Damir Pešorda: Utjeha filozofije

Vrijeme:3 min, 34 sec

 

Nemam nikakvih problema s ekspoziturom europskih pučana u Hrvatskoj, u što se HDZ objektivno u ideološkom smislu pretvorio, no nasmijava me i rastužuje istodobno spremnost gore spomenutih tipičnih hadezeovaca koračati pod zastavom duginih boja.

Neki dan sam razglabao s jednim prijateljem o koristi od filozofije. Složili smo se da ni na jedno pitanje od onih koja nas uistinu muče filozofija ne može dati odgovor. Kao i to da uprava ta pitanja jesu predmet filozofskog mišljenja. Suočen s tim paradoksom čovjek mora zaključiti da od filozofije i nema baš neke velike koristi. Samo još jedan način ubijanja vremena, reklo bi se. Ipak, nije se dao moj sugovornik, bavljenje filozofijom nas uči valjanom mišljenju, umijeću mišljenja, što nas možda neće učiniti bogatima ili slavnima, ali će nas barem zaštititi od toga da nas namagarče političari svojim prizemnim opservacijama stanja i obećanjima za budućnost. Čovjeku kojemu aparat za mišljenje nije sasvim zakržljao, oni su vrlo transparentni, i što više lažu – to postaju transparentniji.

Na prvu se složih s njim, a onda mi zazvoni zvonce u glavi. Jednom, dvaput, više puta. Skrušeno priznah da sam ja ipak diletant u filozofiji jer mi se događalo da nasjednem političarima. Ne da sam im baš povjerovao, toliki diletant u filozofiji ipak nisam, ali da sam podcijenio njihovu sposobnost padanja ispod svake razine, to jest. U jednoj pjesmi poljskog pjesnika Tadeusza Różewicza  govori se o tomu kako je nekada postojalo čvrsto dno na koje se čovjek mogao srozati ili pasti, danas više toga dna nema. Ni za običnoga čovjeka, a kamoli za političara. Štoviše, taj soj što pada niže, to uzlijeće više u stranačkoj i državnoj hijerarhiji. Sram me i priznati u koga sam sve na političkoj sceni velike nade polagao! S vremenom sam napredovao u filozofskom i mišljenju općenito, no ipak me malo iznenadilo kada sam čuo da je HDZ na Općem saboru u novi program unio da ”obitelj drži temeljnom vrijednosti i jezgrom društva” te da ”poštuju druge oblike obiteljskog života”. Važno je samo da se temelje na ”međusobnoj ljubavi i brizi te načelima solidarnosti i društvene odgovornosti”

Zanima me samo kako su se držale sve te dinaroidne, na epici odgojene face slušajući ”novi kurs” voljene im stranke, pritišćući junačko  dupe uz stolicu da im štogod od sveg tog nauku, ne daj Bože, ne uđe, jer znaju da im brže ulazi u guzicu nego u glavu, tješeći se da će kada  dođu doma u Zagoru ili Slavoniju ravnu razviti trobojnicu s prvim bijelim poljem na grbu i utopiti slabašni glasić savjesti u dobru vinu i janjetini mladoj. S lukom, razumije se. Oni će bistriji svejedno oćutjeti neki bljutav okus u ustima, unatoč pouzdanom i provjerenom nabavljaču janjetine i vina…Samo će najhrabriji, ako takvih još ima, smoći snage da se ispovjede pred slikom Poglavnika u konobi. Ne znajući više ni sami je li to Ante Pavelić ili njihov pokojni djed!? Kao što se, Bože mi oprosti, dogodilo nezaboravnom, premda već zaboravljenom Lovri Kuščeviću.

 Plenkovićevo ujednačavanje HDZ-a s tipičnom zapadnoeuropskom pučkom strankom, uz dodatne začine karakteristične za ovo podneblje i jugoslavensku prošlost, dobro je dočekano od glavnostrujaških medija. Kako i ne bi kada navodno desna vlast gasi Hrvatsko slovo i raspiruje srpske Novosti. Shodno toj mudroj politici, u Predsjedništvo HDZ-a izabrana je i Nina Obuljen Koržinek, u čijem je mandatu zakucan posljednji čavao u lijes Hrvatskog slova. Nino Đula u Jutarnjem listu piše: ”Iza velike dosade u HDZ-u ne krije se uređena, nego ušutkana stranka.” Drugdje sam pročitao da Plenković podmlađuje stranku, međutim točnije bi bilo reći da je mijenja te će konačni rezultat biti promijenjena stranka, a podmlađivanje možda bude tek nusprodukt toga procesa. Ipak, treba biti pošten i priznati da je Obuljen Koržinek u pravu kada kaže: ”Ono što sada radimo je čvrsto ukorijenjeno u onim vrijednostima pučkih, demokršćanskih stranaka. To je otvorenost. Mi smo dio najveće europske obitelji.” Komu je do nekadašnjeg HDZ-a, neka se okrene nekim drugim strankama.

Nemam nikakvih problema s ekspoziturom europskih pučana u Hrvatskoj, u što se HDZ objektivno u ideološkom smislu pretvorio, no nasmijava me i rastužuje istodobno spremnost gore spomenutih tipičnih hadezeovaca koračati pod zastavom duginih boja. S Antom u srcu. Ili konobi. Ah, što se može, interes govori sve jezike i igra sve uloge, kako još davno reče jedan moralist.

Damir Pešorda/HT/Hrvatsko nebo