Zorica Vuković: Dostojanstvo čovjeka

Nadbiskup New Yorka Fulton John Sheen (1895. – 1979.) među prvim je televizijskim evangelizatorima. Propovijedao je o raznim temama u polusatnoj emisiji Life Is Worth Living (Život je vrijedan življenja) koja je i sad rado gledana. Za tv rad dobio je dva puta nagradu Emmy. Pored nastupa na tv, bile su zapažene i njegove propovijedi i oko 90 knjiga koje je napisao.

Papa Benedikt XVI. je 28. lipnja 2012. objavio da je Kongregacija za kauze svetaca priznala život nadbiskupa Sheena kao ‘herojsku vrlinu’ i proglasila ga ‘časnim slugom Božjim Fultonom J. Sheenom’. Već 6. ožujka 2014. odbor medicinskih stručnjaka, koji savjetuju Kongregaciju za kauze svetaca, jednoglasno je odobrio prijavljeno čudo koje se pripisuje njegovu zagovoru, a 17. lipnja 2014. sedmočlano teološko povjerenstvo složilo se s nalazom liječničkog tima. Papa Franjo odlučio je da se Sheen proglasi blaženim 21. prosinca 2019. Međutim beatifikacija je obustavljena na zahtjev Salvatora Ronalda Matanoa biskupa Rochestera u kojoj je od 1966. – 1969. službovao Fulton Sheen. Javno obrazloženje nije dano.

No nama Hrvatima treba biti poznato da je Fulton Sheen blagoslovio katoličku srednju školu u New Yorku koja nosi ime našeg blaženika Alojzija Stepinca, Archbishop Stepinac High School, 12. rujna 1948., na blagdan Imena Marijina. Školu je utemeljio kardinal Francis Joseph Spellman (1889. – 1967.).

Pred tisućama ljudi, Sheen je rekao:

„U svijetu postoji jedan novi zločin: Zločin vjerovati u Boga. Ovaj spomenik podignut je u počast takvom jednom ‘zločincu’, koji poput Krista trpi pod Poncijem Pilatom. Te riječi ne nalaze se u Vjerovanju samo kao spomen na povijesni događaj nego također kao znak Kristove Crkve, koja baš danas kao i nekada nastavlja Njegovo trpljenje pod Poncijem Pilatom, pod silom ‘svemožne države’. Samo ljudi koji ne poznaju događaje u svijetu, mogu tvrditi, da je država u opasnosti od Crkve; istina je naprotiv, da je vjera ugrožena od države.

‘On će brzo biti zaboravljen’, rekao je Tito. Pilat je isto mislio, kad je zatražio posudu s vodom da opere Krista sa svojih ruku. Dok su kaplje poput blistavih dragulja na jutarnjem suncu padale s njegovih ruku, on je bio uvjeren u svom srcu, da sve vode iz sedam mora ne bi bile dovoljne da operu krv s njegove duše. ‘Što ću raditi s Kristom’, odzvanjalo je kroz stoljeća, kao što i novi Pilat pita: ‘Što ću raditi sa Stepincem’: Stepinac, koji je išao na sud kao duhovni pastir Hrvata, izišao je iz sudnice kao opći vođa svog naroda i kao uzor svijetu.

Ova škola je posvećena na dan, kad čitava Crkva slavi Sveto Ime Marijino: Majke Prvorođenoga na svijet, Zaštitnice mladeži, koja je prva gledala jedno Dijete na svojim rukama i vidjela Nebo na zemlji! I dok jedan pastir Kristova stada u jugoslavenskom zatvoru moli svoju krunicu i tiho izgovara i opetuje Ime Marijino, mi blagoslivljamo školu na Njezin dan i govorimo toj školi, budućnosti, svijetu: STEPINAC je njezino ime!“

Što se promijenilo od te 1948. godine? Ništa. Samo su Pilati i Tite dobili drugo ime. Zato su riječi biskupa Sheena aktualne i danas.

Nedavno sam pogledala njegovu emisiju o čovjekovim životnim dobima. Sheen navodi Shakespearevo (1564. – 1616.) djelo Kako vam drago, u kojem veliki dramatičar spominje 7 čovjekovih dobi. Prva je dojenačka dob, zatim dob cendravog školarca koji odjednom postaje ljubavnik i gori poput peći. No ni to mu nije dovoljno, pa puštenom bradom traži slavu u topovskom gnijezdu. Tko preživi tu slavu, zaokružena trbuha, ispoljava snagu koja završava pogrbljenjem, ali s novcima u džepu. I na kraju ostaje bez vida, zuba, okusa… Tako je to bilo u vrijeme renesanse.

Konfucije (551. pr. K. – 479. pr. K.), kineski filozof i socijalni reformator smatra da čovjek ima 3 životna važna razdoblja: tjelesni razvoj, želja za moći i pohlepa.

Treći izraelski kralj Salomon je vladao od 970. – 931. pr. Kr. i poznat je po mudrosti i bogatstvu. O svom stavu prema ljudskim dobima pisao je u djelima koji su u kanonu Biblije.
U mladosti je napisao Pjesmu nad pjesmama, ispreplićući ljubav prema Bogu i ljubav prema ženi:

„Tko je ova koja dolazi
kao što zora sviće,
lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce,
strašna kao vojska pod zastavama?“ Pj 6,10

U doba zrelosti, Salomon je pisao o Mudrosti:

„Mudrost je sjajna i ona ne tamni:
lako je vide koji je ljube
i nalaze je oni koji je traže.
Ona pretječe sve koji je žude
i prva im se pokazuje.
Tko zorom rani njoj, taj se ne muči:
nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih.
Jer je i sama misao na nju mudrost savršena,
a tko radi nje bdî, brzo je bezbrižan.“ Mudr 6, 12-15

Kad je ostario napisao je Propovjednika:

„Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?
Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.“ Prop 1, 2-4

„Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.
Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
Ima li išta o čemu bi se moglo reći: ‘Gle, ovo je novo!’? Sve je već davno prije nas postojalo.
Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.“ Prop 1, 8-11

„Vidjeh sve što se čini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!
Što je krivo, ne može se ispraviti; čega nema, izbrojiti se ne može.“ Prop 1, 14-15

„Mnogo mudrosti – mnogo jada;
što više znanja, to više boli.“ Prop 1, 18
Suvremeni tumači smisla čovjekova života oslanjaju se često na učenje Sigmunda Freuda (1856. – 1939.), austrijskog Židova, koji je čovjeka proglasio nesvjesnim bićem bez mogućnosti slobodnog odlučivanja koji ne može donositi racionalne odluke, pa čak ni vladati sobom jer su uzroci njegovih frustracija seksualne prirode.

Njegov suvremenik Alfred Adler (1870. – 1937.), austrijski psiholog, smatra da je osnovni motiv čovjekova djelovanje težnja za dominacijom nad okolinom, odnosno volja za moći. Ako je ne može ostvariti javlja se frustracija i kompleks inferiornosti.

Carl Gustav Jung (1875. – 1961.) švicarski psiholog i psihijatar okreće se ljudima zrele dobi koji su realizirali svoje ambicije i nalaze se na pragu duhovne krize u traženju ‘smisla života’. Prema Jungu smisao starenja sastoji se u tome da se prihvati slabljenje tjelesnih i duhovnih moći i pogled upravi unutra, jer čovjekovo bogatstvo je u duši i dolazi do izražaja blago uspomena u slikama i iskustvima.

Iz njihovih teorija niknule su ponekad pogubne filozofije koje negiraju Boga, a čija učenja osjećamo i danas.

No što kaže biologija?

Život čovjeka počinje začećem. Rođenjem bi trebao biti prihvaćen i voljen. Djetinjstvo se polako u mladost mijenja tijekom puberteta u kojem se može pojaviti i određena kriza odrastanja. Tijekom mladosti stiče se određeno iskustvo, koje se kroz život poboljšava. A onda postepeno dođe do granice svojih fizičkih i umnih sposobnosti kad nastupi starost. Zato je čovjeku prirodno okruženje obitelj.

Kroz sve te faze osobnost ostaje ista. Možemo je samo poboljšati ako koračamo u vjeri u Isusa Krista. Tako izgleda da je čitav život hodočašće na kojemu učimo. Mnogi su od nas starijih svoje prve pouke dobili u vlastitom domu. Sjećam se kako su mi tata i mama objašnjavali pomrčinu Sunca. Ja sam bila Zemlja, mama Mjesec, a tata Sunce. Mjesec je zaklonio Sunce i sjena je pala na Zemlju. Jednostavno.
Puno sam naučila i od mojih baka Ružene i Reze i mojih djedova Rudolfa i Šimuna. Bake su učile pričajući, a učile su me i ručnom radu, radu u vrtu, dvorištu i kuhinji. Djedovi su pričali o ratovima, posebno o Prvom svjetskom u kojem su obojica bili. U obitelji sam upoznala i veliku tugu za maminim bratom, mojim ujakom koji je ‘nestao’ 1945. i kojega nikad nisam upoznala, a sada prenosim sjećanja mojoj djeci… Obitelj je bila ljubav jednih prema drugima, ljubav prema Domovini, zavičaju i katoličkoj vjeri.

U školi nismo smjeli reći da idemo na vjeronauk i u crkvu koju sam posjećivala uglavnom s roditeljima. Tada je u katekizmu bilo pitanje: „Zašto smo na svijetu?“ i odgovor: „Na svijetu smo zato da Boga upoznamo, Boga ljubimo, Bogu služimo i tako u nebo dođemo.“ Lako smo to naučili napamet, ali što to zapravo znači, kako to shvatiti i prihvatiti: upoznati, ljubiti, služiti i u nebo doći? To shvaćam, donekle, sada kada se nalazim jednom nogom na putu k tom cilju.

Jesmo li se pomakli dalje od onog kad smo ‘bili zaostali’ jer nismo ‘napredni’ članovi SK? Sada je naša Domovina pod opsadom isto takve bezbožne paradigme koja je preplavila cijeli svijet.
Predstavnici važnih institucija duboko su uronjeni u bezglavost novog svjetskog poretka.

K tome nas je snašlo i veliko globalno zlo koje je proširio ‘kineski virus’, uz potporu svjetskih moćnika. Došli smo u situaciju da se propitkuje kako cjepiva utječu na djecu, a što znači prisiljavanje ljudi da se cijepe protiv upitnog smrtonosnog virusa.

Tužno svjedočanstvo objavila je Nikolina Nakić 11.10.2021. na FB: „Na moju vlastitu nesreću problematikom cijepljenja pobliže se bavim cca nekih 10 godina. Moja dotad zdrava djevojčica s 12 mjeseci je primila MMR cjepivo (ospice zaušnjaci rubeola) i za deset dana potonula u autizam. Nestao kontakt očima, komunikacija, pojavili se problemi senzorike.“

Nikolina je često pisala o tom problemu. Nažalost nije jedina majka koja ima slična iskustva. Pridružena je tu i dr. sc. Alma Demirović, dr. medicine i predsjednica Udruge roditelja aktivista čija su djeca žrtve posljedica cijepljenja, jer je i njena djevojčica, nažalost, doživjela isto. U donjoj poveznici su svjedočenja roditelja o nuspojavama koje su njihova djeca imala nakon ‘redovnih’ cijepljenja.

Svjedočanstva hrvatskih roditelja o nuspojavama cijepljenja

Danas tzv. svjetske elite degradiraju dostojanstvo čovjeka od začeća do smrti. Propagira se ubijanje nerođenih, djecu se šalje u vrtiće gdje u nekim grupama imaju ‘seksualni’ odgoj s pitanjima o tome što je tata učinio mami… To je uočila i dr. Buljan Flander. Je li i to razlog njenog linčovanja?

„Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.“ Mt 18,6

Mladi se guraju putem koji su zacrtali bezbožni psihijatri, psiholozi i filozofi. Razara se obitelj. Starci se šalje u domove, na cijepljenje pod svaku cijenu, a ja parafraziram psalam 139: Tko je stvorio moje bubrege, tko me satkao u krilu majčinu, taj se brine i za moj odlazak…

Uostalom, 16. veljače 2008. godine, kardinal Carlo Caffara (nadbiskup Bologne), dao je intervju za Tele Radio Padre Pio, koji je naknadno objavljen u mjesečniku Glas Oca Pia. Tom prilikom kardinal Caffara je rekao: „Postoji proročanstvo sestre Lucije dos Santos iz Fatime koje se odnosi na ‘konačnu bitku između Gospodina i kraljevstva Sotone’… Konačna bitka između Gospodina i vladavine Sotone će se voditi oko braka i obitelji. Ne bojte se, dodala je, jer svatko tko radi za svetost braka i obitelji uvijek će biti napadan i naići na protivljenje u svakom pogledu, jer ovo je odlučujuće pitanje. A onda je zaključila: ipak, Gospa mu je već satrla glavu.“

Mnoge katoličke obitelji sačuvale su svetost braka i obitelji. A zahvaljujući Teologiji tijela, sv. Ivana Pavla II., mnogi svećenici obučavaju mlade o predbračnoj i bračnoj čistoći jer je svetost života utkana u dostojanstvo čovjeka.

U Katekizmu Katoličke crkve piše:

408. Od posljedica istočnoga grijeha i sviju osobnih grijeha ljudi svijet u cjelini poprima grješno stanje koje se može označiti izrazom svetog Ivana: ‘grijeh svijeta’ (Iv 1,29) („Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijehe svijeta!) Tim se izrazom također označuje negativan utjecaj koji na osobe vrše stanja zajednica i društvene strukture koje su plod ljudskih grijeha.

409. To dramatično stanje svijeta koji ‘leži sav pod vlašću Zloga'(1 Iv 5,19) čini od ljudskog života borbu: Svu ljudsku povijest prožima teška borba protiv moći mraka. Ta je borba započela već od početka svijeta, a trajat će po riječi Gospodnjoj sve do posljednjeg dana. Ubačen u tu borbu, čovjek se mora neprestano boriti da prione uz dobro. I jedino uz velike napore i pomoć Božje milosti može postići svoje unutarnje jedinstvo.

Na tom putu vode nas sveti spisi. Prije svega 10 zapovijedi Božjih, Govor na Gori, ali i oni koji su svojim životom pokazali kako je moguće biti svet. Takav je bio i nadbiskup Sheen koji je 1948. rekao: „Stepinac, koji je išao na sud kao duhovni pastir Hrvata, izišao je iz sudnice kao opći vođa svog naroda i kao uzor svijetu.”

Hrvatsko nebo