Moramo priznati da ne razumijemo ponašanje nadbiskupa Hranića oko COVID-mjera

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail
Vrijeme:5 min, 3 sec

 

Na Božić, 25. prosinca 2021. god., u Dnevniku Nove TV objavljen je intervju s nadbiskupom đakovačko-osječkim Đurom Hranićem, članom Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i predsjednikom Komisije HBK Iustitia et pax, a tom je prilikom, između ostaloga, rekao kako ne može razumjeti ponašanje onih koji još uvijek propituju i dovode u pitanje moralnu prihvatljivost cjepiva protiv bolesti COVID-19. Takve je nadbiskup označio pejorativnom sintagmom: papskiji od Pape, a posebno se osvrnuo na one koji ne skrivaju svoju crkvenost pa nose slike Blažene Djevice Marije, mole krunicu po trgovima i na takav način zloupotrebljavaju kršćanske simbole. Svoju je misao o nerazumijevanju takvih osoba završio ovako: “Osobno moram priznati da ne mogu razumjeti takvo ponašanje. Ne mogu ga jednostavno razumjeti i pozivam i koristim i ovu prigodu sve naše vjernike da budu razumni, da znamo prihvaćati smjernice Pape, mjerodavnih crkvenih institucija i da poštujemo znanost i da ne srljamo jednostavno u društveni nered i anarhiju u čitavome društvu.”

Rekli bismo, svatko pa tako i nadbiskup Hranić ima puno pravo na svoje mišljenje, jednako kao što, po nama, ima pravo i ova prozvana strana, koju nadbiskup ne može razumjeti. Međutim, problem ne leži u osobnom nadbiskupovom stavu, nego u porukama koje on šalje u zadnjih mjesec i pol dana, a koje su oprečne jedna drugoj i zbog čega, ni uz najbolju volju, ne možemo razumjeti takvo njegovo ponašanje. Istina je kako je u gostovanju za Dnevnik Nove TV govorio samo u svoje ime, a u nekim drugim prilikama – u kojima iznosi oprečne stavove – u ime jednog ili drugog tijela HBK, no to ne umanjuje problem, nego ga naprotiv povećava, jer po naravi stvari potpis predstavlja jamstvo da onaj tko je nešto potpisao iza toga doista i stoji. U suprotnom, i za takve slučajeve postoji nešto što se naziva izdvojeno mišljenje, a za tim nadbiskup nije posegnuo.

Naime, on je najprije kao član Stalnoga vijeća HBK supotpisao izjavu toga tijela pod nazivom Je li cjepivo protiv Covida-19 moralno prihvatljivo?! (12. studenoga 2021.), a u kojoj se izrijekom u broju 2. kaže ovako (podebljavanje naše):

“Posljednjih dana stvorilo se ozračje određenih pritisaka na osobe koje su očitovale problem vlastite savjesti. Tematiziranjem gubitka radnih mjesta i socijalnog statusa radi toga što se neki nisu cijepili dodatno je opteretilo i poljuljalo povjerenje i društvenu klimu. Imajući u vidu kako je temelj društvenog uređenja poštivanje čovjeka i njegova dostojanstva, smatramo potrebnim uzeti u obzir argumente i razloge pojedinaca koji iz opravdanih razloga isključuju mogućnost cijepljenja. U tom kontekstu sve mjere i odluke za sprječavanje širenja zaraze koronavirusom trebaju biti bez prisile i uvjetovanja, kako ističe naputak Kongregacije, posebice u pogledu prava na rad, usluge i sudjelovanje u društvenom životu. Isto tako preporuča se korištenje neinvazivnih metoda i drugih oblika testiranja.”

Prema navedenom i nenavedenom dijelu Izjave, koju je, podvlačimo još jednom, supotpisao nadbiskup Hranić, jasno proizlazi opravdanost pozivanja na savjest, što podrazumijeva i odbijanje cijepljenja zbog moralne okaljanosti cjepiva, kao i da sve mjere trebaju biti bez prisile i uvjetovanja, dok u intervjuu za Dnevnik Nove TV osobe koje se pozivaju na svoju savjest nadbiskup naziva papskijima od Pape i nikako ne može razumjeti njihovo propitivanje. Iskreno i osobno, ni mi nikako ne možemo razumjeti da nadbiskup može slati ovakve oprečne poruke, jer po naravi stvari nužno proizlazi da je jedna od njih, nažalost, hinjena.

U tom se svjetlu može navesti i izjava Komisije HBK Iustitia et pax pod nazivom Ljubavlju nadvladati pandemiju straha (6. prosinca 2021.), a koju je potpisao upravo nadbiskup Hranić, kao predsjednik navedenoga tijela. U njoj tako, između ostaloga, stoji ovako (podebljavanje naše):

“Govoreći o savjesti, Drugi vatikanski sabor istaknuo je da je ona najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje se on susreće sam s Bogom čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini i poziva ga da čini dobro, a izbjegava zlo (usp. GS 16). Katekizam Katoličke Crkve stoga ističe da čovjek ima pravo djelovati po savjesti i u slobodi, da bi osobno donosio moralne odluke. Čovjeka se ne smije siliti da radi protiv svoje savjesti, niti ga se smije priječiti da radi po svojoj savjesti, osobito u vjerskoj stvari (usp. br. 1782). Čak i nesavladivo pogrešna savjest, kad čovjek bez osobne krivnje ne spoznaje objektivnu istinu, ne gubi svoga dostojanstva, jer nitko ne smije djelovati protivno uvjerenju vlastite savjesti. Polazeći od dostojanstva osobne savjesti, i Kongregacija za nauk vjere ističe da cijepljenje u načelu nije moralna obveza i da mora biti dobrovoljno. Iz toga slijedi da bi u slučajevima kad pojedinci imaju ozbiljne moralne prigovore i dvojbe te zdravstvene zabrinutosti u vezi s cjepivima, društvo i vlada to trebali poštivati i da se takve osobe ne bi smjelo prisiljavati na cijepljenje, jer to dovodi u pitanje samo dostojanstvo osobne savjesti.”

I u toj, dakle, Izjavi, nasuprot izgovorenim riječima u intervjuu, nadbiskup Hranić svojim potpisom jamči svetost i nepovredivost osobne savjesti, posebno se referirajući na ozbiljne moralne prigovore. Savjest je, lijepo piše u dokumentu, najintimniji susret Boga i čovjeka, čak i onda kada je nesavladivo pogrešna, i ona se poradi toga mora apsolutno poštovati. Nerazumljivo nam je da to učenje Crkve nadbiskup u jednoj prilici u potpunosti podupire, a u drugoj ignorira, pa čak se s njim i ismijava.

Na tom se tragu može navesti još jedno nadbiskupovo proturječno obraćanje, a koje iščitavamo iz priopćenja s polugodišnjeg sastanka Vlade i Hrvatske biskupske konferencije i koje se zbilo istoga dana kada je Iustitia et pax objavila svoju Izjavu (6. prosinca). Tada je, naime, nadbiskup Hranić, sa svim ostalim članovima Stalnoga vijeća, poslao javnosti potpuno oprečnu poruku i s obzirom na Izjavu istoga Vijeća od 12. studenoga i s obzirom na izjavu Ljubavlju nadvladati pandemiju straha, a po kojoj proizlazi da su sve mjere koje država provodi u sprječavanju bolesti COVID-19 opravdane, što znači da nema mjesta prigovoru savjesti.

Na temelju svega navedenoga, a ponajviše onoga što proizlazi iz intervjua s nadbiskupom Hranićem, možemo samo ponoviti kako nikako, ma koliko god se trudili, ne možemo razumjeti njegovo ponašanje oko COVID-mjera…

 

mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Urednica portala

Vjera i djela/https://www.vjeraidjela.com/Hrvatsko nebo

 

 

Facebooktwitterredditpinterestlinkedinmail

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.