Vladimir Trkmić: „Vrijeme stvorenog“ i vrijeme gluposti i duhovne plitkoće

Bolni vapaj teško ranjene Zemlje

Vrijeme gluposti i plitkosti

„ Živimo u vremenu gluposti, plitkosti i hihotajuće ispraznosti…“ napisao je Robin Harris u predgovoru knjige na hrvatskom jeziku G. K. Chestertona „ Katolička crkva i obraćenje“.  Nema sumnje da je to izrazito jaki citat, koji oslikava vrijeme u kojem živimo. Snažan citat, jer ga nije napisao bilo tko. Napisao ga je Robin Harris. Tko je Robin Harris? Robin Harris (Falmouth, Cornwall, rođen 22. lipnja 1952.), je britanski povjesničar, novinar, pisac i publicist.. Studirao je na Oxfordskome sveučilištu. Doktorirao je modernu povijest na Oxfordskome sveučilištu. Od ožujka 1978. godine do studenoga 1990. godine radio je za Konzervativnu stranku ili Britansku Vladu kao posebni savjetnik u Ministarstvu financija, posebni savjetnik u Ministarstvu unutarnjih poslova, ravnatelj odjela za konzervativna istraživanja, i u uredu britanske predsjednice vlade Margaret Thatcher. A nakon 1990. godine nastavio je kao njezin savjetnik i pisac govora. Hrvatski je državljanin od 2006. godine, govori hrvatski jezik i predavač je na Odjelu za povijest Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. Član je uprave Centra za obnovu kulture u Zagrebu.

Odakle potječe pojam riječi Ispraznost

Propovjednik –  starozavjetna knjiga

Glavne teme knjige su svrha i krhkost života. Riječ ispraznost se pojavljuje oko 40 puta: “Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? (Prop 1,2-3)”. U Jeronimovu latinskom prijevodu koristi se za to imenica “vanitas” (taština), pa i Marulić piše: “Tašćina od tašćin i sve je tašćina,  ovi svit jest osin i magla i hina.” Ton knjige Propovjednik je pesimističan i skeptičan. Jedna od najpoznatijih misli iz spomenute knjige je “nema ništa novo pod suncem (Prop 1,9)”. Biblijski pisac ukazuje na prolaznost i kratkoću ljudskog života. Smatra da mudrost, užici i veliki napori imaju malo životnog smisla: “Jer čovjek se trudi mudro,  umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu,nasljedstvo, drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja (Prop 2,21)”. Poziva na ono što je “gore” nebesko – duhovno, jer ovozemaljsko je prolazno. Ipak, smatra da treba znati uživati u malim radostima života, koje su Božji dar. Završna misao knjige Propovjednik je: “Boj se Boga, izvršavaj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek (Prop 12,13).”

Što je Robin Harris želio poručiti

Kratkim, snažnim, britkim riječima Robin Harris je sigurno želio konstatirati i poručiti da je vrijeme 21. stoljeća u kojem živimo ispunjeno intelektualnom i duhovnom plitkošću. To jest da je čovjek našeg doba zabavljen raznim glupostima i brigama, te ga ne zanimaju intelektualno duhovnost i duhovne dubine životne stvarnosti. Hihotajuća ispraznost što je drugo do li različit zabavljanje i trka za materijom, materijalizmom, hedonizmom, preko kojeg se ne vidi ono što je neprolazno, one više vrednote koje su nužne sa sadašnju i buduću sreću čovjeka i čovječanstva.

Papa Franjo o bolnom vapaju Zemlje

„ Majka Zemlja vapi, vape živa bića, siromašni, autohtoni narodi i naša djeca gledajući budućnost; degradacija i iskorištavanje okoliša izazov su na koji valja odgovoriti. Potrebno je individualno i skupno ekološko obraćenje; tko može, neka djeluje. Istaknuo je to papa Franjo u poruci za Svjetski dan molitve za brigu o stvorenom svijetu, koji se obilježava 1. rujna. Tim danom započinje „Vrijeme stvorenog“ – podsjeća Papa – koje traje do blagdana svetoga Franje, 4. listopada. Poseban je to trenutak za sve kršćane, za molitvu i da se zajedno brinemo o našem zajedničkom domu. U početku nadahnuto Carigradskim ekumenskim patrijarhatom – objašnjava Papa – to je vrijeme prigoda za njegovanje našega ‘ekološkog obraćenja’, obraćenja koje je sveti Ivan Pavao II. potaknuo kao odgovor na ekološku katastrofu koju je pak sveti Pavao VI. navijestio već 1970. godine. Za ‘Vrijeme stvorenoga’ Papa ove godine posebno traži molitve s obzirom na dva važna sastanka na vrhu o pitanjima klime i bioraznolikosti, kako bi se svi zauzeli i odlučno djelovali.“

Glas stvorenoga

„Tema ‘Vremena stvorenoga’ – koja nadahnjuje Papinu poruku – glasi „Slušaj glas stvorenoga“. Taj je glas – napominje Papa – jedna vrsta disonance; s jedne je strane nježna pjesma hvale Gospodinu i Stvoritelju koji nas je želio u zajedništvu u velikoj katedrali stvorenoga; a s druge je strane gorki vapaj koji se žali na naše ljudsko loše postupanje; vapaj, štoviše, zbor gorkih vapaja. To su vapaji majke sestre Zemlje koja moli da se zaustavi naše zlostavljanje i uništavanje – objašnjava Sveti Otac – to je vapaj stvorenjā koja ju nastanjuju i koja izumiru; vapaj je to siromašnih koji najviše trpe zbog klimatske krize. To je također vapaj braće i sestara autohtonih naroda, koji su objekt „predatora“ koji su ih zauzeli i opustošili. Na kraju, to je vapaj naše djece, ugrožene kratkovidnom sebičnošću, koja zabrinuto od nas odraslih traže da učinimo sve moguće kako bismo spriječili ili barem ograničili kolaps ekosustava.“

Potrebno odlučno djelovanje sviju

„ Potrebno je da svi odlučno djelujemo. Dolazimo do ‘prijelomne točke’. Molimo tijekom ‘Vremena stvorenoga’ da sastanci COP27 i COP15 ujedine ljudsku obitelj kako bi se odlučno suočila s dvostrukom krizom, krizom klime i smanjenja biorazličitosti. Prisjećajući se poticaja svetoga Pavla da se radujemo s onima koji se raduju i da plačemo s onima koji plaču (usp. Rm 12, 15), plačimo s gorkim vapajem stvorenoga, osluškujmo ga i odgovorimo činjenicama, kako bismo se mi, a i buduće generacije, još mogli radovati s nježnom pjesmom života i nade stvorenja – potaknuo je Papa. Majka Zemlja vapi, vape živa bića, siromašni, autohtoni narodi i naša djeca gledajući budućnost; degradacija i iskorištavanje okoliša izazov su na koji valja odgovoriti. Potrebno je individualno i skupno ekološko obraćenje; tko može, neka djeluje. Istaknuo je to papa Franjo u poruci za Svjetski dan molitve za brigu o stvorenom svijetu, koji se obilježava 1. rujna. Tim danom započinje „Vrijeme stvorenog“ – podsjeća Papa – koje traje do blagdana svetoga Franje, 4. listopada. Poseban je to trenutak za sve kršćane za molitvu i da se zajedno brinemo o našem zajedničkom domu.“

Vatican News 21. srpnja 2022.

Papa Franjo očekuje ekološko pokajanje i obraćenje

Dobronamjerni i dobri papa Franjo najavljujući „Vrijeme stvorenog“ očekuje od svih nas ekološko otrežnjenje, pokajanje i obraćenje. Je li moguće da se dogodi ekološko  pokajanje i obraćenje? Dakako da je moguće, ukoliko se na razini sveopće – univerzalne Katoličke crkve dogode ozbiljna promišljanja i molitva na temu bolnog vapaja teško ranjene Zemlje. Pred svima nama, ne samo katolicima je veliki zadatak. Produbiti svijest o Zemlji koju smo izranjavali, o tome kako smo svojom taštinom zagadili zemlju, vodu, zrak. Sva tri, od četiri prapočela svega stvorenog. Tim smo zagađenjem i lošim zahvatima u prirodu, u sve stvoreno od Boga doveli u opasnost naše živote i živote budućih generacija.

Pokajanje ili kajanje

Pokajanje ili kajanje je obraćenje, promjena mišljenja i djela kojom se nastoji ispraviti zlo i postići oprost od oštećene osobe. U vjerskom kontekstu obično se tumači kao priznanje grijeha Bogu, kajanje, prestanak grijeha protiv njega i odluka da se živi u skladu s Njegovim zakonom. Pokajanje uvijek sadrži element osobnog priznanja krivnje, te barem jedan od ovih elemenata: svečano obećanje i odlučnost da se ne ponovi prekršaj; pokušaj da se nadoknadi šteta oštećenom, ili uklone štetne posljedice zlog djela kada je to god moguće učiniti.

Vjerničko preobraćenje

Vjerničko preobraćenje je prihvaćanje osnovnih načela i vjerovanja određene religijske denominacije. Motivi za takvo preobraćenje mogu biti različiti: od vjerničke inspiracije – nadahnuća,  preko osobnog duhovnog i intelektualnog prosvjetljenja. U praksi postoje brojne vrste vjerničkog preobraćenja: sekundarno preobraćenje (zbog članova obitelji), preobraćenje na smrtnoj postelji, bračno preobraćenje. U razdoblju između 6. i 9. stoljeća, na prostorima jugoistočne Europe provedeno je preobraćenje Južnih Slavena putem njihovog prevođenja iz slavenskoga poganstva u kršćansku vjeru. U razdoblju između 14. i 20. stoljeća u dijelovima jugoistočne Europe pod vlašću Osmanskoga Carstva proveden je prijelaz kršćana na islam. Unutar kršćanstva, obraćenje se odnosi na tri različita fenomena: osoba koja postaje kršćanin, a prije to nije bila; kršćanin prelazi iz jedne kršćanske denominacije u drugu; određeni duhovni razvoj, koji se ponekad naziva “drugo obraćenje”, ili “obraćenje krštenih”. Obraćenje na kršćanstvo vjersko je obraćenje osobe koja nije bila kršćanin na neki oblik kršćanstva. Krštenje se tradicionalno smatra sakramentom primanja u kršćanstvo.

Ekologija – ( dom – okućnica i njezina načela )

Ekologija (grc. Ecco – dom, okućnica; logos  – smisao, načelo, princip) je prirodna znanost koja proučava odnose među živim organizmima, kao i njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog prirodnog okoliša na njih. Iako se ekologija razvila kao grana biologije, ekologija se osim onih iz biologije, koristi i saznanjima i spoznajama iz kemije, fizike, matematike, te brojnih drugih prirodnih znanosti. Ovaj se pojam često nepravilno koristio i koristi pri opisivanju aktivnosti vezanih uz zaštitu prirode. Ekologija nije zaštita prirode, ali se njene spoznaje i saznanja koriste pri zaštiti prirode, kao i saznanja iz drugih prirodnih znanosti i matematike.

Stvarno stanje po pitanju odgovora na vapaj Zemlje

Očito je da su potpuno u pravu g. Robin Harris i papa Franjo: papa Franjo po biblijskom shvaćanju svega stvorenog, pa tako i budućnosti Zemlje koja nam upućuje bolan krik i vapaj.  A Robin Harris je vrlo dobro detektirao i okarakterizirao svijet u kojem živimo. Doista civilizacija u 21. stoljeću, pa i kultura kao sveopće znanje, stil života, razmišljanja i briga za okoliš je ispunjena bezočnom plitkošću, površnošću. Oni koji odlučuju o mogućim nužnim, naglim zaokretima u spašavanju planeta Zemlje reklamiraju sami sebe, i stvaraju sebi svoj imidž. Njihovi dolasci na bučno najavljivane ekološke sastanke su prilika za njihovu osobnu promociju. Na tim sastancima dobro se provode, neki pažljivo prate izlaganja i predavanja, a neki si dopuste da bez ikakvog srama odrijemaju. Nakon tih sastanaka obično se sroči neko zajedničko priopćenje koje je u biti neka bezlična poruka, bez imalo čvrstog sažaljenja nad ekološkim promjenama i katastrofama izranjene Zemlje. Riječi i pojmovi: ekološko pokajanje i ekološko obraćenje nisu svih tih dana sastančenja bile na njihovim usnama. Većina njih nema veze sa katoličanstvom, a neki od njih se smatraju katolicima, iako to u praktičnom životu nisu. Po takvima će Zemlja i dalje morati još snažnije upućivati svoj bolni krik da ju se prestane brutalno terorizirati i uništavati. Izgleda da nam predstoji teško razdoblje, ukoliko se riječi pape Franje ne shvate ozbiljno, barem kod nas koji se smatramo solidnim katolicima. Neka nam pomogne Bog i Božja Providnost.

Molitva plemena Ute

Zemljo, nauči me miru – kao što je trava mirna na novom svjetlu.

Zemljo, nauči me patnji – kao što staro kamenje pati sjećajući se.

Zemljo, nauči me poniznosti – kao što je cvijet skroman na početku.

Zemljo, nauči me nježnosti – kao što majke njeguju svoje mlado.

Zemljo, nauči me hrabrosti – kao što stablo stoji samo.

Zemljo, nauči me ograničenju – kao što mrav puže po tlu.

Zemljo, nauči me slobodi – kao što orao lebdi na nebu.

Zemljo, nauči me prihvaćanju – kao što lišće umire svake jeseni.

Zemljo, nauči me obnovi – kao što sjeme ponovo klija u proljeće.

Zemljo, nauči me da zaboravim sebe – kao što rastopljeni snijeg zaboravlja da je živio.

Zemljo, nauči me da se sjetim ljubaznosti – kao što suha polja plaču s kišom.

Molitva šume

Čovječe, kad pored mene prođeš

nemoj podići ruku ni na jedno stablo,

ni na jedan grm.

Nemoj me nepromišljeno ozlijediti.

Ja sam toplina tvog doma i ognjišta

u hladnim zimskim noćima,

prijateljski hlad i štit od vreline

ljetnoga sunca.

Ja sam drvo tvoje kolijevke,

sljeme tvoje kuće, daska tvojeg stola,

postelja na kojoj spavaš

i odmorište vječnog počinka.

Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju.

Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me,

nepažnjom, ne sijeci me nerazumno,

ne ozlijedi me bezobzirno.

Khalil Gibran

Hrvatsko nebo