Damir Pešorda: BOG NEMA LEĐA

Još jedna koronozna godina došla kraju. U neka bolja vremena u ovo bi se vrijeme godine pravio račun godine na odlasku. Sada bi se taj račun, hoćeš – nećeš, gotovo isključivo ticao pandemijskog kompleksa tema: porijekla virusa, valova, zaraženih, umrlih, protesta, ograničavanja ljudskih prava, teorija urote i tako dalje. A sve to postaje pomalo zamorno kao dovikivanje gluhom ili mahanje slijepom. Po vijestima koje stižu s raznih strana svijeta izvjesno je samo jedno: ludilo se nastavlja, stižu novi valovi i nove doze cjepiva, takozvani boosteri. Ipak, u ovo bi božićno vrijeme još jednom trebalo skrenuti na pozornost središnji naglasak cijele te priče koja se razvija tijekom posljednjih godina. On bi se mogao sažeti u onaj najupečatljiviji poklič s velikog zagrebačkog protustožerskog prosvjeda: Ne damo vam djecu!

Na početku nitko nije spominjao djecu, osim u smislu opaske kako zaraza djecu zaobilazi. Cjepivo se tada spominjalo kao spasonosno , no prilično daleko rješenje. Međutim, godine su nekim divnim čudom pretvorene u mjesece i cjepivo je bilo tu, no naglašavano je kako mlade, a pogotovo djecu ne treba cijepiti. Prvo je bilo riječ o dvije doze, zatim o tri, a sada je već u naprednijim zemljama krenula kampanja cijepljenja četvrtom dozom. Još prije koji dan, točnije 8. prosinca, Capakova je zamjenica tvrdila kako će COVID potvrda nakon treće doze vrijediti neograničeno, a već je danas jasno, barem onima koji nisu skloni samozavaravanju, da se ništa spektakularno neće promijeniti ni nakon treće doze, to jest krenut će podgrijavanje lažne nade da konačno rješenje predstavlja sljedeća doza, nakon nje sljedeća i tako dalje.

Nekoć popularna Einsteinova misao kako je ludost ponavljati istu stvar više puta i očekivati drukčiji rezultat, očito je izgubila na vrijednosti. U neobičnoj borbi protiv korone upravo takav pristup, ponavljanje istog, ističe se kao najbolji i najučinkovitiji način borbe protiv pandemije. Inače, čini se kao da smo, srljajući stranputicom takozvanog napretka, dobauljali natrag u ozloglašeni srednji vijek, ne u pravi srednji vijek nego u stereotip srednjeg vijeka, stvoren po floskulama naprednjaka. U tom i takvom srednjem vijeku, stereotipu u koji smo zapali i u kojem smo zapeli, empirija ne vrijedi ni pišljiva boba, skandalozno je konju brojiti zube, nego njihov broj treba utvrditi na temelju mudrih spisa. Skandalozno je također ljudskim jedinkama spol određivati po spolnim organima, nego se valja pokoriti svetim spisima rodne teorije i  brkatog mudonju tretirati kao nježnu ženicu ako isti izjavi da se danas tako osjeća.

Dokle to ide, neka posvjedoči jedna zgodica iz kanadskog školskog sustava. Nedavno sam na jednom portalu pročitao sljedeću vijest: ”Kanadski sud presudio je da je obvezni ispit za učitelje iz matematike neustavan i da ne bi trebalo zabraniti onima koji ga ne polože više puta da podučavaju djecu, jer nepravedno utječe na kandidate koji nisu bijelci.” Zapravo, radi se o tome da studenti nebjelci koji ne polože ispit iz matematike svejedno učenicima mogu predavati matematiku jer treba nekako doskočiti toj tvrdoglavoj bjelačkoj matematici koja diskriminira nebjelce. Uostalom, logika u suvremenom svijetu uglavnom loše prolazi na sudovima bilo koje razine.

Dok neka stvar ove vrste dođe do suda, glavninu posla obave mediji pripremajući javnost na projektirani ishod spora. U posljednje vrijeme postavljeni su i nadglednici medija da ipak ne bi štogod nepoželjno promaklo. Tako je u Faktografu 10. prosinca konstatirano kako ”rubni portali” Logično i Crodex netočno tvrde da se u Švedskoj ljudima ugrađuju čipovi s COVID potvrdama, no već je 20. prosinca istu vijest prenio Jutarnji list pod naslovom: Švedski start-up na tržište izbacio čip s covid potvrdom: ‘Vrlo je zgodno imati to ugrađeno ispod kože‘ . Faktograf se, naravno, nije oglasio. Dočim su neku vijest prenijeli i glavnostrujaški mediji stvar se očito dalje ne može ili ne treba tajiti i prešućivati, a kontrolu eventualne štete obavit će benigni naslov i način prenošenja vijesti. Uostalom, ”vrlo je zgodno imati to ugrađeno ispod kože”.

I tako dođosmo ponovo do COVID potvrda i pandemijskog narativa. I do inicijalne pobude za ovaj tekst: cijepljenja djece.Naši komunikacijski prilično nespretni stožeraši o tomu su nešto muljali, bilo je nekih naznaka u obliku zakukuljenih uputa da će prvo cijepiti djecu po domovima i sličnim ustanovama. Pa je to stalo zbog uzbune u javnosti. Uglavnom, cjepivo za djecu je došlo i cijepljenje je počelo, doduše pokazalo se da u inače naprednom hrvatskom društvu nema previše iskrenih fanatika naprednjaštva koji su svoju naprednost spremni testirati na vlastitoj djeci. No, da će se ta priča nastaviti i da će pritisak biti sve veći, jasno je po onomu što se događa u takozvanim naprednim zemljama te po znakovitom izbjegavanju jasnog odgovora odgovornih za te stvari u Hrvatskoj, ali i po za sada još rijetkim istupima pojedinaca koji izražavaju bojazan da bi do opsežnijeg cijepljenja djece ipak moglo doći.

Tako Gordan Lauc u nedavnoj objavi kaže: ”Sretan Božić svima! Samo nam ostavite djecu na miru. Kako moju, tako i svu drugu. One dodatne milijarde koje traži nečija pohlepa zaradite negdje drugdje, a ne na djeci.” Znakovito je da je usporedo s atakom na djecu, pri čemu ne mislim samo na pritisak da se cijepe nego i na cijeli spektar koordiniranog djelovanja na odgojno-obrazovnom, psihološkom, zdravstvenom i kulturnom planu u smjeru preoblikovanja sama ljudske naravi, dolazi i atak na kulturnu potku naše civilizacije, kršćanstvo, u vidu upute europske povjerenice za ravnopravnost Helene Dalli da se ne čestita Božić i djeci ne daju imena Ivan i Marija kako se ne bi uvrijedilo one koji Božić ne slave i svojoj djeci daju neka drukčija imena. Pravovjerni Krasnec iz Večernjeg lista  ne nalazi ništa sporno u toj skandaloznoj uputi, nego okreće pilu naopako te piše kako se najviše bunio talijanski desničar Tajani koji je svojedobno klicao “živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija”. Doduše, uputa je u međuvremenu povučena na doradu, a to znači do nekog drugoga zgodnog trenutka. Kao što će i Tomašević Tita vratiti kad se za to steknu uvjeti.

Sve češće čujem neke dobre ljude kako se žale da nam je i Bog okrenuo leđa. Znam da griješe. Glavu gore, Bog nema leđa.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo