Razgovor s novinarom i političkim analitičarom Marijanom Opačkom

S novinarom i političkim analitičarom Marijanom Opačkom razgovarali smo o zbivanjima na hrvatskoj političkoj sceni, o rezultatima popisa stanovništva, izborima u Bosni i Hercegovini kao i o situaciji u Ukrajini.

Marijan Opačak

Unatoč nedavno aferi s INA-om HDZ je i dalje nedodirljivo vodeća stranka u Republici Hrvatskoj. Znači li to, zapravo, da je oporba nesposobna i da ne zna kapitulirati na pogrješkama vodeće stranke?

HDZ unatoč svim aferama vodi jer ima stabilno biračko tijelo i, ono što je najvažnije, HDZ ima razgranatu kapilarnu mrežu ogranaka u cijeloj Hrvatskoj. U svakom ogranku imate čovjeka zaduženog da na sve načine i svim sredstvima izvuče glasače kad je to potrebno. Naravno, i to će se polako mijenjati, jer kako vrijeme ide, onih glasača koji su glasali po osjećaju, što se narodski kaže za Franju i Gojka, sve je manje, a novih birača, koji traže politike, ideologiju i odgovore sve je više. Pitanje je samo tko će ih motivirati da izađu na izbore.

Mislim da Hrvatskoj nedostaje terenskih političara. Onih koji su spremni otići od vrata do vrata, ostati vjerni svojoj bazi pa premda izgubili fotelju. Takvih u oporbi uopće ni nema. Možemo pokazuje trend pada potpore glasača. A da nema financijskih injekcija Vlade Andreja Plenkovića Gradu Zagrebu u vidu pozajmica, počeka i drugih financijskih alata, njihova uprava bi propala u potpunosti, a s njom i ta platforma. Također, smatram kako SDP-u treba doba katarza. Da se odmakne od nekih svojih nedoumica, kadrovski se pojača i napokon prihvati činjenicu da oni, da bi uspjeli, moraju postati jaka hrvatska socijaldemokratska stranka. Dok se god oni izmotavaju pokušavajući se dodvoriti onoj jadnoj, nedorasloj salonskoj ljevici koja možda čini 0,5 posto njihove biračke baze, a koja se Hrvatima ne osjeća, SDP ne će moći napraviti niti koraka naprijed. A s obzirom na to da politiku stranke vode apsolutno politički nedorasli Peđa Grbin i Siniša Hajdaš Dončić, uz kadrovske bekove Biljanu Borzan i Freda Matića, nikome ne treba biti čudno da je ta stranka tamo gdje je, na putu prema konačnoj propasti.

Desnica koja je nastala na razočaranju HDZ-om tek treba kapitalizirati svoj trud. Ali dok god se ne profilira na svim temama i počne davati jasne odgovore na sva pitanja i tako počne parirati HDZ-u od njenog eventualnog „rušenja“ HDZ-a ne će biti ništa. Tu je još nekoliko populističkih stranaka poput Mosta i Hrvatske naprijed. Most će, nažalost, još neko vrijeme opstati na političkoj sceni dok narod ne shvati da su politička sekta koja svojim radom napravi više štete nego koristi. Dovoljno je pogledati njihove inicijative: ili su u potpunosti preuzete od drugih stranaka, da ne kažem ukradene, ili koriste samo uzimanju kakvoga političkog poena. Da bi se pokazalo koliko je Most nedorastao u vođenju politike dovoljno je vidjeti da su doslovno u istom danu na istoj sjednici Sabora zazivali tržišno gospodarstvo i ograničenje cijena. Dakle, da sumiram ovo pitanje, dok ljevica ne doživi katarzu i prihvati činjenicu da mora biti ljevica hrvatskog naroda i dok desnica ne uhvati ritam i pronađe ljude koji mogu konzistentno u svakom pogledu parirati HDZ-ovim spin majstorima u Vladi i Saboru te da moraju raditi s ljudima na terenu, nema „rušenja“ HDZ-a.

Može li se razviti ozbiljna alternativa na desnici?

