Vladimir Trkmić: Pronatalitetna katolička svijest, a ne „pronatalitetna politika“!

Vrijeme:8 min, 9 sec

 

 

 

Svijest

Svijest je najsloženija ljudska psihička funkcija, koja se različito definira. Svijest obuhvaća sve ono što postoji u danom trenutku u psihi čovjeka uz doživljavanje sebe i okoline kao i svjesnost i spoznaja o postojanju vlastite svijesti (vlastitog ja). Neki definiraju svijest kao sveukupnost psihičkog doživljavanja. Neurolozi razlikuju budnost kao kvantitativnu svijest, svijest u čistom obliku bez ikakva sadržaja, koja se može vidjeti kod novorođenčadi prvih dana po rođenju, i orijentaciju (prema sebi, drugima, u vremenu i prostoru). Svijest omogućava funkcioniranje ostalih psihičkih funkcija, jer poremećaji svijesti neizbježno dovode do oštećenja drugih psihičkih funkcija. U praktičnom radu stanje svijesti ispituje se nazočnošću budnosti ili sna, kao normalno stanje svijesti. Potom, je li svijest normalno očuvana ili je ispitanik pospan ili u komi. Utvrđuje se je li ispitanik orijentiran prema sebi, drugim osobama, u vremenu i prostoru. Nadalje, doživljava li i kako doživljava sebe i okolinu, i kakve su to promjene. I, na kraju, ispituju se ostale psihičke funkcije koje dovode do poremećaja stanja svijesti. Prilikom utvrđivanja svjesnosti o unutarnjim psihičkim doživljavanjima osoba daje jasne i logičke opise svoga unutarnjeg psihičkog života. Što kod stanja delirija nije slučaj, kada je opis nejasan, djelomičan, zbrkan. Osoba može jasno odrediti sebe, sa svojim psihičkim i fizičkim karakteristikama, točnim prepoznavanjem granica psihičkog doživljavanja vlastitog tijela, s jedne strane, i okoline koja ga okružuje, s druge strane. Kada je osoba pod utjecajem određenih droga i toksina, ta je granica nejasna, ona, primjerice, doživljava odvajanje svojih dijelova tijela ili pojedine predmete u okolini kao dio svoga tijela. Ako je svijest poremećena, dolazi do pogrješnog svrstavanja i prepoznavanja osoba i predmeta u okolini, koji tada dobivaju drukčije osobine (iluzije) ili je pak nazočan dojam usporenog, odnosno ubrzanog odvijanja događaja.

Poremećaji svijesti

Poremećaje svijesti moguće je opaziti ako promatramo ostale psihičke funkcije, koje mogu neizravno dati uvid u poremećaj svijesti, kada samim promatranjem funkcija svijesti nije moguće ili je vrlo teško otkriti neki od njezinih poremećaja. Kao što je slučaj kod nekih sumračnih stanja i kod epileptičara. Tada je često uočljiv poremećaj pozornosti, kada postoji nemogućnost održavanja, usmjeravanja i fokusiranja pozornosti. Što neizbježno dovodi do toga da su stimulansi iz okoline nedovoljno jaki, nejasni, a njihova interpretacija nepotpuna i pogrješna. U normalnim uvjetima to se javlja kod iscrpljenih i pospanih ispitanika, kod kojih pozornost nije nikada potpuno poremećena, a poslije adekvatnog odmora dolazi do potpunog oporavka psihičkih funkcija, bez ikakvih posljedica. Kod organskih bolesti mozga oscilacije poremećaja pozornosti jače su izražene, česte su, s razdobljima normalnog funkcioniranja svijesti. Osim oštećenja funkcija pozornosti, nazočno je oštećenje i funkcioniranje procesa upamćivanja, koji zahtijevaju očuvane funkcije pozornosti, koncentracije, opažanja i sposobnosti shvaćanja opaženog. Zbog oštećenja upamćivanja za razdoblje oštećenja svijesti postoji djelomično ili potpuno oštećenje sjećanja (amnezije), čija težina oštećenja ovisi o mnogim čimbenicima. U stanjima djelovanja jakog afekta (ljutnja, srdžba, bijes) dolazi do suženja svijesti i u normalnih osoba, koje traje kratko, obično nekoliko minuta. I za to vrijeme postoji nesjećanje za ono što se dogodilo. Uopćeno govoreći, svijest može biti poremećena sužavanjem obujma (polja) svijesti, kada je njezina širina (prostranstvo) sužena, ili nejasnoćom sadržaja svijesti, kada je ona pomućena, to jest gubitak bistrine i jasnoće svijesti. Suženu svijest i istovremeno njezin nejasan sadržaj vidi se često kod delirija (alkoholni ili drugi, organski uvjetovani). Ako je širina (obujam) svijesti očuvana, a postoji nedovoljna jasnoća sadržaja svijesti, često je pogrješna, to se javlja kod shizofrenih bolesnika. Obrnuto, kod depresivnih stanja sadržaj svijesti je očuvan, jasan, ali je obujam svijesti sužen. Ista je situacija u stanju jakog afekta, primjerice straha. Suženje polja svijesti nazočno je i u sumračnim stanjima.

Pronatalitetna svijest 

Dakako da je svijest nešto što je darovano od Boga te da se tijekom života izgrađuje i nadograđuje. Nitko od nas nije rođen sa zrelom ili savršenom samosvijesti koju ne bi trebalo više oblikovati, nego samo s njom djelovati. Pitanje je jesmo li uvijek dobro orijentirani prema samome sebi i prema drugima u vremenu i prostoru. Za vjernike katolike zato postoji ispit savjesti i svijesti na početku svakog misnog slavlja. Tada ne ispitujemo samo svoje pogrješke i grijehe nego i svoju svijest, koliko je ona u skladu s katoličkim moralnim naukom. Ispitujemo se pod vidom kršćanskog zrelog ili nezrelog razmišljanja o sebi, djeci, obitelji, Bogu, moralnim načelima, mogućim zabludama. Kada su u pitanju djeca, obitelj, Bog i pronatalitetna svijest, blaženi kardinal Alozije Stepinac izrekao je jednu snažnu misao: „Djeca su most prema nebu! Gdje su djeca – tamo je i Bog! Radije desetero djece na jastuku, nego jedno na duši!“ Fantastična misao. Misao i citat koji nikoga ne bi trebali ostaviti ravnodušnim. Realnost katoličke svjesnosti kod nekih vjernika u Hrvatskoj sasvim je izokrenuta od te misli, toga citata. Čuo sam mnoge koji kažu kako su djeca „velika briga“. Ili, „vidi ih kako imaju puno djece“. „Mala djeca, mala briga. Velika djeca, velika briga“. Za ženu koja je trudna kažu „Opet je trudna“. Podsjećam, nekada su u Hrvatskoj za trudnu ženu rekli: „Ona je u blagoslovljenom stanju“. Nastaje pitanje jesu li djeca velika briga i teret ili blagoslov Božji. To je pitanje čisto kao suza za našu katoličku svijest, svjesnost i savjest. Navedeni citat blaženog kardinala A. Stepinca rijetko tko citira. Taj citat nije cool u civilizaciji koja smatra da su brojna djeca u obitelji teret, velika briga koja može biti uzrok nenapredovanja u karijeri ili čak svojevrstan prezir od onih koji imaju samo jedno ili dvoje djece.

Papa Franjo – demografska zima

Na blagdan svete Obitelji, u nedjelju 26. prosinca, u Angelusu prošle godine  poručio je: „Govoreći o obitelji, postajem zabrinut, barem što se tiče Italije, demografska zima. Čini se da su mnogi izgubili čežnju da idu dalje s djecom te mnogi parovi radije ostaju bez djece ili samo s jednim djetetom. Razmišljajte o tome, to je tragedija… Učinimo svi što je god moguće da se povrati svijest, da se pobijedi ta demografska zima koja ide protiv naših obitelji, naše domovine i protiv naše budućnosti.“ Papa je apelirao na svijest. Apelirao je na izgubljeni pravi osjećaj katoličke svijesti o djeci i obitelji. Napisao je „da se povrati svijest“. Ako se treba povratiti svijest, znači da je nema. Netko bi rekao, to se odnosi samo na Talijane. Poruka je njima upućena. Ne, to se odnosi na cijelu Europu, dakako i na Hrvatsku, gdje se izgubila prava katolička svijest o djeci, obitelji, braku, narodu. No, o tome nitko otvoreno ne govori niti direktno o tome piše. Mnogo se govori o pronatalitetnoj politici, koja je postala floskula, a ne pravo i istinsko zalaganje za opće dobro naroda. Postala je prazna riječ za zabavljanje hrvatskog pučanstva, a često samoreklama za neke političke stranke koje u svom programu, a i djelovanju, nemaju pronatalitetnu svijest nego su propagatori LGBT-zajednica i euro-poganskog duha razmišljanja, koji svaku novotariju EU-a po brzom postupku prihvate kao da je to i naše nacionalno određenje. Mnogo je tobožnjih katolika, a nažalost malo katoličke samosvjesnosti. Mnogi pak domaći mediji nisu spomenuti citat, poruku pape Franje na blagdan svete Obitelji „ni vidjeli“, a kamoli ga u svojim udarnim vijestima prenijeli gledateljima i čitateljima. To nije cool, jer, bolje je ne uzburkavati stanje, ne opterećivati narod negativnim vijestima. To bolje prolazi. Pogotovu ako od jedne glupe vijesti mogu praviti barem jedan tjedan medijsku trakavicu.

Poremećena svijest

Mnogi se u Hrvatskoj ne usude reći, a kamoli napisati, da je u Hrvatskoj pod utjecajem bolesnog poganskog europeizma i globalizma poljuljana katolička samosvijest, da je trend nezdravog razmišljanja o čovjeku pojedincu, obitelji, djeci, braku ušao na široka vrata u naš puk. Da misao blaženog kardinala A. Stepinca „Djeca su most prema nebu! Gdje su djeca – tamo je i Bog! Radije desetero djece na jastuku, nego jedno na duši!“ ima samo teoretsku moć i, dakako, vrlo malo sljedbenika. Zašto je to tako teško je reći? Kompleksno je to pitanje, a još bi bio kompleksniji odgovor. Za optimiste još nije kasno. A pesimisti bi rekli: „Kasno je, Hrvatska je pusta zemlja. Zemlja u dubokoj demografskoj zimi. Kasno je za buđenje katoličke svijesti, jer su Hrvatsku napustile tisuće mladih obitelji.“ Tko je u pravu, optimisti ili pesimisti, pokazat će vrijeme. Jedno je sigurno – da prije pronatalitetne politike ili zajedno s njom treba razvijati katoličku svijest o tome da su djeca Božji blagoslov, a ne samo briga i teret.

Zaštitnička molitva za obitelj

Gospodine Isuse, u rane tvoga presvetoga Srca stavljam sebe i sve članove svoje obitelji. Ponizno te molim, oprosti nam sve naše grijehe i učini naša srca po svojem Srcu, blagom i poniznom. Molim te da svojom predragocjenom Krvlju prekriješ, ispuniš i zaštitiš mene i sve članove moje obitelji. Isuse Kriste, ti si jedini Gospodin i naš Gospodar; samo ti imaš svu vlast nad nama. Gospodine Isuse, opečati svojom presvetom Krvlju sve članove moje obitelji, prostore u kojima živimo i radimo, sve ljude s kojima se susrećemo i surađujemo, sva prijevozna sredstva kojima se služimo, sve izvore dohotka i sva materijalna sredstva koja su nam od Boga namijenjena i koja već posjedujemo. Isuse, ulij nam svoju ljubav prema svim ljudima, osobito onima koje teško prihvaćamo i onima koji nas ne vole. Neka tvoja sveta Krv, Isuse, slomi snagu svake loše navike među nama, svih negativnih riječi, misli, želja, osjećaja i postupaka. Otkloni od nas posljedice negativnosti iz prošlosti. Po svojoj muci i uskrsnuću daj da budemo otvoreni za sve što nam želiš dati. Neka nas tvoja Krv opere i iscijeli sve naše rane. Neka snaga tvoje Krvi slomi u nama i među nama sva negativna naslijeđa duha i duše koja bi se mogla prenijeti na nas od pokojnih članova naše obitelji (zastati i nabrojiti). Isuse, svojom svetom Krvlju operi ih i otkupi kod nebeskog Oca i uvedi ih u svoju slavu. Hvala ti na tvojoj i našoj Majci, na svetim zaštitnicima moje obitelji, na anđelima čuvarima svakoga od nas, na njihovoj neprestanoj pomoći i zaštiti. Slava tebi, Gospodine Isuse! Amen. Slava Ocu…

Vladimir Trkmić, Hrvatsko nebo

 

 

Facebook komentari

komentara

Odgovori