BAKIR BESRAMNO LAŽE: IZJAVE General Jacques Paul Klein, veleposlanik Herbert S. Okun, veleposlanik Peter Woodard Galbraith: Tko je dijelio i komadao Bosnu i Hercegovinu

Vrijeme:12 min, 11 sec

 

Po tko zna koji put oglasio se sa svojim lažima na predizbornim skupovima Bakir Izetbegović.

IZETBEGOVIĆ: Ponuđena nam je trećina Bosne. Da smo pristali, imali bismo Alijinu sliku na zidu, svoju vojsku, medije…

 

No Bakirove laži je lako demantirati i ovaj put su dovoljne tri izjave: generala Jacques Paul Klein, veleposlanik Herbert S. Okun, veleposlanik Peter Woodard Galbraith: Tko je dijelio i komadao Bosnu i Hercegovinu

   ***

Gospodinu generalu Kleinu Tuđman je rekao da mu je Izetbegović nudio Zapadnu Hercegovinu, a Klein je tu tvrdnju provjerio pitajući Izetbegovića je li točna. Alija mu je odgovorio da je to točno, jer su mu (Aliji) Hrvati u BiH „veliki problem“ pa ih se želi riješiti. Sa Srbima se već bio dogovorio kako podijeliti ono što ostane kada se riješi Zapadne Hercegovine. Srbi su se Hrvata već bili riješili, a A BiH željela je očistiti, i očistila je, i ono što je od Hrvata ostalo u Središnjoj Bosni, Sarajevu i dolini Neretve.

Do Neuma, pa i do Ploča.

A Tuđman i Hrvati su smetnja.

O  Alijinom  dijeljenju BiH sa Srbima Hrvatsko nebo je u više navrata objavljivalo dokumente.

 

I, dragi čitatelju, u ovom prijedlogu ne radi se o unutarnjem teritorijalnom ustroju BiH, nikako NE. Alija gospodin Izetbegović nudi Franji gospodinu Tuđmanu Zapadnu Hercegovinu; neka je priključi Hrvatskoj

Prvo pročitajte intervju generala Jacquesa Paula Kleina koju je general Klein dao  Jadranki Jureško-Kero za Večernji list

 

Izjava generala Jacquesa Paula Kleina – tko je dijelio i komadao Bosnu i Hercegovinu

Umirovljeni američki general Jacques Paul Klein, koji je od 1995. do 1997. bio prijelazni upravitelj UNTAES-a za hrvatsko Podunavlje i potom zamjenik visokog predstavnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za BiH, često u američkoj javnosti govori o svojim iskustvima iz toga razdoblja.

Nakon što je o gospodarskim problemima u novim državama jugoistočne Europe predavanje održao ovih dana u New Yorku na Columbia sveučilištu, Jacques Klein je za Večernji list komentirao aktualne, ali i bivše političke događaje u Hrvatskoj i BiH.

VL: Kako komentirate presudu Međunarodnog suda pravde kojom je Srbija amnestirana od izravne odgovornosti za genocid u Srebrenici?

Klein: Želim tu presudu, prije nego što donesem konačan sud, dobro proučiti jer još nisam stigao. Uvjeren sam da sve strane ne mogu biti podjednako zadovoljne, a nikako se ne smije dopustiti da odluka Suda poremeti napore za unapređivanje političkih i gospodarskih odnosa u jugoistočnoj Europi. Pojam genocida očito se različito tumači. Ono što se dogodilo u Ruandi genocid je nad genocidima. Također i u Srebrenici! Ratko Mladić je zločinac i nisam siguran da je njemu trebala naredba iz Srbije da ubija jer on je to i sam želio raditi. Ne, ne, nije to amnestija Srbije od odgovornosti, samo govorim o činjenicama. Sramota je da on i Karadžić nisu u Haagu!

VL: Pa zašto nisu? Mnogi u Hrvatskoj, ali i na prostorima bivše Jugoslavije, tvrde da Tribunal u Haagu nije ispunio ulogu zbog koje je osnovan prije 14 godina. Hrvatska ispunjava sve obveze, naši generali čekaju suđenje, a srpski zločinci…

Klein: Da, da, znam. To je politički sud! I dok sam bio u Bosni, oštro sam reagirao zbog činjenice da nema političke volje za uhićenje Karadžića.

VL: Na predavanju ste naglasili da su Tuđman, Izetbegović i Milošević jedno govorili kad su bili s vama nasamo, a drugo pred svojim ljudima ili u javnosti. A tvrdite da je Izetbegović nudio Tuđmanu da pripoji Hercegovinu!

Klein: U politici postoji realnost koju mnogi ne razumiju ili ne žele vidjeti. Koliko su mi puta, ali baš isto znali reći: Ja bih to napravio kako vi predlažete, gospodine Klein, ali ako to kažem svom narodu, izgubit ću podršku. Ne, neću izdvajati nikoga, sa svima sam imao slična iskustva. A nakon što mi je predsjednik Tuđman rekao da mu je Izetbegović zaista nudio odcjepljenje Hercegovine, u Sarajevu sam to otvoreno pitao bosanskohercegovačkog predsjednika. Odgovorio je da su njemu Hrvati velik problem pa ih se želio riješiti te je mislio da je to najbolji način, ali Tuđman nije prihvatio tu ponudu.

VL: A danas Tuđmana, a ne Izetbegovića, optužuju da je dijelio Bosnu! Vjerujete li u opstanak te države!

Klein: Iskreno mislim da je Bosna i Hercegovina još uvijek eksperimentalna priča. Sve na papiru, svi dogovori i zakoni izgledaju odlično, ali u stvarnom životu sporo se primjenjuju. Neki kažu Dayton je mrtav. A ja ih pitam: žele li oni zaista islamsku državu u središtu Europe? Mislim da treba ubrzati integriranje jugoistoka Europe, dakle i BiH, u Europsku uniju. Nije sukob devedesetih na Balkanu jedini u svjetskoj povijesti. I mi smo u Americi imali građanski rat pa smo poslije nastavili živjeti zajedno!

Diplomatska bitka za tablice

VL: Da, ali vama na automobilskim tablicama slobodno piše Washington, New York, Texas…

KLEIN: A, mislite na moju odluku kako će izgledati registracijske tablice za motorna vozila. Bila je to prava diplomatska bitka. Nikako se nisu mogli dogovoriti: SDA traži svoje, HDZ hrvatski grb, SDS orla… Dosjetio sam se da BiH tablice imaju šest brojki i jedno slovo. Kad su vidjeli, svi su se bunili. Onda sam rekao da će to biti sedam slova, A, E, J, K, M, O, T, koja se jednako pišu na ćirilici i latinici. Tako je bilo i s valutom, zastavom pa i himnom. Svi hvale Hrvatsku

VL: Hrvatsku ste napustili 1997., nakon reintegracije istočne Slavonije. Pratite li danas našu političku scenu?

Klein: Nisam dugo bio u Hrvatskoj, ali svi je hvale. U tome je velika zasluga premijera Sanadera. Vidjeli smo se 2003. i tada sam Sanaderu rekao da on treba HDZ usmjeriti prema političkom centru, stranku prilagoditi novim vremenima. Drago mi je da je poslušao moj savjet. Dobro mu ide. A moram pohvaliti i njegov izbor za ministricu vanjskih poslova. Kolinda Grabar-Kitarović je pametna i lijepa žena, stvarno ponos hrvatske Vlade!

Jadranka Jureško-Kero/Večernji list/https://www.vecernji.hr/vijesti/jacques-paul-klein-bivsi-prijelazni-upravitelj-untaes-a-izetbegovic-tudjmanu-davao-hercegovinu-828818

 

IZJAVA

 

 

 

IZJAVA

Ja, Jacques Paul Klein, ovim putem izjavljujem sljedeće:

1. Ja sam bivši prijelazni upravitelj UNTAES-a (Prijelazna uprava UN-a u Istočnoj Slavoniji) i na tom položaju sam bio od siječnja 1996. do kolovoza 1997. Od kolovoza 1997. do srpnja 2001. obavljao sam dužnost Prvog zamjenika visokog predstavnika u Uredu visokog predstavnika (OHR). Od kolovoza 2001. do siječnja 2003. obavljao sam dužnost posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a i koordinatora UN-ovih operacija u BiH (UNMBiH)

2. 06. ožujka 2007., hrvatski dnevni list Večernji list objavio je članak na temelju intervjua sa mnom. U tom intervjuu sam izjavio:

Nakon što mi je predsjednik Tuđman rekao da mu je Izetbegović zaista nudio da se odrekne Hercegovine za vrijeme rata, o tome sam pitao bosansko-hercegovačkog predsjednika u Sarajevu. Odgovorio mi je da su njemu Hrvati i dalje bili veliki kamen
spoticanja u stvaranju bosanske države i da bi se bez njih mogao postići kompromis sa Srbima.

3. Gore navedeni članak točno prikazuje moj odgovor novinaru i moja izjava je istinita. Potvrđujem da su, prema mom saznanju i uvjerenju, sve informacije u ovoj izjavi istinite, točne i potpune te dane u dobrj vjeri.
————————- ———————-
Jacques Paul Klein                                                              datum
/potpisano/                                                                        /nečitko/

County of Fairfax                   )
)
Commonwealth of Virginia )
Gore navedeno je potvrdio i preda mnom potpisao Jacques Paul Klein 04. prosinca 2007.
————————————–
Christian André-Albert Klein
Javni bilježnik za Commonwealth of Virginia

Moje ovlaštenje ističe 30. lipnja 2009

***

 No tu nije kraj priče o tome tko je zaslužan za opstanak Bosne i Hercegovine. Istoj novinarki Jadranki Jureško Kero intervju je dao i veleposlanik Herbert Okun.

 

Izjava veleposlanika Herberta Okuna – tko je zaslužan za opstanak Bosne i Hercegovine

Veleposlanik Herbert S. Okun proveo je punih trideset šest godina u službi State Departmenta i američke diplomacije. Rođen u New Yorku prije 76 godina, podrijetlom iz ruske židovske useljeničke obitelji, nije nastavio uspješnu očevu tradiciju u prehrambenoj branši, proizvodnji i distribuciji hrane, nego se obrazovao na prestižnim američkim sveučilištima Standfordu i Harvardu te se od 25. godine života potpuno posvetio diplomaciji. U Hrvatskoj je prvi put kao turist boravio 1957. godine. Odmah su ga osvojile ljepote Hvara i Dubrovnika. U našu se zemlju vratio 1990., najprije kao izvršni direktor neprofitne financijske grupacije koja je pružala pomoć u uspostavi slobodnog tržišta u postkomunističkim zemljama istočnog bloka. Volontersku ulogu ubrzo zamjenjuje službenom dužnošću zamjenika Cyrusa Vancea, posebnog izaslanika glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda Boutrosa Boutrosa Ghalija pa je na područjima bivše Jugoslavije aktivno boravio od 1991. do 1993. godine. Danas predaje međunarodne odnose na sveučilištima Yale i Johns Hopkins.

Jednom ste komentirali da ste već tijekom prvoga susreta s Miloševićem znali da je riječ o karakterno lošem čovjeku, spremnom na sve!

– Da, Miloševića sam upoznao 12. prosinca 1990. godine u Beogradu. Doputovao sam s grupom poslovnih ljudi te smo se Cyrus Vance i ja nasamo sastali s Miloševićem. Slušajući kako govori i kako se ponaša, nisam ništa drugo mogao zaključiti nego da je Milošević obični gangster. Znate, oni likovi iz mafijaških filmova s cigarama u ustima koji se trude teatralno razgovarati, a zapravo prodaju maglu. Tadašnji američki veleposlanik u Beogradu Warren Zimmermann o Miloševiću je govorio kao o šarmantnoj osobi. To je mene šokiralo. Rekao sam mu: “Zar ne vidiš da je to gangster?” Na žalost, bio sam u pravu jer se ubrzo pokazalo da je rat i sve zločine pokrenuo Milošević, da je profesionalni lažljivac i političar koji nije poštovao dogovore ni svoj potpis.

Pregovarali ste o dolasku UNPROFOR-a u Hrvatsku, bili potpredsjedatelj Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji. Je li se mogao zaustaviti rat u Hrvatskoj da je Zapad na vrijeme intervenirao?

– Kad sam devedesetih bio u Beogradu, sve koje sam pitao – od Miloševića do običnih ljudi, taksista, konobara – misle li da će doći do rata, odgovarali su, zamislite, da to nije moguće

Iskustvo mi je govorilo da to nije točno i da sigurno slijedi rat jer Miloševiću nisam vjerovao. Pitao sam ga, na primjer, uoči izbora u Srbiji, ima li JNA značajnu ulogu u zemlji. Odgovorio mi je da nema. “Gospodine Okun”, rekao mi je, “mi gradimo demokraciju”. A sutradan ga ugledam na fotografiji u Politici s generalima JNA. Upozoravao sam da mu se ne može vjerovati. No Milošević je znao manipulirati stranim medijima i političarima. Stalno je ponavljao da “Hrvati prave ogrlicu od prstiju srpske djece”. Ma zamislite te izjave! Zapad je pokušavao zaustaviti rat više nego što se zna ili zaključuje u javnosti, ali to Milošević nije želio. Lord Carrington i Cyrus Vance nudili su plan takozvanog mirnog razvoda svih strana u Jugoslaviji, ali dok su Hrvati pristajali na razgovore, planove, sve potpisivali i pokazivali da žele mir, u Beogradu je bilo sve suprotno.

Kakvi su bili vaši dojmovi o predsjedniku Tuđmanu?

– Otvoreno kažem da je meni Tuđman bio vrlo drag jer je bio ozbiljan političar koji je držao svoju riječ. Istina, imao je krut stil ponašanja koji su mnogi pogrešno tumačili, osobito novinari na Zapadu, ali sva su moja iskustva s Tuđmanom pozitivna. Pa nije se Tuđman, koji je vodio zemlju u ratu, uz embargo na oružje, mogao ponašati poput Ghandija. Bio je kooperativan, želio je mir i aktivno je sudjelovao u pregovorima u Haagu, Ženevi, Zagrebu. Zamjeraju mu što je mijenjao imena ulica iz komunističkog vremena, a dok je on to radio, Milošević je ubijao Hrvate po istočnoj Slavoniji. Bio sam kod Tuđmana kad je počeo egzodus Hrvata iz Iloka. Rekao mi je: “Veleposlaniče, učinite nešto, strašno je što prolazi moj narod!” Tada je Vance zvao Miloševića, ali ovaj je rekao da ne zna o čemu govori, da on nema ništa s Ilokom. Taj nije nikad govorio istinu. Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu. Izetbegović mi je na sastanku u Sarajevu u prosincu 1991. godine rekao da će zatražiti od JNA da napusti BiH, a ja sam ga pitao: “Gdje je vaša vojska, tko će braniti zemlju ako vas ne poslušaju?” Brzo sam shvatio da su se u Bosni jedino Hrvati organizirano borili i obranili je od pada, što često prešućuju mediji, ali i političari.

Kreirali ste Vanceov plan koji je zaustavio rat u Hrvatskoj. Jeste li imali teškoća pri provedbi plana?

– Nakon petnaestak primirja koje je proglasio EZ, a koje nitko nije poštovao, krenuli smo drugom logikom, a to je da primirje ne proglašavamo mi, nego sukobljene strane. Srbi su u tom trenutku već bili spremni za pohod na BiH tako da su relativno brzo pristali na primirje. Kad sam izložio sadržaj plana predsjedniku Tuđmanu, odmah je postavio nekoliko pitanja, poput statusa policije, koja su upozoravala na ranjivost plana. Poslije su se pokazala točnima jer ih je srpska strana koristila za izbjegavanje svojih obveza.

Hrvatska sve više privlači

Koliko Amerikanci znaju za Hrvatsku i zašto ne ulažu više u naše gospodarstvo?

Budimo realni. Hrvatska je za Amerikance daleko, ali turistički je privlačna, i to sve više. Važno je da Hrvatska ima jak gospodarski ured u Washingtonu, snažnu diplomaciju koja će njegovati dobre odnose s Condoleezzom Rice. Održavanje međunarodnih konferencija u Dubrovniku, Splitu, Zadru, na koje ćete pozivati američke i svjetske lidere, pravi je put jer tko jednom upozna Hrvatsku, ne zaboravlja je lako. Hrvatska treba razvijati gospodarstvo, treba zadržati svoje ljude u zemlji, da se ne raseljevaju po svijetu. Budite strpljivi jer uz procvat gospodarstva dolaze poslovi i bolji život. Hrvatska je prelijepa zemlja, ne zaboravite da je geografski položaj strateški važan, a vi imate jadransku obalu, izlaz na more, i to kakvo more, jedno od najljepših na svijetu.

Jadranka Jureško-Kero/Večernji list/https://www.vecernji.hr/vijesti/herbert-s-okun-tudjman-je-spasio-bosnu-i-hercegovinu-817633

 

I na koncu prilažemo izjavu Petera Galbraitha “Bez Hrvatske, Bosna ne bi preživjela (opstala).”

 

PETER GALBRAITH – Svjedočenje u predmetu IT-04-74 dana 13. 9. 2006.

Stranica transkripta 6599

Pitanje: Siguran sam da možete potvrditi da je sva humanitarna pomoć, osim malim dijelom za Sarajevo, koja je dostavljana avionima, da je sva humanitarna pomoć za BiH od početka srpske agresije pa sve do Daytonskog sporazuma, išla isključivo kroz Republiku Hrvatsku, transportni su putevi bili kroz Hrvatsku, kroz luku Ploče za teritorij BiH, dolazeći iz mnogih luka i aerodroma. Je li to točno?

GALBRAITH: To bi bilo, da, to bi u suštini bilo točno. Ja mislim da zračni put za Sarajevo nije bio značajan. Mislim, bilo je to vrlo važno, ali glavnina pomoći humanitarne koje je došla za Bosnu i Hercegovinu, došla je preko Hrvatske. Bez Hrvatske, Bosna ne bi preživjela (opstala).

Pitanje: …… po pitanju izbjeglica, možete li potvrditi da Republika Hrvatska na svom teritoriju, nikada, niti jednog trenutka nije zaustavila humanitarne konvoje koji su išli za Bosnu i Hercegovinu.

GALBRAITH: Mislim da je ta tvrdnja točna.

Daran Darko Bašić, Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori