Tri razloga zašto je latinska misa tako privlačna mladima

0

 

Dostojevski je napisao da će „ljepota spasiti svijet“. Kratkoročno, može spasiti misu.

Tradicionalna latinska misa ne predstavlja samo izvanrednu formu misnog slavlja po svojoj formi jer istraživanja pokazuju da na njoj prisustvuju mladi (od 18 do 29 godina) nasuprot padajućem religioznom trendu te demografske skupine.

Podaci Pew Researcha (podatci su iz SAD-a) pokazuju da samo oko četvrtina katolika u dobi od 18 do 29 godina posjećuje crkvu jednom tjedno ili više, u usporedbi s 98 posto posjetitelja tradicionalne latinske mise u istoj demografskoj skupini, prema istraživanju koje je objavilo Svećeničko bratstvo sv. Petra.

Istraživanje isto tako pokazuje da je usmjerenost mladih prema tradiciji u velikoj mjeri samomotivirano, a ne rezultat vanjskog utjecaja: „Možemo vidjeti da osobne sklonosti (štovanje, znatiželja, svečanost liturgije i glazba) čine 58 posto razloga od ukupnog broja dolaska na tradicionalnu misu, dok utjecaj vršnjaka (prijatelji, supružnici) čini 18 posto od ukupnog broja. Dakle, 76 posto poticaja na mlade (između 18 i 39 godina) koji prisustvuju latinskoj misi uglavnom dolazi iz vlastite generacije, a ne nasljeđuje se od prethodnih generacija”.

S nedavnim Motu proprijom Traditionis Custodes pape Franje, mnogi su ljudi istaknuli kako ograničenja koja je Papa uveo za tradicionalnu latinsku misu ometaju duhovnost sve većeg broja mladih ljudi koji su privučeni latinskoj misi. Ja sam jedna od onih mladih ljudi koje je polako privukla ljepota tradicionalne latinske mise, i nudim svoju perspektivu zašto se mnogi moji katolički vršnjaci osjećaju slično.

Radi davanja konteksta, ne bih se smatrala potpuno „tradicionalnom“. Dok imam sve veću ljubav prema latinskoj misi, Novus Ordo je bio i uvijek će biti moj prvi liturgijski jezik. Volim prisustvovati na časnim proslavama redovnog oblika mise, izvanrednog oblika, pa čak i bizantskog obreda (kada mi se ukaže prilika). Ali zajednička je bit što mislim da liturgiju treba voditi na način koji odgovara žrtvi koja se odvija na oltaru. Trebala bi biti kao nešto odvojeno i drugačije od običnog života.

Ja, i skoro svaka osoba mojih godina s kojom sam razgovarala, a koja pohađa tradicionalnu latinsku misu, nemam neprijateljski stav prema Drugom vatikanskom koncilu. Međutim, mnoge liturgijske reforme koje Koncil nije namjeravao uvesti,  uvedene su 70-ih godina prošlog stoljeća kako bi se potaknulo mlade, ali su one donijele negativne rezultate. Kad je Koncil dao metar, duh tog doba je uzeo kilometar. Osjećani transparenti, crkve otvorenog koncepta, mise u pratnji gitara i u osnovi svaka pjesma napisana nakon 1968. godine koja je nekoć bila „pastoralna“ i „uključiva“ je sada postala „boomer“ i „kulturno dodvoravanje“.

Da te reforme nisu dobro prihvaćene očituje se u stalnom padu posjećenosti misa u posljednjih šezdeset godina. Iako su brojke padale i prije 1962. godine, prihvaćanje modernizma od strane Drugog vatikanskog koncila nije zaustavilo krvarenje. Ako je Crkva bezvremenska i vječna, tada su tadašnji trendovi 70-ih bili osuđeni na zastarjelost. Za razliku od toga, latinska misa ne može se datirati jer je kroz toliko stoljeća ostala ista. Ne može pripadati samo jednom razdoblju.

Dakle, prvi razlog zašto latinska misa privlači toliko pripadnika Z – generacije i mladih milenijalaca je taj što je lijepa na neki način za koji bih rekla da osamdeset posto misa Novus Ordo nije. Ljudi su prirodno privučeni ljepoti jer je ona fizički odraz Božjeg savršenstva. U središtu latinske mise, lako je zamisliti to nešto što se događa već tisućama godina.

Drugi razlog ima veću vezu s promjenom prioriteta za današnju generaciju. Sudjelovanje u nečemu tako starom i tradicionalnom označava odbacivanje današnjih društvenih normi. Svaka se generacija buni protiv statusa quo, a za mlade koji odlaze na latinsku misu reakcija je međugeneracijska i unutar generacijska. Kada glasni, radikalni članovi ljevice uzvikuju da je potrebno ukinuti patrijarhat, kršćanstvo i zapadnu tradiciju, postoji osjećaj nervoze odlaska na liturgiju koja je tisuću i petsto godina podupirala sve te stvari. Nakon što ste nekako zadržali svoju vjeru unatoč godinama prisustvovanja na liturgijama na kojima su inzistirale starije generacije, zadovoljstvo je otići tamo gdje je vaša vjera potvrđena.

Konačni razlog zašto je tradicionalna latinska misa toliko popularna među mladim i odraslim osobama je taj što je to kraći put do entuzijastične kršćanske zajednice. Možete provesti tjedne u potrazi za prikladnim i časnim oblikom Novus Ordo, ili se možete uputiti do najbliže latinske mise gdje vam je zajamčena pobožna liturgija i zajednica istomišljenika. Treba napomenuti da „istomišljenici“ nije oznaka za homogenost. Dobna struktura, etničko porijeklo i ekonomski status polaznika predstavljeni su u širokom rasponu.

Stoga su razlozi popularnosti tradicionalne latinske mise među mojom generacijom to što je (1) lijepa, (2) predstavlja pobunu protiv modernog doba i (3) kraći put do entuzijastične vjerske zajednice.

U ovome vremenu bi velika većina župa koje ne slave izvanredni oblik imale koristi od promicanja takvog štovanja jer je jako privlačan mladim ljudima koji ozbiljno shvaćaju svoju vjeru. Novus Ordo može biti jednako lijep kao tradicionalna latinska misa ako se tretira kao ono što jest – susret Neba i Zemlje – isto kao i tradicionalna latinska misa.

Čini se da su zajednice kojima je najveći prioritet pobožno slavljenje svete mise nagrađene uspjehom u svim drugim aspektima: velikom posjećenošću, entuzijastičnim sudjelovanjem, mnogobrojnim društvenim skupinama i uspješnim pastoralom.

Dostojevski je napisao da će „ljepota spasiti svijet“. Kratkoročno, može spasiti misu.

 

https://www.quovadiscroatia.com//Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara