drugi vatikanski koncil i Humanae Vitae ne izmišljaju nešto novo, nego ponavljaju stalni nauk Crkve o kontracepciji.

Osnovno načelo u svim ovim papinskim i koncilskim izjavama je da par ne može imati spolni odnos i namjerno spriječiti da taj spolni čin vodi do oplodnje, bez obzira na njihove šire namjere.

Papa Ivan Pavao II. bavio se pitanjem kontracepcije u mnogim svojim papinskim dokumentima, uključujući Teologiju tijela i encikliku Veritatis Splendor. U prethodnom djelu, 134 katehetska govora izrečena u prvim godinama njegova papinstva, pokazao je kako opravdanje za Humanae Vitae leži duboko u tlu moralne filozofije i antropologije.

U govoru povodom četrdesete obljetnice Humanae Vitae, papa Benedikt je izjavio da se „istina izražena  u Humanae Vitae ne mijenja“.

S obzirom na ovaj izniman kontinuitet, teško je poreći da ovdje na djelu nije karizma nepogrešivosti Crkve. Iako se doktrina o kontracepciji ne temelji na istoj vrsti nepogrešivosti ex cathedra kao dogma o  Bezgrešnom začeću, ona predstavlja nepogrešiv nauk Učiteljstva. Prema enciklici Lumen Gentium,  takvo nepogrešivo vršenje redovnog Učiteljstva događa se pod ovim uvjetima: biskupi, u međusobnom  zajedništvu i zajedništvu s papom, autoritativno poučavaju o pitanju vjere i morala i slažu se da se toga nauka treba držati trajno i apsolutno.

Prije Drugog vatikanskog sabora i enciklike Humanae Vitae, osudu kontracepcije već su univerzalno  proglasili biskupi u zajedništvu s papom koji su se složili da se ovog nauka treba držati „definitivno i  apsolutno”. Stoga se zabrana kontracepcije jasno kvalificira kao nepogrešiv nauk Učiteljstva.

Ako nadbiskup Paglia i njegov Papinska akademija za život uspiju relativizirati ovu doktrinu i  preobraziti je u opći standard podložan brojnim iznimkama i kvalifikacijama temeljenim na sofističkim  argumentima liberalnih teologa, stabilnost i trajnost mnogih drugih crkvenih učenja postat će jednako  ranjiva. Reći katolicima da mogu kontracepciju koristiti ako imaju iskrene motive i plemenite namjere  izravno je odbacivanje uputa danih u enciklikama Gaudium et spes i Humanae Vitae. Razvodnjavanje  ove doktrine izjavom da kontracepcija nije intrinzično pogrešna sigurno će dovesti do povećane  upotrebe kontracepcije.

Enciklika Humanae Vitae nikada nije bila popularna među katoličkom hijerarhijom. Većina biskupa ne  brani pretjerano encikliku jer je protukulturna. Seksualna revolucija je oduvijek bila izrazito prezirna  prema svakom moralnom sudu protiv kontracepcije. Ako se ova posljednja faza drame odigra na  sljedećoj Sinodi u Rimu na način na koji The Pillar nagađa, bit će poučno vidjeti koji su biskupi i  kardinali dovoljno hrabri da se sukobe s onima koji se ne slažu s ovim postojanim pravovjerjem.

Kao što je izjavila fatimska vidjelica sestra Lucija, „konačna bitka“ između Sotone i našeg Gospodina  vodi se oko braka i obitelji, a spor oko kontracepcije nova je točka preokreta. Nevažnost crkvene  hijerarhije u ovom epskom duhovnom sukobu bit će očita ako ne uspiju obraniti ono što su pape od Pija  XI. do Benedikta XVI. naučavale s takvom jasnoćom i autoritetom.

Richard A. Spinello

Izvor

Quo vadis Croatia/https://www.quovadiscroatia.com/Hrvatsko nebo