SVETAC DANA “Sveti Alfonz Marija de Liguori”

01.Kolovoza

Crkva danas slavi spomendan sv. Alfonza Marije Liguorija (Alfonso Maria de’ Liguori), crkvenog naučitelja i zaštitnika svih ispovjednika i moralnih teologa, utemeljitelja reda Presvetog Otkupitelja (redemptorista).

Alfonz je rođen 27. rujna 1696. u Napulju kao sin velikoga admirala Napuljskoga Kraljevstva. Bio je veoma nadaren, volio je glazbu, pjesništvo i slikarstvo, ali se po očevu nalogu morao posvetiti studiju prava. Već sa 17 godina života postao je doktor pravne znanosti. Dvije godine kasnije postao je samostalan odvjetnik. Izgubio je veliki proces između vojvode od Gravine i velikoga toskanskoga vojvode. Tada mu se zgadilo nepoštenje u takvim procesima pa je zauvijek napustio odvjetničku karijeru.

Htio je najprije stupiti u družbu oratorijanaca sv. Filipa Nerija, ali se tome usprotivio njegov otac. Tako je postao biskupijski svećenik i počeo djelovati u svome rodnom Napulju, ali s izvanrednom pastoralnom svježinom i novošću. Posvetio se vjerskoj pouci malih i velikih, brizi za bolesnike. Silna aktivnost naškodila mu je zdravlju pa je teško obolio te bio poslan na podulje bolovanje.

Kako je tada imao vremena, mnogo je razmišljao i u njemu je dozrio njegov životni plan. Više neće davati prednost pastvi u gradu, već na zapuštenim selima. Da bi to postigao, osnovao je i novi red nazvavši ga redom Presvetog Otkupitelja. Njegovi se redovnici zbog toga zovu redemptoristi. Kao što je Isus slao svoje učenike dvojicu po dvojicu, osobito po selima, da propovijedaju blagu vijest Evanđelja, tako će raditi i duhovni sinovi sv. Alfonza. Zato je sastavio mnogo pastoralnih priručnika i katekizama. U njima se često puta očituje svečeva neobična domišljatost.

Veliko područje djelovanja sv. Alfonza bila je moralna teologija, u kojoj njegov rad otvara novu epohu, koja se u mnogo čemu kao vrijedna zadržala još i danas.

U dobi od 66 godina Alfonz je morao preuzeti biskupsku stolicu postavši biskupom biskupije Santa Agata dei Goti. Bila je to mala, ali veoma raštrkana biskupija. Zbog sve veće kostobolje i uloga svetac je mnogo trpio te molio da bude oslobođen biskupske službe, koju je obavljao vrlo vjerno i savjesno. No Papa mu je na molbu ovako odgovorio: “Meni je draže da vi i dalje upravljate biskupijom, pa bilo to i iz kreveta.” U 79. godini mogao se ipak povući u svoj samostan u Noceri dei Pagani, gdje je proživio daljnjih 12 godina. Ispunio ih je radom oko pisanja nabožnih knjiga. Najpoznatija od njih je knjiga Kako ćemo ljubiti Isusa Krista, koja je postala pravi duhovni bestseler, a i danas je vrlo čitana, uz mnoge druge, kao što su: Veliko sredstvo molitve, Pohodi Presvetom sakramentu, Vječne istine, U Božjoj službi…

On je tolikim dušama donio mnogo svjetla i utjehe, ali je sam morao u posljednjim godinama života mnogo pretrpjeti od skrupula i drugih tjeskoba. Umro je kao 91-godišnjak. Bio je velik štovatelj Majke Božje i njoj u čast napisao je glasovitu knjigu Marijine slave, prevedenu na mnoge jezike, i koja je tolike uvela u pravu pobožnost prema Majci Božjoj. Papa Grgur XVI. proglasio je g. 1839. Alfonza svecem. Kasnije ga je papa Pio IX. proglasio naučiteljem Crkve, a Pio XII. nebeskim zaštitnikom svih ispovjednika i moralista.

Njegova duhovna djela koja i danas imaju velik i pozitivan duhovni utjecaj na sve one koji ih čitaju možete pogledati na linku ovdje.

Molitva sv. Alfonza nakon svete mise

Neizmjerna dobroto! Neizmjerna ljubavi! Bog mi se čitav dao! Sasvim se učinio mojim. Dušo moja saberi svoje osjećaje i usko se sjedini s Gospodinom koji je došao da bi se sjedinio sa mnom, da ga zauzvrat ljubiš.

Ljubljeni Otkupitelju, grlim te! Ljubavi i živote moj, sjedinjujem se s tobom; nemoj me odbaciti. Jao meni! U mom životu postojao je period kada sam bio udaljen od tebe, ali od sada nadalje radije bih tisuću puta izgubio svoj život nego ponovno te izgubio, najveće moje dobro. Molim te, Gospodine, zaboravi sve moje uvrede, smiluj mi se i oprosti mi; to me boli iz dna srca i želio bih moći umrijeti od ove boli.

Unatoč tome što sam sagriješio protiv tebe, ti mi zapovijedaš da te ljubim: Ljubite Gospodina Boga svoga svim srcem svojim. Tko sam ja, Gospodine, da želiš da te ljubim? Ali budući da to želiš, ja te želim ljubiti. Želio si umrijeti za mene, i dao si mi svoje Tijelo za hranu. Ostavit ću sve i svakoga i prigrliti jedino tebe, ljubljeni Spasitelju.

Tko li će me udaljiti od ljubavi Kristove? Ljubljeni Otkupitelju, koga li više želim ljubiti nego tebe, koji si beskrajna dobrota i koji si dostojan beskrajne ljubavi? Što ima za mene na nebu i što mogu više željeti van tebe na zemlji, Bože moga srca. Bog je moj zauvijek, uistinu Bože moj koje veće dobro mogu imati na nebu i na zemlji, tko će me više ljubiti od tebe?

Dođi kraljevstvo tvoje. Dobri Isuse, molim te uzmi u potpunosti moje srce sada, jer ti ga čitavog predajem. Upravljaj njime zauvijek i drži ga dalje od bilo kojeg osjećaja koji ne dolazi od tebe. Izabirem te kao moje utočište i moje blago: Bože srca mog. Bog je moj zauvijek!

Udijeli mi da mi nikada ne silazi s usana molitva sv. Ignacija Loyolskog: «Dovoljno sam bogat dok mi daješ svoju ljubav i milost.». Daj mi svoju ljubav i svoju milost; učini da te ljubim i da znam da me ljubiš, tada sam dovoljno bogat. Ne žudim za ničim osim toga, ne tražim ništa više.

Ti dobro znaš moje slabosti i znaš koliko sam ti puta bio nevjeran. Pomozi mi, svojom milošću, i ne dopusti da se ikada odijelim od tebe. Ovo ti sada kažem i želim ti zauvijek govoriti. Daj mi da ti uvijek mogu ponavljati: Ne dopusti mi, molim te ne dopusti, da se odijelim od Tebe.

Presveta Djevice, nado moja, Marijo, moli Boga za me ovu dvostruku milost: svetu ustrajnost i svetu ljubav, ne tražim ništa više. Amen.

bitno.net  /Hrvatsko nebo