Armenski krasopis

Povijest je armenske vještine krasnoga pisanja povezana s kršćanstvom koje je službeno utemeljeno u Armeniji 301., dvanaest godina prije Rima. Armenija je tada postala prva kršćanska država u svijetu, zahvaljujući sv. Grguru Prosvjetitelju (oko 239. – 325./326.) i caru Trdatu III. Velikom (250. – 330.). Izumitelj je armenskoga alfabeta Mesrop Maštoc (oko 361. – 440.) koji je rođen u provinciji Taron blizu jezera Van. Prvotno armensko pismo sastojalo se od 36 znakova (slova): 7 samoglasnika i 29 suglasnika, a nakon 12. st. nadodana su još tri: o /o/, za dvoglas աւ /aw/ i Ֆ za /f/. Posljednji je znak uveden zbog pojavljivanja mnoštva posuđenica koje su sadržavale fonem /f/. Nekoć su, prije preuzimanja sustava arapskih brojeva, sva slova armenskoga pisma imala brojevnu vrijednost, kao i slova hrvatske glagoljice kojoj sliče. Mesrop je uvjetno podijelio 36 znakova u 4 reda gdje prvi (od Ա do Թ) znači jedinice, drugi (od Ժ do Ղ) desetice, treći (od Ճ do Ջ) stotice, a četvrti (od Ռ do Ք) tisućice. Zahvaljujući većemu broju znakova negoli u grčkom i hebrejskom alfabetu, brojevni sustav dopušta pisanje i tisuća uz pomoć pojedinih znakova (sve do 9999). Za označavanje deset tisuća i njezinih množitelja nad odgovarajućim je slovom pisan znak ^ koji je nazvan „bjur“ („deset tisuća“). Tako je npr. slovo Ա (1) sa znakom „bjur“ značilo 10.000, a posljednje slovo alfabeta Ք (9000) s istim znakom – 90.000 (Mesrop Maštoc – tvorac armenskoga pisma).

Krasopis Mesropova alfabeta

Isprva je stil armenskoga pisma, oblik slova, bio nešto između istočnoga i zapadnoga srednjovjekovnoga krasopisa. Najpopularniji koji je sačuvan i danas jest (j)erkatagir. (J)erkatagir je staroarmensko pismo koje je poznato od 5. st. Riječ erkatagir u prijevodu znači ‘željezno pismo’ (arm. erkat – ‘željezo’, gir – ‘pismo’) ili ‘željezno dlijeto’ kojim su urezivali pismena u kamenim natpisima. (J)erkatagir pripada majuskulnoj skupini pisma. Postoje dvije vrste (j)erkatagira: obli i ravnocrtni. To je strogo, masno pismo, a slova se sastoje od nekoliko među sobom nepovezanih dijelova.

Evanđelje osmorice slikara. Naslovna stranica Evanđelja po Mateju, druga polovica 13. st. Matenadaran

 (J)erkatagir, MM 663. Matenadaran.

Nakon 12. st. usvojeno je oblo pismo (arm. boloragir), a poslije – brzopisi i kurzivi. U vjerskim su tekstovima vješto obojena slova dobivala vrste biljaka, životinja, anđela, različitih šara i dr.

Armensko veliko slovo Ք [kʰ] u srednjovjekovnom rukopisu 13. st.

Prvo je središte razvoja armenskoga krasopisa i rukopisne knjige bio grad Vagaršapat. U povijesti je poznato više od 1500 središta razvoja armenskoga krasopisa i rukopisne umjetnosti koja su djelovala u razno doba i imala različite protege (dimenzije).

Fotogalerija:

David Bagdasarjan, armensko slovo Ք [kʰ] koje simbolizira Krista.

 Kristina Oganezz: Otac, Sv. Duh, Isus.

Surun Jertzjan, Armenski alfabet, 1988.

Ruben Malajan, Armenski alfabet, erkatagir.

Videoprilog: Ruben Malajan, suvremeni armenski krasopis

The Art of Armenian Calligraphy – Exhibition at Holliday Inn Express Yerevan 2019.

Pripremio: Artur Bagdasarov

HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo