Izlaganja dr. Josipa Stjepandića prigodom predstavljanja knjige „‚Ja sam pobjednik‘ Nikola Štedul“ u Livnu 12. kolovoza 2022
Vrijeme:4 min, 39 sec
Knjiga koju danas predstavljamo jedna je u nizu o temi značajnih osoba iz političkog i javnog života u Hrvatskoj, koje su obilježile razdoblje od osamostaljenja. U tome nizu od preko stotinu knjiga nalaze se imena Slobodana Praljka, Marka Perkovića Thompsona, Josipa Šimunića te drugih manje poznatih osoba, poput moje literarno potpuno beznačajne malenkosti. Nikad se ne zna o kome je akademik napisao dovoljno tekstova da bi njima mogao ispuniti knjigu.
Meni je posebno veselje svaki puta kad dobijem njegovu novu knjigu, a sudjelovanje u predstavljanju posebna čast, koju ove godine usprkos Coroni imam već treći put, a prvi put u Bosni i Hercegovini.
O akademiku Josipu Pečariću može se u najkraćim crtama kazati:
Rođen u Kotoru 3.9.1948, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Studij elektrotehnike završio je u Beogradu (ne treba se čuditi, jer je to bilo uvjetovano stipendijom), gdje je otkrivši da je najjači u matematici magistrirao i doktorirao.
Budući da za hipertalentiranog matematičara Hrvata, koji je kao asistent nadmašivao svoje nadređene, u Beogradu nije bilo mjesta za napredovanje, prebacio se godine 1987. u Zagreb, gdje je odmah postao izvanredni profesor.
Godine 2000. biva biran u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti, a poslije i u druge akademije. Višestruko je nagrađivan i odlikovan.
Osnivač je više znanstvenih časopisa, koji se prema međunarodnim kriterijima nalaze u najboljoj kategoriji Q1, a među prvih nekoliko najboljih u Hrvatskoj.
O njegovu ugledu u svijetu matematike najbolje govori izjava jednog švedskog kolege iz 2018. godine da je „Kralj nejednakosti“.
Što je Rolls-Royce medu automobilima, to je naš akademik među znanstvenicima i spisateljima. Dok se za RR ne navodi snaga motora (u konjskim snagama ili kilovatima), nego se kaže da ih je DOVOLJNO, te je preispitivanje nepotrebno, kod našeg akademika se može, budući da je teško prebrojati njegove mnogobrojne radove, kazati da mu je znanstveni opus usporediv s opusom manjeg sveučilišta.
Referentna baza podataka Scopus, koja bilježi sve radove objavljene po strogim znanstvenim kriterijima, vodi 791 njegov rad. Za usporedbu po istim kriterijima, Sveučilište u Zadru, sa svim svojim djelatnicima osnovano 1396. Godine, objavilo je 1652, Sveučilište Mostar 1099, a Sveučilište Dubrovnik 952 rada.
Zamislimo da bi netko u Livnu osnovao sveučilište i u njemu zaposlio akademika. Ono bi od prvog dana po znanstvenoj produkciji imalo priključak prema starijim sveučilištima.
I po drugim statistikama recimo researchgate, akademik je s 1839 radova među najboljima u svijetu.
Iako s vrlo skromnim materijalnim resursima, po proizvodnji doktora znanosti akademik bi po onome što je ostvario u Hrvatskoj bio u prvoj trećini profesora u Njemačkoj. To se zove uspjeh protiv sustava.
Tako bi se dalo puno nabrajati. Riječ je vjerojatno o najvećem živućem hrvatskom znanstveniku. Ne znam tko bi mogao biti bolji.
Povrh toga dolazi domoljubna publicistika, koja se bavi temama, s kojim se drugi ne usude ili ne znaju suočiti. On to čini na svoj osebujan način, s puno logike i fantazije, te ponešto ironije.
Po mome skromnome sudu najveći doprinos dao je akademik Pečarić raskrinkavanju jasenovačkog mita. Pored hrabrosti trebalo je i malo dubljeg logičkog razmišljanja da bi se makar na grubo utvrdilo koje su od mnogih informacija izmišljene, a koje prave. U nekom trenutku kamen se zakotrljao tako da danas na temi Jasenovca radi desetak istraživača. S visokom vjerojatnošću koja graniči sa sigurnošću može se kazati da je službeni popis s 89% nevjerodostojan.
Čeka se na politiku, koja zasad oklijeva.
Na žalost, ovakva literatura u danasnjoj Hrvatskoj ne moze računati na nikakvu državnu potporu. Promocija se događa kao i ovdje putem volontera. Dok država preko svojih ministarstava i povjerenstava u značajnom udjelu financira objavljivanje protuhrvatskog duhovnog smoga, literatura našeg akademika prepuštena je potpuno odluci čitatelja i ponekog sponzora.
Sve na čast onima koji vode kulturnu politiku u Hrvatskoj.
To na sreću ne govori ništa o kvaliteti knjige. Tu vrijedi zlatno pravilo: uvijek se uči od boljih.
Sada nešto o sadržaju knjige.
Knjiga sadrži mnogobrojne objave autora o Nikoli Štedulu (1937-2022), hrvatskom domoljubu, iseljeniku, povratniku i dragovoljcu Domovinskog rata. Štedul je bio idealist, koji je cijeli život posvetio borbi za Hrvatsku.
Od 1956. godine kao emigrant živio je u Australiji, Njemačkoj i Škotskoj.
Godine 1981. osnovao je Hrvatski državnotvorni pokret (HDP) te postao njegovim predsjednikom.
Kao takav postao je smrtni neprijatelj jugoslavenskog komunističkog režima, koji mu je namijenio sudbinu sličnu drugim domoljubima: atentat putem naručenog ubojice godine 1988.
Atentator Vinko Sindičić pucao je i pogodio Štedula sa 6 metaka, ali je zahvaljujući brzoj reakciji susjeda i prolaznika Štedulu bila brzo pružena liječnička pomoć, a Sindičić na zračnoj luci u pokušaju bijega u Jugoslaviju biva uhićen te osuđen na zatvorsku kaznu.
Štedul se od teških ozljeda oporavio te se proglašenjem hrvatske samostalnosti stavio na raspolaganje mladoj državi.
Nakon rata živio je povučeno kao umirovljenik u Zagrebu. Godine 2020. objavio je memoarsku knjigu “U službi savjesti”.
Iako je stvaranje i obranu hrvatske države smatrao svojom pobjedom, Nikola Štedul u njoj nije našao ono postupanje koje zaslužuje. Magistarsku diplomu iz sociologije priznali su mu u Zagrebu samo kao 1. stupanj. Njegov privatni odštetni zahtjev prema udbinom atentatoru Sindičić sud nije procesuirao.
Obadvije kćeri, koje su se skupa sa suprugom bile nastanile u Hrvatskoj, su radi posla opet otišle u inozemstvo.
Na koncu, nije mu bio upriličen pogreb kao hrvatskom branitelju.
Imao sam čast upoznati Nikolu Stedula te ga nekoliko puta voziti na neke susrete. Prije 5 godina bio je predstavljač naše zajedničke knjige “Ništa se jos promijenilo nije”.
Knjiga je svakako za preporučiti, jer nitko nema takvu neoborivu logiku kao naš akademik, pogotovo kad raskrinkava licemjerstvo politike, koje je u slucaju Nikole Štedula bilo kontinuirana pojava.
Dr. Josip Stjepandić
Livno, 12.8.2022
Hrvatsko nebo
