Bokeljska mornarica ne može biti crnogorsko kulturno dobro, ona je 1200 godina vezana uz Katoličku crkvu i zaštitnike svece Nikolu i Tripuna
Vrijeme:6 min, 45 sec
Ovog vikenda su u ime Zajednice bokeljskih Hrvata zbog najave da Crna Gora nominira Bokeljsku mornaricu pred UNESCO-m kao crnogorsko nematerijalno kulturno dobro, na način istrgnuća iz memorije hrvatske baštine i katoličke tradicije, javno ispred vodstva Zajednice istupili predsejdnik Srećko Đuranović, njegov zamjenik Luka Perković te izvršni i glavni tajnik Marijan Banelli i Tomislav Brguljan te Roko Mišetić, Ozana Ramljak i Vinicije Lupis u ime Znanstvenog vijeća.
Prozvali su admirala Antuna Sbutegu i Upravu da provode višegodišnji proces crnogorizacije i dekristijanizacije Bokeljske mornarice, a Republiku Hrvatsku da nije reagirala na istupe Crne Gore na stranim izložbama kad su hrvatsku kulturnu baštinu predstavljali kao crnogorsku te pozvali da se spriječi memoricid, kulturocid, lingvocid i schoolocid.
HRVATSKO, NE CRNOGORSKO
Reakcija je odjeknula u hrvatskoj javnosti, ali je Hrvate u Boki kotorskoj dodatno podijelila. U Kotoru se iznova priča da nema manje nacionalne zajednice a veće razjedinjenosti. Predsjednik Upravnog odbora Bokeljske mornarice Aleksandar Dender ističe da Crna Gora nikada nije UNESCO-u predlagala Bokeljsku mornaricu kao crnogorsku nego kao kulturno dobro Crne Gore te ju je 2013. proglasila nacionalnim kulturnim dobrom te će 10. prosinca u Parizu biti upisana na svjetsku listu nematerijalne baštine UNESCO-a:
– Bokeljska mornarica i Kotor su u Crnoj Gori i stoga su kulturno dobro Crne Gore, ali identitet nije i ne može biti crnogorsko kulturno dobro jer Crna Gora nikada nije sudjelovala u stvaranju niti održavanju Bokeljske mornarice kao kulturnog dobra. Stoljećima su to uvijek radili katolici a Bokeljska mornarica je 1200 godina vezana uz katoličku crkvu i svoje zaštitnike sv. Nikolu i sv. Tripuna.
Zajedničku nominaciju dvije države nisu uspjele dogovoriti, ali smo bili podijeljeni i mi u Mornarici koju vodi starija generacija, još s dosta mentaliteta bratstva i jedinstva. Osim formalnih kontakata ministarstava kulture, Hrvatska nije dovoljno radila da Crna Gora prihvati zajedničku ideju! Nakon prve nominacije 2019. slijede pritisci i lobiranja iz Hrvatske, ali je već bilo kasno- kaže Dender i podsjeća da je nakon Domovinskog rata bilo prijedloga da u Kotoru promijenu ime u Hrvatska bratovštine Bokeljske mornarice:
– To je povijesno neprihvatljivo: kroz 12 stoljeća u Mornarici su u ogromnoj većini Hrvati i uvijek su bili Kotorska ili Bokeljska mornarica. Nacionalni prefiks se nikad nije koristio! Bratovštinama u Hrvatskoj smo predlagali da bez uvjeta prihvate naš Statut i da ne budu hrvatske bratovštine nego bratovštine u Hrvatskoj. Nismo protiv hrvatskog imena, samo za izmijenu prefiksa! Ako su bratovštine dio matice u Kotoru, tad moraju poštivati naš Statut i ime. Nisu pristale ni uz pokušaje bivšeg predsjednika Joza Đurovića čiji je pomiriteljski stav na Skupštini hrvatskih bratovština preglasan. Izabran je Ivo Škanata čiji se početni rigidni stav jako ublažio i počeli smo suradnju dok nije zapelo s zajedničkom nominacijom.
Ovaj žestoki stav Zajednice bokeljskih Hrvata je neprimjeren aktualnim odnosima: trebali su spoznati stvarne činjenice a ne iznijeti niz neistina, osobito o ulozi admirala! Kod nas prevladava pomirljiv stav i nada da ćemo jednog dana biti zajedno s bratovštinama te ne reagiramo na proglas. S 18 kulturnih dobara na popisu UNESCO-a Hrvatska ima ogromno iskustvo u nominacijama, ali je lani odbijena nominacija za upis Tripunjdanskih svečanosti na listu nematerijalne baštine bokeljskih Hrvata! Mislim da dosje nije bio dobro napisan ili Hrvatska lobiranjem i potporom nije dovoljno stala iza prijedloga? Jer, tradicija bokeljskih Hrvata zaslužuje veću potporu struke i politike u Hrvatske. Mislim da slijedi ponovna nominacija, ali je neusporedivo lakši put da i hrvatske bratovštine budu dio baštine UNESCO-a, da uz mali napor prihvate naš Statut i da praktički budemo jedno. Poštivanje Statuta je jedini uvjet Bokeljske mornarice u Kotoru za bokeljske bratovštine u Hrvatskoj- apelira Dender.
