Mali su izgledi, ali dogovor je moguć sve do kraja kolovoza

Neki “analitičari” otvoreno zagovaraju bošnjački dogovor kojim bi se Hrvate eliminiralo iz vlasti, ali neće ignorirati pozive na razgovor iz vrha EU-a. Europska unija ne odustaje od izborne reforme u Bosni i Hercegovini iako je Središnje izborno povjerenstvo raspisalo izbore za 2. listopada, a neke stranke već ozbiljno krenule u kampanju. Međutim, sve dok državni Parlament ima mogućnost zasjedanja, a to je zapravo do službenog početka kampanje, odnosno do kraja kolovoza, izmjene Izbornog zakona BiH mogu biti usvojene, piše Večernji list BiH. 

Ima li nade

Hoće li, neizvjesno je, ali nedavni dolazak visokih dužnosnika Europske unije u BiH, točnije Charlesa Michela, predsjednika Europskog vijeća, daje nadu da je određeno rješenje ipak moguće. Izjavio je to i hrvatski premijer Andrej Plenković koji je na međunarodnom planu snažan zagovornik izborne reforme, kao i relaksiranja odnosa Hrvata i Bošnjaka u BiH. Upravo bi konsenzus o izbornoj reformi otvorio vrata tom procesu toliko važnom za stabilnost i budućnost zemlje.

– Hrvatski narodni sabor odlučio je sudjelovati u izborima u BiH. Smatramo da Hrvati trebaju birati svoje predstavnike i zato to želimo učiniti dijalogom s drugim državama i saveznicima koji su prijatelji BiH, a ne otuđivanjem partnera i Bošnjaka – kazao je Plenković.

Upozorio je da su Hrvati u BiH “nerijetko žrtve izbornog inženjeringa i nikako ne bi smjeli doći u poziciju krivca zbog situacije u BiH”. Istaknuo je kako se hrvatska Vlada sustavno bori za interes Hrvata u BiH.

– Ministar Gordan Grlić Radman zaista je redovito u BiH i dobro je što je često ondje da prenosimo politiku i aktivnosti koje Vlada poduzima u interesu Hrvata u BiH te to radimo kontinuirano, godinama, intenzivno, sustavno, argumentiramo, nastojimo pridobiti saveznike za rješavanje nepravednog položaja u kojemu se Hrvati, nažalost, nalaze – rekao je Plenković.
Prema njegovim riječima, nova rješenja moraju biti plod dogovora. – Nisam optimist, ja sam realist i moramo iscrpiti sve mogućnosti političkim dogovorom – naglasio je Plenković. Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović potvrdio je da hrvatske stranke okupljene u ovom savezu izlaze zajedno na izbore jer je procjena kako bi bojkot dodatno ugrozio političku i institucionalnu poziciju hrvatskoga naroda u BiH. To ne znači da hrvatska strana odustaje od izborne reforme. Naprotiv, upravo je Čović pozvao na nastavak razgovora upozoravajući kako trenutačno ne postoji zakonski okvir za normalnu provedbu izbora.

– Imao sam priliku nedavno razgovarati s Charlesom Michelom o temi odnosa u BiH kako bismo na neki način stavili BiH opet u središte pozornosti europskih integracija. Dogovor je da ćemo činiti sve kako bismo stabilizirali političke tokove u BiH s obzirom na to da je izborna kampanja počela. Čini se kako su svi pripravni da se napravi još jedan iskorak prije sjednice Europskog vijeća. Hoće li to biti sastanak u Bruxellesu, vidjet će se – objasnio je Čović. Ambijent za nove pregovore daleko je od idealnoga. Poznato je da bošnjačkim strankama, kako onim narodnjačkim tako i onima koje se nazivaju “građanskima”, odgovara zadržavanje statusa quo i mogućnost nametanja Hrvatima političkih predstavnika u Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, a potom i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Neki “analitičari” čak otvoreno zagovaraju bošnjački dogovor kojim bi se Hrvate eliminiralo iz vlasti na federalnoj i državnoj razini. No, unatoč tomu, vjerojatno neće ignorirati pozive na razgovor o mogućim rješenjima, poglavito ako oni stignu iz vrha EU-a.

Uloga EU-a i Amerike

Službeno barem, postoje točke preklapanja koje bi mogle biti osnova za dogovor. Uostalom, na pregovorima u Neumu postignut je značajan stupanj suglasnosti o više spornih pitanja. Dodatni iskorak je moguć, ali pitanje je i koliko realan u situaciji kada su mnogi već uvelike u predizbornoj kampanji. Dosad, nažalost, dugoročna stabilnost i funkcionalnost BiH nije bila u prvom planu. U svakom slučaju, Europska unija i SAD pozorno će pratiti ponašanje svih političkih čimbenika u BiH i za vrijeme predizborne kampanje, ali i u odnosu prema mogućem postizanju dogovora o izbornoj reformi. Špekulacije kako bi visoki predstavnik Christian Schmidt mogao reagirati i nametnuti izmjene Izbornog zakona BiH čine se malo vjerojatnima. Teoretski, takva mogućnost postoji, ali njegovo dosadašnje ponašanje i raspoloženje u međunarodnoj zajednici čine takvu opciju nerealnom.

Svakako bi bilo bolje da domaći politički akteri dođu do kompromisnog rješenja.