Ivica Ursić: Bezizlazna tjeskoba
Vrijeme:5 min, 4 sec
UVIJEK NEDJELJOM (Luka 21,25-28. 34-36) 28.studenoga 2021.
Ako nekome kažete da vas ne zanima skora budućnost ljudi će vas podozrivo promatrati. Biti ćete im sumnjivi.
Zar ne čitate horoskope? Zar ne gledate TV programe gdje vam moderni vračevi proriču sudbinu na tisuće načina? Pa zar vremensku prognozu ignorirate? Zašto?
Ne ovisimo li o predviđanjima budućnosti? Tko bi znao treba li ponijeti kišobran na posao da nije stručnjaka koji predviđaju vrijeme? Kako znati hoćemo li kupiti Golfa ili Megana ako nam potrošački časopisi ne daju predviđanja o pouzdanosti? Kako bi ekonomisti mogli raditi svoj posao bez prognoza tržišta? O čemu bi raspravljali mediji kada ne bi bilo političkih anketa?
Predviđanja odražavaju našu duboku glad za zaštitom od nepoznatog, za ostvarenjem konačne kontrole nad životom, za eliminacijom svih nepredvidljivosti i iznenađenja.
Oni koji poznaju Sveto pismo prepoznat će da je ta žudnja za budućnošću bez iznenađenja, duboko u sebi, zapravo želja da se mi oslobodimo Boga. Ako je naše predviđanje budućnosti zapravo samo projekcija onoga što već znamo i onoga što već jesmo, onda zamišljamo budućnost koju naseljavaju samo naše moći i želje, onu koju mi ljudi planiramo i kontroliramo.
A na svojem FB profilu Anela Todorić kaže: „Ovo je vrijeme velike tjeskobe. Vrijeme podjele i razdora. Ovo je duhovni boj u kojem će se očitovati svačija vjera. Vrijeme u kojem će nepravedni zatvarati pravedne u ime zakona. Nevjernici će proganjati vjernike u ime pape. Intelektualci će gaziti malene u ime znanosti.
Ovo je vrijeme kada će se očitovati misli mnogih srdašaca. Ovo je vrijeme kad će agresivni divljati u ime ljudskih prava. Mnogi će u bratu steći neprijatelja, a u neprijatelju brata.
Ovo je vrijeme u kojemu će se Bog očitovati i pokazati nam grijehe kojim smo ga godinama vrijeđali.
I džaba će bi svakome vikati: U boj za narod svoj, ako se poput Davida ne sagne do poda na koljenima i iznemogao od posta i molitve ne razdere svoje mlako srce vlastitim psalmom pokajanja i reče: Prihvaćam Gospodine sve što sam zaslužio. Neka se vrši volja tvoja.“
Čitajući Anelin tekst čovjek ima dojam da je uletio usred ovo-nedjeljnog čitanja iz Evanđelja po Luki.
Evanđelist Luka opisuje rekli bismo s toliko aktualnosti ovo naše vrijeme da čovjeku zastane dah – bezizlazna tjeskoba kod ljudi koji su u strahu i iščekivanju onoga što prijeti svijetu. Strah od nepredvidivog. Strah od iznenađenja. Strah da ne vladamo situacijom.
Pozornost mi je privukla jedna priča. Novinar je u intervjuu s notornim dr. A. Faucijem komentirao: “Božić vjerojatno neće biti moguć…” Kontekst je bio da se Božić možda ne će dogoditi zbog ograničenih obiteljskih okupljanja.
Ali za nas kršćane Božić je više od obiteljskog okupljanja, zar ne? Isusovo rođenje podijelilo je povijest na “prije” i “poslije”. Svaki povijesni događaj i vladar koji je ikada vladao datiran je Njegovim rođenjem. Svi bismo ove godine mogli otkriti da je Božić više od ugodnog obiteljskog okupljanja, da je to rođenje “Emanuela – Boga s nama” koji je s nama u našim radostima i žalostima, u našim veseljima i tugovanjima.
Naša tema za četiri nedjelje došašća treba biti: “Ništa ne može zaustaviti Božić”. Isus je rođen u najgorim vremenima – u poreznoj sezoni, u prepunim svratištima, u podjelama, u rimskoj okupaciji, u siromaštvu i u ugnjetavanju nemilosrdnog diktatora po imenu Herod. Vjerujte, Bog se uvijek pojavljuje u “najgorim vremenima”.
Duh Došašća očituje se u dubokoj čežnji da Bog dođe i oslobodi nas tame. Nažalost čovjek čezne da mu medicina, da mu znanost, da mu čovjek… čudotvornom iglom rasvijetli tamu koja ga okružuje. Čovjek od prošlog Božića čezne da pod božićnom jelkom Mali Isus ostavi bočicu u kojoj je ne blagoslovljena voda nego pripravak koji će mu, tako se čovjek nada, učiniti Božić blagoslovljenim i sretnim.
Ali prava čežnja Adventa trebala bi prije svega biti da Bog pomiri ovaj slomljeni svijet.
Isus nije došao da nas cijepi od virusa, nije došao donijeti nam dijagnozu kojom stječemo „covid-pass“, nego je došao da izliječi rane našeg srca i duše i spasi nas od vječne smrti.
Jedan eminentan hrvatski teolog kaže … „riječi (život i zdravlje) su temeljne vrijednosti, a to znači da je osobna sloboda moguća samo ako je osoba živa, a istinski uživati osobnu slobodu može samo ako je zdrava. Mrtvomu čovjeku ne treba sloboda.”
O Bože, kako je ovo nekršćanski.
Ja ovo komentiram iz osobnog iskustva čovjeka koji je u najvećoj tjelesnoj patnji i boli, kada je po mjerilima ovoga svijeta (i medicine/znanosti) bio na tlu – u biti bio najviši jer je u bolesti i patnji otkrio Boga. Susreo sam u svojem životu toliko tjelesno zdravih ljudi koji su bili u teškom ropstvu grijeha, i toliko tjelesno teško bolesnih ljudi koji su bili neopisivo slobodni jer su svoju slobodu temeljili na žrtvi Krista raspetoga i uskrsloga.
Patnja stvara bliskost s Bogom. Prisnost s Bogom često se rađa u najvećoj bolesti. Patnja nam daje suosjećanje prema drugima koji su povrijeđeni, bolesni, napušteni i omogućuje nam učinkovitije služiti.
Primijetio sam kroz volontiranje s najtežim bolesnicima da oni koji jako pate žele utjehu od ljudi koji su i sami patili. Kroz patnju (bolest) Bog nas čisti i oplemenjuje. Ako se u svojoj boli okrenemo Bogu On može upotrijebiti našu patnju da osnaži našu vjeru.
»Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje. Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.” (2. Korinćanima 12, 9-10).
Ja sam jedino slobodan u Kristu pa makar po mišljenju svijeta imam tešku i možda najtežu dijagnozu. Kult zdravlja je kult idolopoklonstva.
Božić bi ove godine mogao biti drugačiji, ali čudo će ipak doći.
Pitanje je: “Hoćemo li MI biti drugačiji?” Hoćemo li MI biti spremni?
Molim se da ovaj Božić pripravimo svoje živote kao nikada prije.
Može li ova „pandemija“ donijeti preokret i našu čežnji za tjelesnim lijekom, kao jedinim izlazom iz ove situacije, preobraziti u čežnju da Bog izliječi našu dušu i oslobodi je svakoga grijeha?
Bog dolazi i ništa ga ne može zaustaviti!
https://ivicaursic.com/Hrvatsko nebo