PRIJEPOR O PRIPADNOSTI
A predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković kaže da je Hrvata u Crnoj Gori 0,97 posto a više od 95 posto u Bokeljskoj mornarici koja je, po predanju prvi put kolo zaplesala 13.siječnja 809. po donošenju moći sv.Tripuna u Kotor:- Otad su mornarica i sv.Tripun neodvojivi od hrvatskog naroda i Katoličke crkve u čijem je krilu nastala. I admiral se izjašnjava kao Hrvat ali je pristao u prvoj nominaciji navesti da je Bokeljska mornarica tradicija koja se održava u čast kulta, bez spomena Katoličke crkve, Hrvata i sv.Tripuna. To je mogao biti kulturocid jer je odnarođeni dio Hrvata, poglavito u Upravi Bokeljske mornarice, zbog raznih benefita koje bi možda mogli osobno imati, pristao na nominaciju Mornaricu kao kulturnog dobra Crne Gore bez spomena Hrvata katolika i sv.Tripuna!
Prvo su reagirali HNV, HGI, pojedini intelektualci i Ministarstvo kulture RH. Kao kompromis, u drugoj se nominaciji upisuje da je Bokeljska mornarica kulturna baština katolika Hrvata, Crnogoraca itd. i da se održava u čast sv. Tripuna! Nemamo spora s tim jer su Kotor i Mornarica u Crnoj Gori i to je kulturno blago države Crne Gore, ali nije crnogorsko jer ga nisu stvarali Crnogorci nego Hrvati i to je hrvatsko kulturno blago multikonfesionalne Crne Gore. No, toga nema u reagiranju dijela hrvatskih bratovština a opravdanje Mornarice i admirala za prvu nominaciju UNESCO-u bilo je da “u 1212 godina tradicije Bokeljske mornarice nikada nije upisano kojem narodu pripada pa neće ni sada jer pripada svima koji se s njom identificiraju”. U izmjenjenoj nominaciji se izrijekom navodi tradicija katolika Hrvata- kaže Deković i naglašava da često Hrvati Bokelji koji danas žive u Hrvatskoj nemaju dobru percepciju o hrvatskoj zajednici u Boki:- Nemaju senzibilitet i nedostaje brža, češća i bolja komunikacija s našom zajednicom u Boki!
Često nam upravo oni koji 10- 15 godina nisu kročili u Boku konformistički iz Zagreba ili Rijeke, drže sentence što trebamo raditi. Zauzimanjem HNV i HGI prvi put u 1200 godina povijesti upisano je da je Bokeljska mornarica dio baštine katolika Hrvata, vezane isključivo uz kult sv. Tripuna. Načinili smo veliki iskorak jer je bivši premijer Duško Marković hrvatskom zastupniku HGI Adrijanu Vuksanoviću u Skupštini odgovorio da Hrvati neće biti upisano u nominacijski list! No, postigli smo kompromis i pokazali da smo malobrojni ali uticajni. S velikom sigurnošču tvrdim da prijepora oko Bokeljske mornarice uopće ne bi bilo da je više od polovice članova, od admirala do mornara, javno izjavilo da su vezani uz Katoličku crkvu i da su dio hrvatskog naroda. Omalovažavaju HNV i HGI dok vlasti Crne Gore razgovaraju s njima koji iz vrha Bokeljske mornarice kažu da nisu Hrvati nego Bokelji. Naravno, tada se ovo događa – kaže Deković i kompromis naziva pobjedom.
ČEKAJU 10.PROSINAC
– Čekamo 10.prosinca da vidimo što će biti upisano na popis UNESCO-a. Ako ne bude kompromisa, reagirat ću kao i cijela hrvatska zajednica, nevladin sektor i političke stranke te tražiti ravnopravno mjesto u građanskoj multiuetničkoj i multikonfesionalnoj Crnoj Gori. Potpisnici progalasa su preoštri iako kao nevladina udruga ne mogu tako razgovarati s vrhom vlasti Hrvatske niti Crne Gore. Crna Gora se kroz turističku ponudu hvali divljom ljepotom, ali se mogu pohvaliti i kulturnom ljepotom Boke kotorske i Crnogorskog primorja koja je dominantno kulturno blago hrvatskog naroda.
Neinformiranost ne opravdava ali stvara zablude. HNV izvrsno surađuje s Hrvatskom bratovštinom Bokeljske mornarice 809. iz Zagreba i nikad nije bilo istupa bez usuglašavanja stavova. HNV i HGI razgovaraju s vodstvom države Hrvatske o rješavanju strateških važnih pitanja za hrvatsku zajednicu u Crnoj Gori. Ponavljam: neznanje o tome ne opravdava nevladinu udrugu da javno iznosi netočne podatke jer su Hrvatima izvan matice zemlje 2021. data mnogo veća sredstva no ikad dosad.
Dubrovački vjesnik/https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/Hrvatsko nebo
