Gdje je nestao strah Božji?

0

 

“Sve je moguće u društvu u kojem filozofi i „etičari” odlučuju što je ispravno ili pogrešno. Koliko god takvo društvo izgledalo profinjeno, ono je sposobno za najveća zla.”

Čovječanstvo je podijeljeno u dvije različite skupine. Razlike između ove dvije skupina su brojne, ali glavna razlika je u tome što jedna strana privlači ljude koji se boje Boga – istinski ga se boje – a druga ne.

Na ovoj drugoj strani sigurno ima i „religioznih“ ljudi. Ne nedostaje vjerskih vođa svih denominacija koji podržavaju nasilno cijepljenje ljudi i dehumanizaciju onih koji se opiru. Ti su ljudi nezamjenjivi za stranu protiv Boga; da bi zlo stvarno napredovalo treba mu košer pečat.

Ovaj tjedan čitam o Sodomi, koja je, čini se, uzor velikom dijelu današnjeg „prosvijećenog” svijeta. Ljudi u Sodomi nisu bili divljaci u džungli nego su bili bogati i sofisticirani. Naravno, željeli su živjeti samo među „elitama” poput njih samih. Kako bi spriječili nepoželjne da pokvare njihov profinjeni ekosustav, stanovnici Sodome legalizirali su progon. Davanje milostinje siromasima ili sklonište putniku bilo je strogo zabranjeno. To je bilo za veće dobro, naravno, da se zaštiti bogatstvo grada.

Talmud (Sanhedrin 109B) govori o djevojci iz Sodome koja se sažalila nad siromahom i krijumčarila mu je kruh. Stanovnici Sodome bili su užasnuti što siromah nije umro od gladi. Napravili su istragu i uhvatili djevojku. Zbog užasnog zločina što je nahranila gladnog siromaha, tijelo su joj namazali medom i stavili je na gradski zid, gdje su je ubadala i jele pčele sve dok nije umrla.

Danas je takva moralna izopačenost sve više u modi, i to ne samo u zatvorenim zajednicama „elita”. Mnoge zemlje postupno dehumaniziraju „ubojite protivnike cjepiva” i promiču okrutnost prema njima. Građane se potiče da prijave one koji se usude otkriti svoja smrtonosna lica i nesmetano živjeti. Ocjenjivanje ljudi u javnosti, čak i napad na njih, smatra se ispravnim.

U isto vrijeme, postupanje prema ovim izopćenicima s dostojanstvom i dobrotom postaje nepoželjno. U nekim dijelovima svijeta, provođenja vremena s necijepljenima, donijet će vam velike kazne. Bolnice im odbijaju pružiti njegu koja im može spasiti život. Liječnici koji smatraju svojom moralnom dužnošću tretirati i njegovati pravog terorista isto kao i njegovu žrtvu, otvoreno pozivaju da se necijepljeni ostave da umru.

Vlada, mediji, pa čak i vjerski vođe to potiču. Naravno, sve se to čini radi općeg dobra.

Teško je vidjeti značajnu razliku između ovoga i mučenja dobronamjerne djevojke do smrti. Mudraci uče da su vriskovi djevojke bili prijelomna točka u nebeskom sudu protiv Sodome. Nije bilo sporog pada. Jednog dana Sodoma je bila ohola, a sljedećeg dana Bog je uništio grad.

Ne mora proći puno vremena da Bog sruši zle monstrume u naše vrijeme.

Kada je Abimelek, kralj Gerara, upitao Abrahama zašto tvrdi da mu je Sara sestra, Abraham je odgovorio da „nema Božjeg straha u ovome mjestu“ i da bi ga ubili da su znali da mu je žena (usp. Post 20, 11).

Biblijski stručnjaci kao Netziv, Malbim i Chiddushei HaGriz objašnjavaju ovaj dio Tore na isti način. Iako su stanovnici Gerare bili civilizirani i „prosvijećeni”, njihov vlastiti intelekt strogo je određivao njihov moral, bez straha od Boga. Takvi su ljudi nemoćni protiv vlastite prirode i želja. Kada se suoče s moralnom dilemom koja stoji na putu njihovim željama, njihov će intelekt racionalizirati ono što je zlo.

Sve je moguće u društvu u kojem filozofi i „etičari” odlučuju što je ispravno ili pogrešno. Njihov će intelekt opravdati pljačku, ubojstvo i preljub, pod različitim imenima i definicijama. Koliko god takvi ljudi izgledali profinjeno, nikada im se ne može vjerovati. Koliko god takvo društvo izgledalo profinjeno, ono je sposobno za najveća zla.

Postoji samo jedna sila kojoj se može vjerovati da će osobu odvratiti od grijeha, a to je strah Božji. Oni koji su vođeni strahom Božjim, koji znaju da ih Bog u svakom trenutku promatra i poznaje njihove najdublje misli, neće lako pasti u grijeh. Neće im biti lako racionalizirati zlo. Ponekad mogu podleći svojim iskušenjima, ali strah Božji je krajnja kočnica u slučaju nužde. Oni kojima nedostaje strah od Boga nemaju granice. Ako ne mogu prijeći crvenu liniju, onda će je jednostavno redefinirati kao zelenu liniju.

Nije slučajno da najveća zla ponovno čine oni koji su obrazovani, intelektualni, sofisticirani i plemeniti. Oni izgovaraju samohvalisave izraze o spašavanju planeta, iako će morati eliminirati mnoge od potonjih (isključujući sebe) zarad ostalih. Ti idi prvi.

Hladnokrvno ubojstvo velikog broja ljudi prema kojem bi čak i holokaust izgledao slabašno je sada definiran kao „depopulacija“. To je dobrotvorni čin da ljudi umru kako bi bilo dovoljno zraka i hrane za druge, poručuju sa svojih imanja „prosvjećeni“ ljudi. Pogotovo stari ljudi, nerođena djeca, bolesnici i patnici i drugi beskorisni ljudi. Zatim dolaze religiozni ljudi, roditelji koji neće predati svoju djecu državi, i svatko tko ima stane na put; to su „domaći teroristi“ koji prijete samoj planeti.

Govore o spašavanju demokracije, a nameću svoju volju narodu, koji u tome nema pravo glasa. Oni moraju posjedovati sve i kontrolirati sve, radi vašega dobra. Samo da se vratimo u normalu. Biti totalno nenormalan je jedini način.

Isto tako nije slučajnost da je ova „elitna” klasa kategorički nereligiozna i protu religijska, iako se drugačije svjedoči isključivo radi pokazivanja. Bog nas ne može spasiti, ali oni mogu. Bog ‘želi’ da nas oni spase, svojim beskrajnim novim pravilima, i njihovim ograničavanjem načina na koji se čak i molimo Bogu. Sada služimo Bogu tako što mu ne služimo, kažu nam, dok „vjerske vođe” potvrđuju u znak odobravanja. Oni hule na Boga svaki put kad ga spomenu, jer su u ratu s Bogom u svemu što čine. Imaju mnogo bogova, ali nemaju Boga.

Religiozne maskote koja se za svoja zla služe ustima Bogu, zapravo ne pokazuju strah od Njega u svojim stvarnim životima. Zaogrću se plaštom pravednosti i pretencioznosti da pokriju svoju duhovnu neimaštinu. Ako možete pogledati mimo religiozno razmetljive vanjštine, vidjet ćete vrlo male i neimpresivne ljude – često monstruozne ljude.

Nedavno je britanska vlada, njezini suci i „liječnici“ ubila Altu Fixsler, djevojčicu, jer su odlučili da je okončanje njezina života čin milosrđa. Doslovno su je držali kao taoca i borili se za pravo da je ubiju. Kakva milost! Kako je divno živjeti pod vlašću ljudi koji svojim velikim intelektom i moralom – bez straha od Boga – odlučuju kada je bolje da netko umre!

Prema tim čudovištima koji posebno vrijeđaju slabe i bespomoćne, Alta Fixsler bi im trebala poslati zahvalnicu s onoga svijeta što su završila njezino bezvrijedno i nepodnošljivo vrijeme u ovom svijetu. Ako vjeruju u sljedeći svijet.

Erev Rav iz Izraela (koji sebe naziva „etičarom“) nazvao je necijepljene ubojicama, dok je za slučaj Alte Fixsler izjavio da je odluka da joj se okonča život u ovom trenutku bila „pogrešna“. Njegova nepokolebljiva retorika protiv necijepljenih i mlaki odgovor na stvarno ubojstvo u skladu je s njegovom odanošću izraelskoj protu-Božjoj, elitističkoj vladajućoj klasi (i ugodnoj poziciji koju obnaša). Njegova „etika“ određena je onim što njegovi zaštitnici trebaju od njega, a ne strahom od Boga.

Ubojstvo Alte Fixslera u ime dobra nije izoliran primjer. To se događa danonoćno u cijelom „civiliziranom” svijetu, gdje ljudski život nije ništa više od tržišne robe, koju treba sačuvati ili odbaciti na temelju „vrijednosti” onih koji su zaduženi za nju. Ljudski život nikada nije bio tako jeftin. Ljudsko biće vrijedi manje od zbroja dijelova tijela koji se mogu pobrati.

„Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim“ (Iz 5, 20).

„Početak je mudrosti strah Gospodnji“ (Ps 111, 10).

            „Rabin Chanina Ben Dosa je rekao da kod onih čiji strah od grijeha prethodi njihovoj mudrosti – njihova mudrost će trajati. Kod svih onih čija mudrost prethodi strahu od grijeha – njihova mudrost neće potrajati” (Poglavlje o Ocima 3, 9).

Rabin Bartenura objašnjava da prije nego što se netko nauči mudrosti, mora odlučiti naučiti je zbog straha od grijeha.

Svijet je danas pun mudrosti, ali sva ta mudrost se uči posebno kako bi se omogućio i racionalizirao grijeh, da se zlo prikaže kao dobro, tama kao svjetlo, gorko kao slatko. Takva mudrost neće potrajati.

Kad jedna strana privlači one koji se boje Boga, a druga one koji ga vrijeđaju, ne morate znati više od toga da biste mudro odabrali.

Na njihovoj strani nema straha Božjega, ali bit će ga uskoro.

 

Rabbi Chananya Weissman Izvor: America’s Frontline Doctors

 

Quo vadis Croatia/https://www.quovadiscroatia.com/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara