Pregled tjedna Hrvatskog neba (4)
Vrijeme:5 min, 11 sec
U proteklom tjednu naše su kolumne obuhvatile širok spektar tema: od rata u Ukrajini, preko hrvatskog pomaganja muslimanima i Bosni i Hercegovini u ratu 1992.-1995., zatim ideja o rješavanju hrvatskog pitanja u današnjoj državi BiH do povijesnih osvjetljenja razdoblja komunizma i aktualnih pitanja produžene i učvršćene vladavine biviših komunističkih i udbaških snaga u Hrvatskoj do vladavine Plenkovićeva HDZ-a, “demokracije” u njoj i volje birača te do potrebe za “novim oslobođenjem”.
Prošli petak kasno navečer objavili smo prikaz stanja u Ukrajini na stoti dan rata, iz pera našeg kolumnista i stručnjaka za međunarodne odnose Zdravka Gavrana, sa zaključnim analitičkim ocjenama i procjenama daljnjih zbivanja i štetnih posljedica za mnoge. Jedan od zaključaka glasi:
Između ruskoga čekića i američkoga nakovnja Europa se zapravo stanjuje. Ona je zaslugom toga što je pogazila temeljne, dakle kršćanske, vrijednosti, na kojima se kovala i kalila jedno i pol tisućljeće, postala mekim liberalnodemokratskim tijestom u koje drugi, odlučniji i smosvjesniji, utiskuju sve dublje svoje imperijalne pečate.
Zdravko Gavran: Rat u Ukrajini kao zamašnjak krize i dinamike povijesti
Uvodni tekst i dokumentarno svjedočenje jednog muslimana o tomu kako je i koliko Hrvatska pomagala BiH, posebice obrani i opstanku muslimanskog mjesta Teočak, priredio je na temelju raspoloživoga gradiva glavni urednik Darko Daran Bašić:
Zanimljivu ideju o poželjnom preustroju BiH po uzoru na Belgiju, koju je iznio dopisnik Večernjeg lista za BiH Zoran Krešić, prenijeli smo na naše stranice:
Zoran Krešić: Dodijeliti Hrvatima u BiH položaj Flamanaca ili Nijemaca u Belgiji
Objavili smo deseti nastavak iz knjige „Hrvatski nacionalizam“ Ive Korskog. Riječ je o članku iz g. 1981., a u ovom dijelu analizira političke pozicije Franje Tuđmana i Marka Veselice kao treće generacije hrvatske ljevice.
Sjećanja komunista Franje Mikulića na Hrvatsko proljeće kritički analizira u svom članku povjesničar i prodekan Hrvatskih studija Wollfy Krašić, uz čije smo dopuštenje i uvod prenijeli njegov znanstveni članak, objavljen i u časopisu „Radovi Zavoda za hrvatsku povijest“.
Wollfy Krašić: Sjećanja Franje Mikulića na Hrvatsko proljeće
Zanimljivi, bizarnim i gotovo nevjerojatnim otkrićima u svijetu mikroorganizama i cijepljenja odnosno kemije, biologije i medicinskih znanosti bavila se i ovaj put kolumnistica našeg portala Zorica Vuković.
Komentar glazbenog spektakla u Maksimiru, o kojemu smo prethodno izvijestili, dao je u svjetlu potrebe i izostanka političkog angažmana mladih katolika naš redovni kolumnist u rubrici „Dnevni bljesak“:
Za Plenkovića i HDZ svakako nimalo ugodan ni poželjan osvrt dao je naš kolumnist Šiljo, koji privlači veliku pozornost. Izdvajamo iz kolumne objavljene pod naslovom „Koji je njen stav“, Plenkovićeva vlada zna. Ha-ha!“ samo jedan ulomak, a svima preporučujemo da pročitaju čitavu kolumnu ako to još nisu učinili:
No pustimo njihove interne stvari njima i njihovim odanim članovima i biračima. Vratimo se na početak i zapitajmo se: Znade li ova država zaista „koji je njen stav“ u vanjskim i unutarnjim poslima? Mnogi naime smatraju da je Plenkovićev stav isključivo ono što je ujedno i stav njegovih zapadnih pokrovitelja. Kao diplomat i bivši europarlamentarac, i dobro znani prijatelj i bivšeg predsjednika i sadašnje predsjednice Europske komisije, i mnogih drugih u Bruxellesu i drugdje vani, ispekao je zanat „konstruktivnosti“ i odanosti višnjim vlastima izvana i moćnim silama unutra. U kombinaciji liberalizma, (neo)komunizma, (neo)jugoslavenstva i (neo)serbizma. U neke vrste režimu liberalkomunističkog jugo-serbo-kroatizma.
Donijeli smo još jedan znanstveni članak povjesničara Wollfyja Krašića, u kojem se bavi ulogom Službe državne sigurnosti („Udbe“) u Republici Hrvatskoj prije četiri desetljeća.
Wollfy Krašić: Služba državne sigurnosti SR Hrvatske potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih
Šiljo se ovaj put ograničio na ne-prijateljsko i zloćudno djelovanje prema istini, pravdi, hrvatskom narodu, državi i Katoličkoj crkvi Stipe Mesića. Izrazio je čuđenje da je takav „komunistički barbarin“ mogao početkom 1990-ih biti na najvišim političkim dužnostima po volji Franje Tuđmana, sve dok nije došlo do konačnog razlaza u proljeće 1994., kada je takozvana Manolićeva („udbaška“) skupina napustila HDZ i osnovala svoju strančicu, „Hrvatske nezavisne demokrate“. Kada je Tuđman umro, Mesić je voljom birača (?) zasjeo u Tuđmanovu fotelju, i u njoj ostao sjediti punih 10 godina, dva mandata, nešto duže nego prvi Predsjednik.
Stanje u kojem jesmo takvo je da svoju samostalnu i slobodnu hrvatsku državu formalno imamo, ali u mnogim pogledima kao da ju i nemamo – čini se kao da narod nikad i nije od moćnih snaga komunista, jugoslavena i četnika odnosno njihovih struktura moći ni preuzeo realnu vlast i moć. Stoga stalni kolumnist Hrvatskog neba ponovno razmatra ideju o potrebi „novog oslobođenja“. Smatra da ono ne će biti moguće bez širenja zdrave jezgre radi stvaranja ozbiljne i kvalitetne političke opcije i alternative onim strankama koje u posljednjih 20-ak godina vladaju Hrvatskom. U zaključku se ističe:
Ta neka nova odnosno proširena PHB-jezgra mogla bi iskoristiti povoljan trenutak za širenje, koji će doći ako zdrava i produktivna jezgra bude postojala kao snaga i vrijednost i ako bude nudila realne odgovore na realne izazove. U njoj bi trebali biti ljudi čvrsta karaktera (koji hoće svoju opciju, koji hoće odgovornost i koji hoće požrtvovan rad), ljudi s revolucionarnom žicom i tradicijom (borbeni, ustrajni, nepokolebljivi), ljudi koji su otvoreni (sposobni pitati, govoriti, misliti, kritizirati), ljudi koji u novi oblik javnog i političkog ustrojavanja ulaze zbog vrijednosti sadržaja, programa i ljudi koje tu susreću, a ne radi osobnog uspjeha i koristi.
O tomu ovisi hoće li Hrvatska postati kao samostalna i suverena doista zdrava, ili će ostati bljutavom i smrdljivom mješavinom neprevladanog socijalizma, partitokratskog kapitalizma i sve otrovnijega globalizma.
Ovo je bio prethodni Pregled tjedna, od 3.lipnja:
Hrvatsko nebo
