ZORICA VUKOVIĆ: PRIJESJEDNICA I KRALJICA

Vrijeme:9 min, 36 sec

 

Concordia oduševljeno objavljuje da se bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pridružila Vijeću liderstva. Osim mandata prve predsjednice Hrvatske, Grabar-Kitarović bila je veleposlanica RH i u visokom vodstvu NATO-a, navode, a prenosi 19.9.2022. KGK na FB. 

Kako su se usrećili! Oni u Concordii. A kako su tek ‘sretni’ Hrvati diljem kruga zemaljskog!

Concordia je neprofitna nevladina organizacija koju su 2011. godine osnovali Matthew Swift (1986.) američki poduzetnik i njegov školski kolega Nicholas Logothetis, kako bi unaprijedili javno-privatnog partnerstvo među poslovnim, vladinim i neprofitnim organizacijama za rješavanje najugroženijih i najhitnijih svjetskih problema. Svake godine o tome raspredaju na godišnjem summitu u New Yorku. 

Sjedište im je u Bethesdu u Marylandu, a u upravnom vijeću je saudijski princ Abdulaziz bin Talal, jedan od najbogatijih Zemljana i Jose Manuel Barroso bivši šef Europske komisije…

Na ovogodišnjem summitu Concordie 21.9.2022. drobilo se kako nas obavještava Kolinda, na nekakvom meta-jeziku, o Poticanju djelovanja za poboljšanje globalnog zdravlja žena putem podataka. (Driving Action to Improve Global Women’s Health Through Data.)  Sjetili su se i bivših prijatelja pa su razglabali na temu ‘Moje iskustvo u radu s Vladimirom Putinom’.

Zajedno s izvanrednim vodstvom Concordije, nadam se da ću pridonijeti njezinoj misiji i strateškoj viziji društvenog utjecaja kroz promicanje smislenog dijaloga, međusektorskih partnerstva i izgradnju mostova unutar i između društava,“ nada se Kolinda. 

Putuje Kolinda od summita do summita, naslikava se i izvještava o Estoril Conferences početkom rujna ’22. u Portugalu gdje je tema 2.rujna bila Za Planetu, za Narod, za Mir…  i tribina Mir u Europi, pa kaže: „Posebno zadovoljstvo je bilo ponovno sresti se sa mojim prijateljem Marcelom Rebelo de Sousa, predsjednikom Portugala, na svečanom otvaranju,“ i dodaje: „Ne smijemo dopustiti da nasilnici upravljaju svijetom!“

I nasilnice, naravno. Budimo politički ispravni, da nekoga ne uvrijedimo. 

Kolindica rješava najhitnije svjetske probleme, a Hrvatskoj pokazuje srednji prst. A što je sa članstvom u Međunarodnom olimpijskom odboru? I po čemu će je onda Hrvati pamtiti? 

Dodaje Kolinda da su na svečanosti Global Citizen Awards 2022., 21.9.2022. izrečene počasti, a posebna čast pripala je Njenom (pokojnom) Veličanstvu Kraljici Elizabeti II.

Da, izgledalo je po tzv. nacionalnim televizijama u Hrvatskoj, da smo članica tih kojekakvih concordia, estorila, citizena, pa je priređena javna predstava o liku i djelu kraljice u čijem ‘carstvu ne zalazi sunce’. Dugogodišnju vladaricu naslijedio je sin kralj Karlo III. (1948.) sa suprugom Camillom (1947.). 

Kraljica Elizabeta bila je sigurnost koja spaja sve članove imperija, danas  Commonwealtha. Ona je prebrodila sve eskapade svojih podanika pa i svoje djece, koristeći kulturnu baštinu predaka. U tome joj je pomoglo i to naslijeđe u vjeri, kulturi, politici, književnosti… Kad je 1997. godine poginula bivša supruga princa Karla, Diana, uz pomoć tadašnjeg britanskog premijera Tonya Blaira (1953.), podigla je razinu suosjećajnosti nacije i time vratila poljuljanu vjeru u kraljevsku obitelj. O tome je snimljen i film, uz izvrsnu glumu  Helen Miren (1945.) koja je za ulogu kraljice dobila 2006. godine Oscara. Primajući nagradu, ona je pozdravila ‘hrabrost i dosljednost’ kraljice Elizabete podigavši zlatni kipić: „Zahvaljujem joj, jer da nije bilo nje ja sigurno ne bih bila ovdje. Dame i gospodo, predstavljam vam kraljicu!“

Osim što je bila kraljica, Elizabeta II. (1926. – 2022.) bila je poglavarica Engleske Crkve, središnje anglikanske zajednice, koju čini 38 crkvenih pokrajina. Svaka pokrajina ima svog primasa i vlastito upravno ustrojstvo. Neke imaju oblik nacionalnih crkava kao npr. Kanada, Uganda ili Japan, a neke su višenacionalne kao npr. na Karibima, u središnjoj Africi i jugoistočnoj Aziji.

Odvajanje od Katoličke Crkve dogodilo se tijekom vladavine Henrika VIII. (1491. – 1603.) koji je u želji da dobije muškog potomka zatražio poništenje svoga braka s Katarinom Aragonskom (1485. – 1536.), što mu papa nije dozvolio. 

Henrik je imao šest žena, a kćer mu je 1533. rodila Ana Boleyn (pogubljena 1536.). Bila je to Elizabeta I.

Vladavinu Henrika VIII., o kojoj je snimljen niz filmova, opisuju kao jedno od najzanosnijih razdoblja engleske povijesti jer su se dogodile ‘revolucionarne’ promjene u politici i društvu, a njega prikazuju kao najvjerojatnijeg i najkarizmatičnijeg muškarca u povijesti Britanskog otočja. Suvremenici su ga smatrali ‘najvećim čovjekom na svijetu’ i ‘kraljem kakvog još nije bilo’. Vladao je nezapamćenim sjajem. No izostavlja se često da je bio sklon da nepoćudne skrati za glavu. Tako je dao ubiti visokog kancelara Engleske Thomasa More-a (1478. – 1535.) pravnika, filozofa, pisca, državnika i humanista. More se protivio protestantskoj reformaciji, vodeći polemike o teologiji Martina Luthera, Johna Calvina i drugih. Protivio se također odvajanju Henrika VIII. od Katoličke Crkve, odbijajući ga priznati kao vrhovnog poglavara Engleske crkve i poništenju njegova braka s Katarinom Aragonskom. Nakon što nije htio zakletvom prisegnuti kralju, osuđen je za izdaju i kao takav je pogubljen dekapitacijom. 

Godine 1935. More-a je papa Pio XI. proglasio mučenikom i svetcem Katoličke Crkve, a Ivan Pavao II. ga je 2000.-te proglasio zaštitnikom državnika i političara.

U procesu (ne)priznavanja lojalnosti kralju stradala su mnoga crkvena imanja i samostani koji su podijeljeni Henrikovim pristašama. Pogubljeno je na najokrutniji način stotine onih koji se nisu htjeli odvojiti od Rima pa je Katolička Crkva 285 mučenika za vjeru proglasila blaženima, a 43 svetima. 

Katolička Crkva u Velikoj Britaniji danas je dozvoljena, pa su i neki engleski velikani katolici, bilo od rođenja, ili su se obratili. Među njima je katolik J. R. R. Tolkien i obraćenici C.S. Lewis, G. K. Chesterton, kardinal J. H. Newman… Čak je katoličkog kardinala Basila Humea (1923. – 1999.) kraljica nazivala ‘moj kardinal’. Kako se broj obraćenika povećao, papa Benedikt XVI. osnovao je ordinarijat za anglikanske obraćenike 2011. pod nazivom Anglicanorum coetibus. 

Kraljica Elizabeta II. bila je stup oko kojeg se okupljala Velika Britanija i pridružene joj članice. Bila je također vjerna tradiciji što Englezi vrlo rado naglašavaju. Cijeli je London protkan njihovom poviješću koja često nije bila najslavnija. 

Kad sam 2009. godine nekoliko dana boravila u Londonu, tražila sam ono što sam kroz filmove i literaturu znala o Englezima. 

Uljudnost. Kako sam od djetinjstva invalidna osoba (preboljela paralizu), ostala sam iznenađena da mi se po ulasku u podzemnu, uvijek netko digao i ustupio mjesto. Ljudi su vidjeli da šepam. Sad kad se pomažem štapom, u Zagrebu mi rijetko tko ustupi mjesto u tramvaju.

Svaki dio Londona odiše prošlošću. Sjedila sam na Trafalgar Squeru, trgu koji je dobio ime po bitci 1805. godine kod Trafalgara kad je admiral Horatio Nelson (1758. – 1805.) pobijedio francusku mornaricu, i promatrala šarolikost ljudskih osoba. Trg su čuvala dva policajca: crnac i Indijac. Na prljavim stepenicama jedan mladić je nešto pisao, djevojčica je uz nadzor bake trčkarala po rubu fontane, a zaljubljeno su se gledali bjelkinja i Azijat…

Najposjećeniji dio je svakako prostor ispred Buckinghamske palače gdje se stalno nešto događa, a sve u čast kraljice. Tu sve blista, sve je uredno, paradiraju uniformirani konjanici. Vjerojatno ‘maskirana’ zaštita. Također sam zapazila i zgrade koje su posvećene članicama Commonwealtha: Hause of the South Africa, Hause of the Zimbabwe itd…

U šarolikim ljudskim osobama, tamnoputim, smeđim, ofarbanim … moja prijateljica i ja bezuspješno smo tražile smo Engleze: uštirkane, uzdignute glave, bljedolike… I za divno čudo, nađosmo ih u Windsoru, gdje smo jedno prijepodne išli na izlet. 

Dvorac Windsor ljetna je rezidencija kraljevske obitelji. Jedan dio je uređen za posjetitelje. Tamo su službovali Englezi, obučeni u tamno plava odijela, svi beskrajno ljubazni. Cijeli kompleks vrlo je velik, prekrasno uređen i održavan. U sklopu dvorca nalazi se i Kapela sv. Jurja, ustvari crkva, u kojoj  se nalaze grobnice britanskih kraljeva, gdje je 19.9.2022. pokopana i kraljica Elizabeta II.

Kraljevska obitelj vrlo je bogata i ima čitav niz dvoraca, zemlje, šuma, lovišta, pa čak i naselja o čemu treba brinuti. Zato i zapošljava velik broj ljudi, a sami ne plaćaju porez. 

A tako bijaše od početka…

„Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: ‘Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?’ ‘Plaća’, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: ‘Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?’ Kad on odgovori: ‘Od tuđih!’, reče mu Isus: ‘Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.’“ Mt 17,24-27

Nakon obilaska dvorca, crkve i vrtova sjeli smo na terasu lijepo uređenog kafića Cafe de la Mer. I dok sam ja naručivala pića, moja je prijateljica ‘nestala’. Nakon izvjesnog vremena, vratila se iz WC-a, oduševljena čistoćom, jednokratnim pamučnim ručnicima, mirisom… Naime u Londonu zaista ima vrlo neurednih zahoda i trgova kao što je Piccadilly Circus ili središnji trg u Covent Gardenu gdje napasnici golubovi kradu hranu ljudima sa stolova i gdje razni ekscentrici izvode svoje performanse

Sad, nakon toliko godina, mogu predočiti što se događalo na ispraćaju dugovječne kraljice na posljednji počinak u ponedjeljak 19.9.2022., nakon vjerskog obreda u Westminsterskoj opatiji.

Sve je bilo besprijekorno organizirano. Izgreda nije bilo, a mogući izgrednici nisu bili vidljivi. Novinarka Ivana Petrović objašnjava: „To je bila njena želja da na početku njene pogrebne povorke idu predstavnici svih 56 zemalja Commonwealtha, a također je inzistirala da među postrojbama Ujedinjenog Kraljevstva budu i postrojbe Australije i Novog Zelanda. Posebno je inzistirala na kanadskoj konjičkoj policiji u crvenim odorama i to iz emotivnog razloga jer su joj oni 1969. godine poklonili omiljenoga konja.“ 

Kraljica Elizabeta jako je cijenila tradiciju, a to bi trebalo biti obilježje kršćanskih monarha: samozatajnost, predanje, dužnost, žrtva i odgovornost. To su joj svi priznavali. Ona je bila primjer podanicima. Vrijeme će pokazati kakva će biti budućnost i što će reći povijest o ratovima i inim nepodopštinama koje je vlast provodila, a čije je Prime Minister-e imenovala kraljica od 1955. godine; njih 16, uključujući i Mary Elizabeth Truss (1975.) koju je imenovala dva dana prije svoje smrti.

Ivana Petrović je naglasila kako smo prije svega vidjeli tradiciju: „Jednu dugu, staru tradiciju koja je doista fascinantna, ali kojoj se ne treba nekritično diviti, nego iz koje treba izvući poučak da u jednom multikulturalnom društvu, kao što je britansko, tradicija je čuvarica identiteta… Vlastitu tradiciju treba čuvati, a ne se britanskoj tradiciji nekritično diviti, a doma, recimo našu, zanemarivati ili je potpuno omalovažavati.“

I tu je razlika predsjednice koja ‘spašava svijet u kriznim situacijama’, šaljući putem FB ‘podanicima’ kako je ona uspješna svjetska žena, i kraljice koja podupire svoju tradiciju i tako drži naciju na okupu u uzavrelim vremenima različitosti.

Nažalost, naša je tradicija prekidana mnogobrojnim ‘intervencijama’, a neke, vrlo štetne za naš narod, je imala i britanska vlast: od predaje Dalmacije i Istre Talijanima nakon 1. svj. rata, bombardiranja hrvatskih svetinja i kulturne baštine tijekom 2. svj. rata, pa do tragične epizode Bleiburga. A i suvremenost baš ne bilježi neke velike ljubavi, osim podrške Margaret Thatcher (1925. – 2013.), bivše britanske premijerke.

U službi tih i takvih bila je i još uvijek jest dična nam prijesjednica i ništa manje dičan nam Prime Minister… koji na skupštini UN 23.9. kaže: „I dok Ukrajinci pate, posljedice ruske agresije se osjete diljem svijeta i mora ih se globalno osuditi. Prije tri desetljeća Hrvatska je bila u ratu. Trećina našeg teritorija je bila okupirana. Borili smo se za međunarodno priznanje i bili smo pod embargom. Znamo što znači biti napadnut i što znači braniti se. Mnogi, pogotovo naši branitelji platili su najveću kaznu za našu slobodu.“ 

Od koga smo mi to bili napadnuti nije rekao, pa u kontekstu onoga što je govorio ispada da su i nas napali Rusi, a embargo izglasali svemirci…

Zorica Vuković, Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori