O dobrim i lošim svećenicima

0

Dobar svećenik

On je goruće i sjajno svjetlo upaljeno u svijećnjaku Majke Crkve, gori pred Bogom i sja pred ljudima: gori u vlastitoj ljubavi prema Bogu, sjajeći svojim milosrđem prema bližnjima; gori savršenstvom svoga unutarnjeg života, sjaji savršenstvom što se očitava na vanjskom ponašanju; gori u žarkoj molitvi za svoj narod, blistajući svojim propovijedanjem riječi Božje. Svećenik je sunce koje razveseljava svijet svojom prisutnošću i djelovanjem. On donosi nebeske blagoslove u svako srce. On rastjerava neznanje i greške tame te zrači sa svih strana jarkim snopovima nebeske svjetlosti. On poništava grijehe te daje život i milost mnoštvu. Daje novi život slabima, rasplamsava ravnodušne, potiče gorljivije da gore svetim plamenom božanske ljubavi. On je poput anđela koji pročišćava, prosvjetljuje i usavršava duše koje mu je Bog povjerio. On je serafin kojega je Bog poslao da pouči ljude znanosti spasenja koja se tiče samo poznavanja i ljubavi prema Svemogućem Bogu i Njegovom Božanskom Sinu, Isusu Kristu. Svećenik je arkanđeo i princ nebeske vojske, koji vodi stalni rat protiv đavla koji nastoji odvući nebrojene duše u dubine pakla. On je otac djece Božje, sa srcem ispunjenim ljubavlju koja je uistinu očinska. Ta ga ljubav potiče da neprestano radi na hranjenju svog stada kruhom preko sakramenta presvete euharistije, da zaodjene vjernike u Krista i Duha Svetoga, obogati ih nebeskim blagoslovima i osigura im svaku moguću pomoć u spasenje njihovih duša…

On je vođa u moćnoj Božjoj vojsci, uvijek spreman boriti se za slavu Božju i obranu Svete Majke Crkve. Uvijek je spreman boriti se protiv želja grešnog tijela. Za njega osvajanje kraljevstava označava samo spasenje duša jer je svaka duša kraljevstvo dragocjenije od svih carstava svijeta.

O lošim svećenima…

Loši svećenici su znak Božjeg gnjeva

Najočitiji znak Božjeg gnjeva i najstrašnije osude koju može nanijeti svijetu, očituje se kada dopušta da njegov narod padne u ruke klerika koji su svećenici više po imenu nego po djelima; klerika koji više prakticiraju okrutnost vukova i grabežljivaca nego milosrđe i naklonost koje su oznake predanih pastira. Umjesto da njeguju one koji su predani njihovoj brizi, oni ih brutalno razdiru i proždiru. Umjesto da svoj narod vode k Bogu, oni svojim ponašanjem vuku kršćanske duše u pakao. Umjesto da budu sol zemlje i svjetlo svijeta, oni su njegov otrov i tama. Sveti Grgur Veliki je rekao da će svećenici kao pastiri duša biti osuđeni pred Bogom kao ubojice svih duša izgubljenih zanemarivanjem ili šutnjom…

Kada Bog dopušta takve stvari, to je vrlo siguran dokaz da je ljut na svoj narod i upućuje svoj strašan bijes na njih. Zato neprestano govori kršćanima: „Vratite se, sinovi odmetnici… I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro” (Jer 3, 14 – 15). Stoga nepravilnosti u životu svećenika predstavljaju pošast koja je došla kao posljedica grijeha.

https://www.quovadiscroatia.com//Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara