A. Bagdasarov: O armenskom krasopisu

Vrijeme:2 min, 23 sec

Armenski krasopis

Povijest je armenske vještine krasnoga pisanja povezana s kršćanstvom koje je službeno utemeljeno u Armeniji 301., dvanaest godina prije Rima. Armenija je tada postala prva kršćanska država u svijetu, zahvaljujući sv. Grguru Prosvjetitelju (oko 239. – 325./326.) i caru Trdatu III. Velikom (250. – 330.). Izumitelj je armenskoga alfabeta Mesrop Maštoc (oko 361. – 440.) koji je rođen u provinciji Taron blizu jezera Van. Prvotno armensko pismo sastojalo se od 36 znakova (slova): 7 samoglasnika i 29 suglasnika, a nakon 12. st. nadodana su još tri: o /o/, za dvoglas աւ /aw/ i Ֆ za /f/. Posljednji je znak uveden zbog pojavljivanja mnoštva posuđenica koje su sadržavale fonem /f/. Nekoć su, prije preuzimanja sustava arapskih brojeva, sva slova armenskoga pisma imala brojevnu vrijednost, kao i slova hrvatske glagoljice kojoj sliče. Mesrop je uvjetno podijelio 36 znakova u 4 reda gdje prvi (od Ա do Թ) znači jedinice, drugi (od Ժ do Ղ) desetice, treći (od Ճ do Ջ) stotice, a četvrti (od Ռ do Ք) tisućice. Zahvaljujući većemu broju znakova negoli u grčkom i hebrejskom alfabetu, brojevni sustav dopušta pisanje i tisuća uz pomoć pojedinih znakova (sve do 9999). Za označavanje deset tisuća i njezinih množitelja nad odgovarajućim je slovom pisan znak ^ koji je nazvan „bjur“ („deset tisuća“). Tako je npr. slovo Ա (1) sa znakom „bjur“ značilo 10.000, a posljednje slovo alfabeta Ք (9000) s istim znakom – 90.000 (Mesrop Maštoc – tvorac armenskoga pisma).

Krasopis1 1

Krasopis Mesropova alfabeta

Isprva je stil armenskoga pisma, oblik slova, bio nešto između istočnoga i zapadnoga srednjovjekovnoga krasopisa. Najpopularniji koji je sačuvan i danas jest (j)erkatagir. (J)erkatagir je staroarmensko pismo koje je poznato od 5. st. Riječ erkatagir u prijevodu znači ‘željezno pismo’ (arm. erkat – ‘željezo’, gir – ‘pismo’) ili ‘željezno dlijeto’ kojim su urezivali pismena u kamenim natpisima. (J)erkatagir pripada majuskulnoj skupini pisma. Postoje dvije vrste (j)erkatagira: obli i ravnocrtni. To je strogo, masno pismo, a slova se sastoje od nekoliko među sobom nepovezanih dijelova.

Krasopis1 1

Evanđelje osmorice slikara. Naslovna stranica Evanđelja po Mateju, druga polovica 13. st. Matenadaran

 Krasopis1 2

 (J)erkatagir, MM 663. Matenadaran.

Nakon 12. st. usvojeno je oblo pismo (arm. boloragir), a poslije – brzopisi i kurzivi. U vjerskim su tekstovima vješto obojena slova dobivala vrste biljaka, životinja, anđela, različitih šara i dr.

Krasopis1 3

Armensko veliko slovo Ք [kʰ] u srednjovjekovnom rukopisu 13. st.

Prvo je središte razvoja armenskoga krasopisa i rukopisne knjige bio grad Vagaršapat. U povijesti je poznato više od 1500 središta razvoja armenskoga krasopisa i rukopisne umjetnosti koja su djelovala u razno doba i imala različite protege (dimenzije).

Fotogalerija:

Krasopis1 4

David Bagdasarjan, armensko slovo Ք [kʰ] koje simbolizira Krista.

 Krasopis1 2

 Kristina Oganezz: Otac, Sv. Duh, Isus.

Krasopis1 5

Surun Jertzjan, Armenski alfabet, 1988.

Krasopis1 6

Ruben Malajan, Armenski alfabet, erkatagir.

Videoprilog: Ruben Malajan, suvremeni armenski krasopis

 

 

 

The Art of Armenian Calligraphy – Exhibition at Holliday Inn Express Yerevan 2019.

Pripremio: Artur Bagdasarov

HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

Odgovori