Može. Ali samo ako desnica bude se ujedinjavala, ne nužno u jednu stranku, ali svakako u jednu platformu sa zajedničkim nazivnikom. Naravno, tu odmah treba zaboraviti na Most koji je kao stranka jako volatilan, a svojim ponašanjem već je do sada u više navrata pokazao da ne želi preuzeti odgovornost za Hrvatsku. Druge stvari koje bi desnica svakako trebala napraviti, kao kamen temeljac u svom djelovanju, rekao sam u prethodnom odgovoru.

Potpuna katastrofa

Može li crveno-zelena koalicija ugroziti HDZ na izborima dvije godine i što bi jedna takva kombinacija značila za RH?

Sve je moguće, no njihova pobjeda uvela bi Hrvatsku u potpunu katastrofu. Možemo i SDP nemaju vanjskopolitičkog iskustva što pokazuje i nastup Zorana Milanovića koji je tihi pokrovitelj te koalicije. S druge strane, njihova unutarnja politika mogla bi, zbog potpunog neiskustva dotičnih političara, dovesti do kraha ovo malo ekonomije koju imamo.

Osim Mišela Jakšića, Mirele Ahmetović i Siniše Hajdaš Dončića nitko od viđenijih ljudi SDP-a i Možemo nije vodio nikakav javni ili privatni veliki sustav, a da budemo iskreni ni Hajdaš Dončić se nije proslavio u svom mandatu.

Pokušajmo samo zamisliti kakve bi ljude te stranke mogle ponuditi za ministre? Svelo bi se to na rad kakav vidimo u Zagrebu, nakupinu lijepih želja, jako puno improvizacije i potpunu propast javnih službi. Da ne govorimo da bi izazvali i revolt čak i kod svojih glasača jer bi više vodili agendu zeleno-lijevih nevladinih organizacija nego stvarnu politiku. Hrvatsku bi to koštalo četiri godine, a onda bi revolt vratio HDZ na vlast koji bi nastavio po svome.

Nedavno su došli potpuni rezultati popisa stanovništva. Čini se kako se priča o svemu izuzev činjenice da u državi imamo 400.000 ljudi manje. Jesu li klijentelizam i nerad pravosuđa ključni uzroci iseljavanja iz naše zemlje?

Slobodno pravosuđe i jest država. Što će nam Republika ako u njoj pravde i slobode nema? Nažalost, naslijeđe Jugoslavije i mentalni komunizam najjači su upravo u pravosudnom sustavu u kojemu vladaju potpuni nerad, posvemašnja korupcija i nepotizam te politička ovisnost. Ako netko misli da ga sud, ne političar, već sud ne će zaštititi, ako jedan Marko Horvat vidi da se glavešine nekakvih stranaka, bivši političari, ministri i slični vuku po sudovima desetljećima za gospodarski terorizam, jer ovo što je činjeno hrvatskim građanima u posljednja tri desetljeća jest terorizam, a on s druge strane ekspeditivno dobiva ovrhu, ma koliko god ta ovrha bila opravdana ili ne, pitam se zašto bi Marko Horvat ostao u Hrvatskoj. Bilo gdje u EU može dobiti posao, skrbiti za obitelj i biti siguran da ga ne će nagaziti pijani župan kojem, unatoč tome što je počinio prekršaj i kazneno djelo, ne će biti ništa. Bijeg u inozemstvo onda izgleda kao spas.

Pogledajmo samo Ekomoslavinu i Kutinu gdje gradonačelnik koji je mjesec dana bio u istražnom zatvoru zbog korupcije, i primao dvadesetak tisuća kuna plaće za vrijeme dok je bio u istražnom zatvoru, još uvijek vodi grad ili bilo kakvu takvu lokalnu aferu, zašto bi se netko onda zadržavao u Kutini, Požegi, Gradišci ili bilo gdje u Hrvatskoj. Tko, osim nas nekolicine romantika zaljubljenih u svoju zemlju, želi tu odgajati djecu?

Što se tiče demografije, tu se ne osjećam dovoljno kompetentnim da bi išta odgovorio, osim toga da mi je jako tužno da parlamentarne stranke ne će sjesti i dogovoriti oko nekakvih zajedničkih planova. Ali to samo pokazuje koliko HDZ i SDP, kao najveće stranke, koje su najduže držale vlast u Hrvatskoj, uopće osjećaju ovu zemlju kao svoju.

Ograničiti uvoz stranih radnika

Slijedi li i Hrvatskoj ono što gledamo u drugim zemljama EU-a – dolazak velikog broja stranih radnika, i kako će se to odraziti na identitet?

Naravno da slijedi, ali mislim kako će dobar dio tih radnika samo nastaviti dalje, kao što to rade i hrvatski građani. Mi kulturni identitet nemamo. Nama je on polako, ali sigurno oduziman i uništavan od 1918. godine naovamo i samo se nastavlja dezintegrirati. I to radi ponajviše HDZ. Naime, ova država, nije nastala 1990. ili 1992. godine, što se zbog politike HDZ-a non-stop ponavlja. Mi imamo najstariju državu od svih slavenskih naroda, a i od većine nekih velikih naroda čije su države nastajale od 15 stoljeća na ovamo. Tko o toj tradiciji govori? Lijevi i desni urbani salonski političari preziru sve što nije urbano, dakle 95 posto Hrvatske za njih ne predstavlja identitet. Tako da bi prvo mi trebali vidjeti što naš identitet jest i što je naša tradicija da bi to isto eventualno mogli izgubiti.

Naravno, smatram kako bi trebalo staviti određena ograničenja što se tiče uvoza radne snage. Mislim da se dovoljno radnika može uvesti pokušajem privlačenja Hrvata iz dijaspore, kako lakšim dobivanjem dokumenata tako i nekim drugim pogodnostima poput lakšeg ulaganja, manjih poreza i slično, pogotovo Hrvata koji su nedavno otišli, a onda i onih iz južnoameričkih zemalja. Zatim treba pogledati jesu li u našu zemlju zainteresirani doći radnici iz Poljske, Češke, Slovačke, Ukrajine. Oni su nam kulturološki i jezično bliži, s njima smo proveli 600 godina u istoj državi, a tek onda treba razmisliti o uvozu, ali jako ograničenom radnika s Bliskog ili Dalekog istoka. Javlja se i jedan drugi problem po meni puno veći. Mi smo članica EU i nažalost kod nas se doseljavaju umirovljenici iz bogatih EU zemalja.

Njima teško možemo nametnuti išta svoga. Neki Filipinac bi još rado mogao naučiti naš jezik, promijeniti neke sitne navike, ali nekakav Austrijanac, Nijemac koji na Hrvatsku gleda kao na koloniju to će teško htjeti.

Kakva nas po Vama jesen očekuje, prijete li diljem Europe socijalni nemiri zbog nedostatka energenata i visokih stopa inflacije? Nemate kristalnu kuglu, no vjerojatno razmišljate o svemu…

U Francuskoj će prosvjeda sigurno biti. Oni imaju kulturu prosvjedovanja i borbe za pravicu. U ostatku Europe nekako sumnjam da bi se išta moglo dogoditi. Nije zahvalno ni prognozirati koliko će stagflacija i recesija biti velike i hoće li nekakav novi sukob ili razbuktavanje ovog u Ukrajini dovesti do još većih poremećaja. Ako pogledamo koliko su Nijemci postali docilni i koliko bez ikakvog bunta primaju naredbe od svoje vlade, onda nam nije teško doći do zaključka da je u drugim zemljama, izuzev Francuske, stanje još i gore. Manjih sporadičnih prosvjeda će biti, nekih većih sumnjam.

Ne smijemo se prepustiti očaju i jadikovkama

Kako komentirate rezultate izbora u Bosni i Hercegovini?

Mišljenja sam da Hrvatska nije napravila dovoljno. Andrej Plenković i njegova vlada hvale se svojim utjecajem u EU i SAD-u, ali mislim da je to samo nekakvo mrtvo slovo na papiru. Trebalo je učiniti više da se bošnjački unitaristi prokažu i da međunarodna zajednica shvati da su Milorad Dodig i Bakir Izetbegović isti. Da su njihove politike iste i da ni prvi ni drugi nisu i nikad neće biti prozapadno orijentirani. Andrej Plenković, ali i sve vlade od 2000. na ovamo, nisu ni mislile ni jedan djelić svog, ma koliki god on bio, utjecaja iskoristiti za pomoć Hrvatima u BiH.

Činjenica je da mi imamo 300 tisuća građana koji žive okruženi dojučerašnjim vojnim neprijateljima i da su ostavljeni sad političkim neprijateljima na milost i nemilost. Hrvati sad moraju, a dokaza ima, pokazati da je Željko Komšić, čak i ako nije nelegalan, onda nelegitiman predstavnik našeg naroda. Moraju pokušati tužbama ili na bilo koji drugi politički način uzurpatora Komšića pokušati smijeniti i polako, ali sigurno na svim mogućim frontama pripremati se za mogućnost proglašenja pravne i političke samouprave.

Naše tvrtke, naše općine u BiH su bolje i cjenjenije nego u ostatku BiH. Hrvatski narod je obrazovaniji, najviše protržišno i zapadno orijentiran i na ovim izborima pokazali smo da nas ima. Sad je vrijeme kad se ne smijemo prepustiti očaju i jadikovkama kako znamo, već je vrijeme za pravnu i diplomatsku ofenzivu, a ako bude trebalo i odvažiti se na građanski neposluh kako bi se natjeralo međunarodnu zajednicu, pogotovo Njemačku i SAD da je vrijeme da Hrvat, kao njihovi saveznici napokon budu svoj na svome u svakom, a ne kao danas, samo figurativnom smislu.

Vidimo eskalaciju sukoba u Ukrajini. Putin je proglasio Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporožje dijelom Rusije, ukrajinska vojska vodi uspješnu protuofenzivu, a Zelenski je zatražio ulazak države u NATO. Živimo li u najopasnijim vremenima od Drugoga svjetskog rata?

Rusija je izabrala svoj put. Ne želi poslovati sa Zapadom i ne želi imati ikakve veze sa Zapadom. Odlučila se na rat, na pokolje i rušenje i Rusija će platiti cijenu. Nažalost po Europu, Europsku uniju, konačni pad Rusije i smirivanje ratnog sukoba u Ukrajini trajat će, po mom mišljenju, malo duže nego što neki navijački mediji nam to žele prikazati.

Da, Rusija sigurno ima svojih problema, i izgleda tromo i jadno na bojištu, međutim mislim da je ovo, koliko god strahotno bilo, tek uvertira i lake prijetnje nuklearnim oružjem trebaju svakog držati napetim.

Nažalost, Europa nikako ne želi razumjeti da nije svaki sukob na tlu Europe svjetski problem, kao i to da nije svaki problem u svijetu i europski. Baš zato 2/3 planeta ne miješa se u taj sukob i dalje posluju s Rusijom. Da, Zapad je moćan i bogat, ali nije jedinstven, nije unificiran, odustao je od samog sebe i vođen je sitnim demagozima koji dociraju svima, od vlastitog naroda do svih ostalih. Jednako kao što je Rusija ostala bez Zapada, lako bi se, ako se ovakvo stanje nastavi, i Zapad mogao naći ostavljen od svih ostalih.

Kako se po Vama RH treba pozicionirati u sadašnjim okršajima velikih sila?

Mi smo se kao zemlja pozicionirali onda kad su nas Stjepan Mesić i Ivo Sanader uveli u NATO savez. Tako da naša pozicija prema ovom sukobu može biti samo NATO-va pozicija. Mene jedino brine spremnost i opremljenost naše vojske. Andrej Plenković pod hitno mora smijeniti Maria Banožića i dovesti ministra kojemu će narod i vojska vjerovati. S obzirom na to da smo, htjeli mi to ili ne htjeli u ratnom stanju, potrebno je provesti i prave vojne vježbe, podignuti borbeno stanje, rezervu staviti u stanje spremnosti i više ulagati u kopnenu vojsku, pogotovo u osobno naoružanje vojnika.

Možda ne bi bilo ni zgorega, s obzirom na to da više nemamo vojni rok, barem onima koji to žele od 18 do 35 godina omogućiti da u vojarnama nauče rukovati oružjem i neke borbene osnove. S obzirom na to da smo stranu odabrali, a unatoč svim manama dobra je to strana – sad barem ne radimo grješke iz 1918. kad su političari izabrali istok – bitno je pripremiti se na sve eventualnosti.

Razgovarao: Davor Dijanović

HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo