Damir Pešorda: Jesu li navijači nacisti?

Vrijeme:3 min, 55 sec

 

Ono što u Bolkovićevu napadu na navijače ostaje možda prikriveno, a zapravo je vrlo podmuklo, jest olako pripisivanje genocida hrvatskom narodu. A tu je već na tragu Memoranduma SANU 2. 

Poraz Dinama u Milanu nekako sam očekivao pa se zato nisam posebno ni ražalostio kada se to obistinilo. Uostalom, ja navijam za Hajduk, a i to dosta mlako otkako je ono Landeka bacio suzavac na Poljudu. Davno je to bilo. Tako nedovoljno zainteresiranom valjda mi je i moglo promaknuti da su Dinamovi navijači prodefilirali Milanom dižući desnicu u zrak. U čemu ovdašnji dušebrižnici prepoznaše nacistički pozdrav. Tako zahvaljujući njima doznah za taj zločin Dinamovih navijača. Index.hr prenosi zgražanje Romana Bolkovića: ”Badava bi bilo sada baviti se pseudsociopsihološkim profiliranjem razloga i uzroka ovog gnjusnog nacističkog defilea navijača Dinama. On se naprosto dogodio. Baš kao što se u krilu ovog naroda dogodio genocid.” Eh, tu mi se već upališe lampice i oglasi zvono za uzbunu: Kako samo lako Bolković skoči s divljanja neiživljene balavurdije na genocid!

I tako nastavlja on donkihotovsku borbu s vjetrenjačama zla premda bi se, sudeći po figuri, reklo da magarca jaše, pa  u jednom trenutku pravednički usklikne: ”Kaj, nacizam vam je manje zlo? Ili: naš nacizam je manje zlo? Ili: nije ovdje riječ….Ej! Ej! Dotle, ne dalje! Ovdje jest riječ o nacizmu, jest riječ o ustaštvu, i to treba zatrti tako da i naši unuci prepričavaju što je uslijedilo kad se onomad u Milanu salutiralo u crnim odorama sjenama ustaškog i nacističkog Zla.” Ne znam je li Bolković ikada završio studij filozofije ili zapeo negdje na trećoj ili četvrtoj godini, ali logično rasuđivati očito nije naučio. Dok on i slični budu naganjali naciste i ustaše po stadionima, neki novi nacisti upravo iz njihova miljea dočepat će se, kranjčevićevski rečeni, ”naprvih fotelja”. Uostalom, samo naivci vjeruju da se nacizam rodio u pivnici. Noge idu gdje glava kaže.

Nikada nisam bio pretjerano oduševljen navijačima i navijanjem. Ne bih nikoga htio uvrijediti, ali pomalo je gubitnički – kad već ne možeš igrati – smisao života naći u navijanju. Hoću reći da, kao i u svemu. i u navijanju treba imati mjeru. Stoga mi je sumnjivom postala poluprpfesionalizacija navijanja. Kad je ”skrivena ruka” još tamo sredinom devedesetih počela Dinamove navijače usmjeravati protiv Tuđmana, a okorjeli zvezdaši pisati panegirike BBB-ovcima, bilo mi je jasno da je vrag odnio šale i da ni navijanje više neće biti spontano, amatersko. Prvo se profesionalizirao nogomet, a za njim postupno i navijanje. Samo što je ta naknadna profesionalizacija bila karikatura one prve. Dok su nogometaši postajali celebrityji, navijači su postajali huligani spremni odrađivati prljave poslove za političare, mafijaše i druge moćnike. Taj proces je otišao puno dalje u bliskom susjedstvu gdje se upravo sudi navijačkoj skupini koja se bavila organiziranim kriminalom i likvidacijama.

U Hrvatskoj, hvala Bogu, toga nema, ali zlouporabe navijača u političke svrhe i te kako ima. Kao što se instrumentalizacijom BBB-ovaca opstruiralo Tuđmanovu vlast, a kasnije potiskivalo Mamića iz nogometa i pokušavalo ”očistiti močvaru”, tako se i nakon dvije tisućite nastoji instrumentalizirati Hajdukove navijače protiv Dinama, Zagreba, sjeverne Hrvatske uopće. Upravo je portal Index.hr, koji se povodom ovog defilea u Milanu najžešće obrušio na Dinamove navijače, godinama huškao navijače na nerede samo da bi napakostio vlastima, Mamiću, hrvatskoj reprezentaciji i kome god je u danom momentu trebalo. Navijanje treba ostaviti za stadion, uživati u sportu kao i svakoj drugoj zabavi, no smisao života treba tražiti negdje drugdje.

Ganjajući političku korektnost, Romano se Bolković obrušio na navijače kao da su oni najveći problem ovoga društva, ultimativno zlo. Dok s druge strane u svojoj emisiji na HRT-u ”1 na 1” svake srijede  umiljato čavrlja s moćnicima od kojih mnogi kreiraju trendove i tijekove u društvu, pa i to kako će se navijati, koje će se znakove crtati po pustom stadionu i sl. Klinac s podignutom rukom u Milanu nije nikakav ustaša, pogotovo nije nacist, već je u najgorem slučaju neiživljena budala, čiju energiju okolnosti i okruženje usmjeravaju u krivom smjeru. Može li se takav klinac razviti opasna huligana, kriminalca, pripadnika paravojne skupine ili, ne daj Bože, terorista da krenemo malo putem Plenkovićevih zebnji? Može, naravno da može! Ali ne treba zaboraviti da je on u svakoj od navedenih mogućnosti tek oruđe, sredstvo u nečijim rukama.

Ono što u Bolkovićevu napadu na navijače ostaje možda prikriveno, a zapravo je vrlo podmuklo, jest olako pripisivanje genocida hrvatskom narodu. A tu je već na tragu Memoranduma SANU 2. Promicatelje ”srpskog sveta” najviše upravo i rade na tome da uvjere sebe i svijet kako su Hrvati počinili genocid nad njima te, shodno tome, oni imaju moralno pravo da ”denacifikuju” Hrvate do mila volje. Lamentacije poput ove Bolkovićeve takvim stremljenjima idu u prilog.

Damir Pešorda, HT, Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori