Anto Periša: MOGU LI NAM BL. ALOJZIJE I DR. TUĐMAN BITI IDEJNI VOĐE?

Vrijeme:6 min, 5 sec

 

U skladu s najavom, možemo očekivati da će Ivo Goldstein u svojoj budućoj knjizi Tuđmanovu Hrvatsku nazvati ’neo-NDH’.

 

Odgovor na pitanje iz naslova dao je profesor s Odsjeka za povijest, Ivo Goldstein, u intervjuu koji je 2. srpnja 2022. objavio Nacional.

Povod za intervju bila je, kako se čini, negativna recenzija profesorice Mirjane Kasapović koju je u lipnju objavila o Goldsteinovoj knjizi Antisemitizam u Hrvatskoj od srednjega vijeka do danas. Budući da Nacional pripada među mainstream-medije koji s intervjuiranim dijele iste ideološko-političke odrednice, nije iznenađenje da su s njim obavili intervju.

Prateći intervjue s profesorom Goldsteinom u tim, sklonim mu medijima, lako se uočavaju postavljena pitanja i epitet “uglednog povjesničara”. Nije, može se slobodno reći, problem u pitanjima koja mu novinari postavljaju, a na koja on s lakoćom odgovara, nego u pitanjima koja mu ne postavljaju. Budući da je ovaj intervju vodio novinar feralovske provenijencije, drugo se nije ni moglo očekivati. A epitet “ugledni povjesničar” dodijelili su mu ti isti mediji, stavljajući nam do znanja da postoje i oni koji ne zaslužuju intervjue, nego samo kritike, lijepeći im etikete “revizionista“.

No prije nego dođemo do odgovora na pitanje iz naslova ne će biti naodmet ukratko se osvrnuti na curriculum vitae (CV) profesora Goldsteina, tj. što je sve prethodilo stjecanju epiteta “ugledni povjesničar”.

Goldsteinov životni put

Rodio se 1958. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, a potom upisao studij povijesti na zagrebačkome Filozofskom fakultetu, na kojemu se, po završetku studija, 1979., zapošljava kao asistent na Katedri za opću povijest srednjega vijeka. Odlučivši se za srednji vijek, magistrira 1984. na temu Historiografski kriteriji Prokopija iz Cezareje, a potom 1988. stječe doktorat na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na temu Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija II. (Nejasno je zašto je doktorirao u Beogradu. Je li zbog toga što u to vrijeme na matičnom fakultetu nije bilo kvalificiranih stručnjaka za to razdoblje ili je Beograd bio jedini gdje se moglo doktorirati?) Nakon toga slijede promaknuća u docenta, izvanrednog, redovnog i, naposljetku, u trajno zvanje redovnog profesora. Pokazujući interes za srednji vijek, logično je bilo da će se nastaviti baviti tim razdobljem. Shvativši da to nije baš od nekog interesa i, k tomu, nije profitabilno, prelazi na hrvatsku povijest 20. stoljeća fokusirajući se na NDH, Jasenovac i stradanje Židova, o čemu govore objavljene knjige: Holokaust u Zagrebu, Židovi u Zagrebu, Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Povijest Hrvatske 1945-2011, Dvadeset Godina samostalne Hrvatske, Jasenovac i druge.

Na osnovi objavljenih knjiga i drugih radova, moglo bi se zaključiti da je riječ o besprijekornom sveučilišnom profesoru, znanstveniku koji zaslužuje epitet “uglednog povjesničara”, čime ga obasiplju u sklonim mu medijima.

Pripravan na „falsificiranje i znanstveno nepoštenje“

Ono, međutim, što ne ćemo naći u tim medijima, a nalazimo na Internetu kao reakciju na njegove istupe, jest sljedeći komentar:

“Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi ′Život sa suvremenicima′, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće: “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”

Drugim riječima, kako profesor Brandt tvrdi, Ivo Goldstein sklon je falsificiranju i znanstvenom nepoštenju odnosno izmišljanju. Ovaj citat iz Brandtove knjige dugo kruži Internetom da ga je gotovo teško ne primijetiti. Začuđujuće je da se glede citata nisu, koliko je poznato, oglasili prozvani Ivo Goldstein, a ni njegovi simpatizeri koji bi, u skladu s novinarskom profesijom, trebali to istražiti i objaviti.

Pretpostavimo da profesor Brandt uopće nije objavio spomenutu knjigu i/ili da je navedeni citat lažan. Kako onda protumačiti Goldsteinovu izmišljotinu kada je u emisiji NU2, u lipnju 2018., kod Aleksandra Stankovića, govoreći o svojoj knjizi Jasenovac, tvrdio da su se ustaše 1945. koristile drobilicom kostiju u Jasenovcu da unište dokaze navodnih masovnih pogubljenja. Naravno, njegov istomišljenik Stanković nije postavljao dodatna pitanja u vezi s drobilicom.

Na tu izmišljotinu reagirali su istraživači jasenovačkog radnog logora tražeći da Goldstein podastre dokaze – na što je, kao standardnu metodu, primijenio ignoriranje.

Od onih koji su reagirali na izmišljotinu treba istaknuti akademika Josipa Pečarića kad je javno Goldsteina nazvao “Ivo Drobilica”, nakon čega je taj nadimak postao toliko popularan da ga čitatelji na portalima od tada tako i nazivaju.

A odgovor na pitanje u naslovu je – ne, jer kako je “Ivo Drobilica” istaknuo u tom intervjuu: „Dio problema koje danas imamo proizlazi iz toga što gradimo društvo na temeljima ideja Stepinca i Tuđmana, a zapravo nam oni ni po čemu ne mogu biti idejni vođe. Upravo suprotno.“

Oh là là – reagirali bi Francuzi

Oh là là, kako bi reagirali Francuzi. Eto, nakon što nam je “otkrio” tko i što su bili bl. Stepinac i dr. Tuđman, sad nam je razvidnije zašto nam ne mogu biti idejni vođe. Prvi, zbog svoje uloge kao nadbiskup Katoličke crkve za vrijeme NDH, a drugi, da nije shvaćao što su to liberalnodemokratske vrijednosti – a suprotstavljanje antisemitizmu jest jedna od njih.

To, dakako, potiče na neka pitanja i razmišljanja. Jedno od njih jest ovo: Jesu li “otkrića” o Stepincu i Tuđmanu u rangu “drobilice kostiju”? Drugo, koje se nameće: Je li “ugledni povjesničar” neki vrhovni arbitar koji odlučuje tko nam može, a tko ne može biti idejni vođa? Ili je član neke globalne javne/tajne organizacije koja narodima određuje/nameće tko im može, a tko ne može biti idejni vođa? Bilo bi onda poželjno da nam, kao “ugledni povjesničar” iliti “vrhovni arbitar”, predloži kandidata. Nema dvojbe da bi on predložio satrapa, ratnog zločinca, zvanog Tito, čiju je sliku držao u hrvatskom veleposlanstvu u Parizu kad je bio veleposlanik, a potporu bi sigurno dobio od onih 20 posto koji ne prihvaćaju neovisnu Hrvatsku.

Tko mu je manje mrzak: Pavelić ili Tuđman?

Osim izrazito negativne ocjene koju je u tom intervjuu Goldstein izrekao o Tuđmanu, a koja nije spomenuta, jest i ona u kojoj ga javno optužuje za revizionizam, što je dodatni razlog da se posebno okomio na njega. Od svih hrvatskih povijesnih ličnosti koje je opisao u knjizi Antisemitizam u hrvatskoj od srednjega vijeka do danas, izgleda da mu je najomraženiji dr. Franjo Tuđman. Pretpostavimo da se “ugledni povjesničar” nađe u situaciji da se mora odlučiti između Pavelića i Tuđmana, sigurno bi bio za Pavelića iz jednostavnog razloga što je njegova NDH trajala četiri, a Tuđmanova traje već trideset godina. Ne mireći se s postojanjem Tuđmanove Hrvatske, na kraju intervjua, istaknuo je da intenzivno radi na knjizi o povijesnom revizionizmu i neoustaštvu, koju planira objaviti početkom sljedeće godine.

U skladu s najavom, možemo očekivati da će Ivo Goldstein u svojoj budućoj knjizi Tuđmanovu Hrvatsku nazvati ’neo-NDH’.

 

Povezani sadržaji:

Koje li drskosti: povjesničar Goldstein udara na bl. Alojzija Stepinca!

Daran Darko Bašić: Goldsteinova „drobilica kostiju“ i on kao „drobilica“ o povijesti

 

Anto Periša/Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.