Z. Miliša: Rodna ideologija – Tomaševićev prioritet

Vrijeme:5 min, 59 sec

Rodna ideologija

Vrlo su opasne ostrašćene rasprave, osobito one koje potiču podjele i diskriminaciju. Primjer Milišatoga su homofobi. Međutim, opasano je svako “getoiziranje” kada se gleda na “one druge” kao potencijalnu opasanost. Imamo čitav niz (suprotnih) primjera kada se potiču i stimuliraju takve podjele. Na primjer, u siječnju 2020. Sveučilište u Splitu objavilo je natječaj za Erasmus+ za razmjenu studenta. U tekstu natječaja navode se kategorije studenata koji su u “nepovoljnom položaju” i koji imaju pravo na dodatnih 200 eura stipendije. Među različitim kategorijama našli su se studenti pripadnici LGBT orijentacije. Nakon brze reakcije “ostalog dijela studentske populacije” vrlo je brzo iz teksta natječaja taj dio izostavljen.

Samozvani progresivci

Samozvani progresivci prvo su zatrli autoritete iz struke, onda su krenuli na osvajanje institucija, roditeljima većeg Rodnabroja djece oduzeli njihova stečena prava, a sada bi predškolce uključili u borbu protiv rodnih stereotipa.

Promicateljima rodne ideologije cilj je uništiti spolni identitet, tj. heteroseksualnost, za koju “progresivci” kažu da je nastala “prisilno” (odgojem, utjecajem društva), a cilj je omogućiti svakome pravo odabira rodnog identiteta, neovisno o svome biološkom spolu. Oni koji se usprotive načelu “rodno osviještene” politike proglašavaju se “ognjištarima” i poticateljima diskriminacije. Zamislimo situaciju da djeci omogućimo pravo na eutanaziju, pravo izbora roda i promjene spola. U Velikoj Britaniji devetogodišnjaci imaju pravo mijenjati spol, a u Norveškoj šestogodišnjaci. U Norveškoj djeca između 6 i 16 godina, uz pristanak roditelja, mogu dobiti novi national identity number. Idemo li prema tome da ukinemo i dobnu granicu u odnosu na to kako se osjećamo, pa bi se pedofil mogao osjećati kao predškolac i tražiti da prihvatimo njegovo pravo na igru s djecom “svoje dobi”? Poznat je slučaj u Velikoj Britaniji čovjeka od šezdeset godina koji se identificirao sa šestogodišnjom djevojčicom. Vodi li sve to ozakonjenju pedofilije? Bojim se da bi odgovor bio potvrdan! Na žalost mnogi ne vide opasnosti demagogije demonopedagogije. Nisam slučajno jednu od svojih zadnjih knjiga nazvao Oduprimo se demono-pedagogiji današnjice.

Nasrtljivi zagovornici rodne ideologije

Zagovornici rodne ideologije žele rekonceptualizirati ljudsku narav. Njima nije važna medicina, biologija, psihologija, Genderantropologija, pedagogija… Sustavno obezvrjeđuju struku.

Premijer Plenković sa svojim ministrima omogućio je fenomen “veljačizma” kada je ignorirao struku, a za partnere u politici zaštite djece odabrao “aktiviste”. To je samo pridonijelo rastu raznih aktivističkih pokreta koji ne znaju stvarne potrebe djece, znanstvene spoznaje iz područja pedagogije, psihologije, sociologije, medicine… anatomiju – genitalije djeteta (pri rođenju).

Seksualna revolucija od šezdesetih godina prošlog stoljeća buja. Danas je prepoznatljiva u enormnim povećanjima zahtjeva za promjenom spola, najviše u SAD-u. Rodni identiteti opasni su eksperimenti s ukidanjem spolova. Rodna ideologija ne omogućava raznolikosti nego bespolnu mnogorodnost. Ukidanje spolnih razlika muškarca i žene ide prema ukidanju obitelji i – ljudskosti.

Tomašićevi aktivisti ulaze i u vrtiće

Odlukom suda gradonačelnik metropole Tomislav Tomašević (za sada) nije uspio u nakani da ukine naknade za obitelji s većim brojem djece. To njemu i “progresivcima” nije bila diskriminacija. Njegova ekstremno lijeva platforma Možemo! žene u Zagrebu naziva “osobama koje menstruiraju”. Što sa ženama koje su izgubile menstruaciju? Zar to nije oblik diskriminiranja i omalovažavanja nježnijeg spola? Sada perfidno nameću rodnu ideologija u zagrebačke vrtiće. Saniranje posljedica od potresa, komunalnog otpada, socijalni problemi… to “progresivci” stavljaju po strani. TomaševićBili su i ostali aktivisti, a posljedice njihova nesnalaženja kod upravljanja Zagrebom tek će doći na naplatu. Može im se, sve dok građani na izađu na ulice pa im se njihov aktivizam vrati kao bumerang!

Psihijatar Herman Vukušić 6. lipnja 2022. na svom Fb-u pobornike transrodne ideologije nazvao je lovcima na nevine dječje duše: “Uz odobrenje Tomaševića pripadnici udruge Status M u dječjim vrtićima počeli su provoditi program gdje djecu najranije dobi “educiraju o rodnim stereotipovima”! Herman će od mjerodavnih ministarstva tražiti objašnjenje tko je dopustio takvo indoktriniranje djece. Takve programe “zaštite” djece donose osobe koje nemaju pojma o razvoju i potrebama djece, a najmlađima bi dali pravo odlučivanja kod izbora i promjene spola. Izbor djece i odraslih  dijametralno su suprotne stvari. Roditelji su odgovorni za svoje dijete i donositi odluke u njegovu najboljem interesu. Tko je pitao roditelje želi li da se njihova djeca “prosvjećuju” po tom programu!? Ovo, naravno, “progresivci” ne žele uzeti u obzir, ali će morati odgovoriti mjerodavna ministarstva!

Udruga Status M u nazočnosti i suradnji sa studentima pedagogije (!) s Filozofskog fakulteta u Zagrebu je u vrtiću Prečko, pred odgojiteljima, održala promociju programa “za promicanje rodne pravde i borbu protiv rodnih stereotipa u predškolskom i osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju”. Ta je inicijativa dio projekta: “KINDER – Tackling gender stereotypes in education and early childhood: building a Gender-Responsive Pedagogy in Children’s Education” (KINDER – Borba protiv rodnih stereotipa u obrazovanju i ranom djetinjstvu: izgradnja rodno odgovorne pedagogije u obrazovanju djece). Kako navode iz te Udruge, glavni im je cilj djeci i odgojiteljicama dati odgovore iz Stauts mrodne ravnopravnosti. Zanima me što su to “rodno osjetljivi i rodno transformativni alati” o kojima bi trebala učiti trogodišnja djeca koja nemaju razvijeno apstraktno mišljenje! Osnove razvojne psihologije kažu nam da trogodišnjaci nisu u stanju usvojiti (tako) apstraktne pojmove, ali “progresivci” sve znaju.

Jedna od tri odgovorne osobe u realizaciji programa jest Tamara Tokić koja ima studij Akademije primijenjene umjetnosti i nema pedagoške kompetencije o inkluziji, prevenciji nasilja i mentalnom zdravlju djece i mladih. To naravno nije važno, bitno je da je “kompetencije” stekla na raznim radionicama! Čudno je da nisu tražili da se odgojiteljice u vrtićima zovu bespolne osobe sa stručnim znanjem iz predškolskog odgoja.

Glavni akteri takvih i sličnih inicijativa prvo su zatrli autoritete iz struke, onda su krenuli na osvajanje institucija, a sada bi roditeljima oduzeli pravo na odgoj djece. “Progresivci” šire krila, i žele odlučivati o svemu! To im je modus operandi ili (skrivena) intencija anarhističke paradigme rodne ideologije.

Rodna ideologija implicira stajalište kako spol nije konstanta, jer je svaka individua određena rodom koji kad poželi može promijeniti, ovisno kako se (odrasli ili djeca) osjećaju! Njezini zagovornici žele rekonceptualizirati ljudsku narav. Gotovo da su opsjednuti paranoičnom idejom o stereotipovima smatrajući da spolna različitost stvara društvene nejednakosti. Krajnji cilj gender ideologije jest društvo bez obitelji.

Glasserova teorija izbora nije prihvatljiva za djecu

William Glasser, jedan od najcitiranijih autora u više svojih knjiga objašnjava svoju teoriju izbora. Međutim, dvojbena je njegova tvrdnja da se izvanjskom kontrolom ništa (odgojem) ne postiže. Njemu je mjerodavna samo “nutarnja kontrola”. Tom vještinom nije moguće ovladati u (ranom) djetinjstvu. Ne analizira razlike i posljedice izbora djece i odraslih. Glasser u knjizi Kvalitetna škola konstatira da odgoj treba utemeljiti na “teoriji izbora”, gdje se svatko treba ponašati onako kako izabere, ali pritom i snositi posljedice za svoje ponašanje. Ne shvaća da djetetov izbor nije isto što i izbor odrasle osobe. Ne mogu posljedice izbora biti jednake za djecu i odrasle. Odrasli su odgovorni kada pristaju da se njima manipulira, ali ne i djeca.

Zaključno

Smatram da pedagogija mora biti otvorena izazovima vremena. No, nikako ne prihvaćam da u promjenama glavno kolo vode antipedagozi, nestručnjaci i da trebamo tolerirati ovakve aktivističke nasrtaje. Rodna ideologija ne omogućava raznolikosti nego bespolnu mnogorodnost. To je oksimoron, a oni koji zagovaraju rodni identitet nikada neće dati zadovoljavajuću definiciju.

Navedeni primjeri vode me k pretpostavci da srljamo u krajnju perverziju: ozakonjenje pedofilije! Na žalost većina i danas ne vidi opasnosti demagogije demonopedagogije.

 

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Odgovori