Damir Pešorda: U revijalnom tonu

Vrijeme:3 min, 45 sec

 

 

Posljednjih nekoliko dana imam, kako službena medicina kaže, COVID- 19, pa mi se ne da još i pisati o toj temi. Stoga ću ovaj put nastaviti malo ležernije iliti u revijalnom tonu. Kako se izležavam i ne radim ništa pametno, u oči mi je upala grčevita borba Anke Mrak Taritaš u Saboru da se ukine PDV na higijenske uloške. Plenković joj je to spremno obećao, ali u nekoj nedefiniranoj budućnosti. Po dobrohotnosti u njegovu glasu vidjelo se da je te troškove spreman za gospođu Mrak Taritaš snositi već u ovomu trenutku. Zaigrao se stanoviti Hajrudin Hromadžić, novinar Pupovčevih Novosti, pa piše kako bi on Hasanbegoviću, Hasi – kako ka desni zovu od milja a lijevi od nemilja – sprašio dvije doze virusa, kad već rečeni Haso tvrdi da ima pravo na svoj virus. Nekako ne sumnjam u njegove riječi, da je njemu ”pet minuta vlasti”, činio bi on i gore stvari. Srećom, njegov gazda je ipak inteligentniji pa – iako ima dobar bokun vlasti – zna da odgoda želje u konačnici donosi više.

Negdje sam pročitao da Milanović hoće u Tuzlu kao hrvatskog konzula poslati novinara Nacionala Đurića, a da se Grlić Radman  tome protivi jer je rečeni Đurić navodno Srbin. Premda dotični tvrdi da se izjašnjava kao Hrvat. I Stipe Šuvar se javno deklarirao kao Portugalac iako su svi znali da je zadrta komunjara i Jugoslaven. No, na stranu Milanovićevi sporovi s Plenkovićem i njegovim ljudima, zanimljiva je ta njegova kadrovska politika, uvijek i dosljedno protiv statistike. Jedan mi je prijatelj, pripadnik stare garde, često znao govoriti kako su hrvatski političari u socijalističkoj Jugoslaviji vodili ženidbenu politiku dosljedno protiv statistike. Na pitanje kako, on je odgovorio: ”Tako što ih je većina oženila Srpkinje, a Srba je bilo samo desetak posto ili malo više! Dakle, ženili su se protiv statistike i zakona vjerojatnost” Tako, eto, i Milanović vodi kadrovsku politiku još od vremena dok je bio predsjednik vlade. Svejedno, Milanoviću sve više raste ugled kod hrvatskih nacionalista. Pa neka mi onda netko kaže da hrvatski nacionalisti imaju nešto protiv Srba! Nemam, naravno, ni ja, odmah žurim reći da me ne bi osudilo i proglasilo ovakvim ili onakvim, ali protiv Milanovića imam. Doduše, ništa efikasno, samo glas. I po koji tekst.

Međimurci opet birali Posavca. To što je dotični priznao da je primao mito samo mu je podiglo popularnost u narodu. Neće oni našeg Matiju zbog deset tisuća kuna skinuti s vlasti, dok oni u Zagrebu kradu milijune, tako su valjda rezonirali u Međimurju. I time pokazali da se Međimurje, unatoč visokoj razvijenosti i uređenosti, po toleranciji naspram korupcije nimalo ne razlikuje od ostatka Hrvatske. Uz takvu potporu Matija bi uskoro mogao dostići velike dečke u Zagrebu. Pobjeda je razgalila Posavca pa je Večernjem listu otvorio dušu: ”Moj obraz nema cijenu. Ne bih se prodao za 10 tisuća kuna, ni za 10 milijuna!” Kad je tako iskren, tko ga ne bi birao!? Opet i opet, valjda dok ne dogura do tih famoznih deset milijuna kuna ili čega već. Glede svog prvotnog priznanja Posavec lakonski kaže: ”Priznao sam okolnosti, ali nisam priznao kazneno djelo. Dakle, radi se o tome da je čovjek došao u moj ured i htio uplatiti donaciju, taj novčani iznos završio je na računu stranke. Da, to je bilo nepromišljeno.” Nije šija nego vrat.

Na kraju, ipak o koroni, odnosno o peripetijama oko korone. Policija je ovih dana uhitila Marka Franciškovića i nekoliko njegovih vatrenijih sljedbenika. Navodno su preko društvenih mreža dogovarali revoluciju. Francišković je zadržan u zatvoru, a ostali su pušteni. Međutim, ispostavilo se da se, barem kako Francišković tvrdi, nije radilo o pozivu na ustanak, nego o ”vizualnoj prezentaciji” s ciljem da se ”zainteresiraju mediji”. Kako Jutarnji list  prenosi, Francišković je izjavio: ”Ideju pohoda na Zagreb o kojoj sam pričao treba gledati u vizualnom smislu, a radi se o iznošenju mojih vjerskih i političkih stavova i zamisli. Kada sam spominjao riječ rat, mislio sam na propagandni i ekonomski rat. Cilj mi je bio da se kroz vizualnu prezentaciju zainteresiraju mediji. Ja sam pozivao na medijski vizualni i idejni rat što je potpuno legitimno.” Dakle, performans, a naivci mislili da će ih Marko povesti u svijetlu budućnost bez Plenkovića i Milanovića, a prije svega bez cijepljenja. Na drugi se način protiv pandemijskih mjera bori Most. Referendumom. Skeptičan sam, ali potpisat ću, uvijek potpišem, jednostavno volim referendume. Šteta je što ću, po onomu što čitam o referendumskim pitanjima, morati sa sobom povesti pravnog savjetnika ne bi li mi rastumačio pitanja.

Damir Pešorda,Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

 

Odgovori