Zorica Vuković: Samo mijena stalna jest

Rođena sam u malom selu sjeverozapadno od Požege na brežuljkastom području ispod Papuka. U selu je bilo oko 50 kuća i toliko domaćinstava s oko 200 stanovnika. Taj broj se tijekom moga djetinjstva i adolescencije nije znatno mijenjao tako da sam živjela u nekom bajkovitom svijetu, okružena poznatim licima i prekrasnom prirodom: potocima, rijekama Orljavom i Veličankom, pašnjacima, šumama, livadama, njivama kroz koje su prolazile staze utabane u plodnoj slavonskoj zemlji. Stoga mi je posebno draga pjesma Nikole Milićevića (1922. – 1999.) Moja dolina.

„Dolina je moja lijepa

Sva je šumom odjevena.

Kroz nju teče i šumori

Rijeka tiha i zelena.

Mila mi je ta dolina

Ko majčino toplo krilo.

Puna trave, puna granja,

A nad njom se nebo svilo.

Tu provodim u veselju

Svoje dane najmilije,

Tu me svaka ptica pozna

I na me se s grane smije.

Hej, bregovi previsoki

U sunčanom zlatnom sjaju,

Zdravo šume i livade,

Zdravo, mili zavičaju.“

Do moje dvadesete godine nisam doživjela smrt bliskih osoba, a nevolje, koje nas nisu mimoilazile, nisam tragično proživljavala. Jer unatoč nekim neslaganjima, a i tragedijama, selo je živjelo kao obitelj i uvijek se uskakalo u pomoć kad se ženilo ili udavalo, kad se rađalo ili umiralo, kad su se radili teški poljski poslovi… Pogled iz današnje perspektive na to vrijeme kaže da smo živjeli održivost života (prema globalističkoj floskuli – održivi razvoj). Zemlja se obrađivala plugom koji su vukli konji, motikom, kosom, vilama ili grabljama… Uglavnom ljudskim i konjskim radom, bez umjetnih gnojiva i pesticida. Nije bilo lako, ali je bilo radosno dočekati kraj posla i osvrnuti se na poorano polje, skupljeno sijeno, požnjevenu pšenicu, okopan kukuruz ili krumpir. U žitnim poljima plijevili smo korove pomoću štapa na čiji je vrh bila stavljena oštrica. Ponekad mi je bilo žao, jer su različak, kukolj i mak davali prekrasne cvjetove. No moj djed nije volio crna zrnca sjemena kukolja među zrnima pšenice. 

Posebna radost i slavlje bila je žetva pšenice i vršidba, a u zimskim mjesecima svinjokolja, čijanje perja i druženja uz razgovor, pletenje, ponekad pjesmu, ali i uz molitvi krunice, posebno u korizmi. Zimi su žene pripremale i tkanja za udaju svojih kćerki već od njihova djetinjstva. 

Posebne su pripreme bile za Božić i Uskrs koje su počinjale 2 – 3 tjedna prije samog blagdana.  

Moji su seljani jako pazili da ne dođe do požara, pa su u patrolama po dvoje čuvali selo tijekom žetve. Čak su imali i neko vatrogasno vozilo koji je opet štrcalo vodu ljudskom snagom. Oni su bili inicijatori gradnje seoskog doma i svega što je selu bilo potrebno. Isto tako su već krajem zime, čim je snijeg počeo kopniti, krenuli obnavljati poljske putove i čistiti jarke koji su tijekom godine obrasli travom i žbunjem, kako bi voda mogla slobodno protjecati. Čistili su i šume od suhih grana i radili procijepe kroz šumu u slučaju požara…

Zemlja se obrađivala vrlo mudro. Svake godine drugi usjev na određenoj njivi. U pšenicu se sijala djetelina, pa kad je pšenica požnjevena, naredne godine se njiva ‘odmarala’ pod djetelinom koja je tlo obogaćivala dušikovim spojevima, a djetelina je hranila blago.

Dakle, vodilo se brigu o svemu, pa je, nakon izgradnje doma kojeg su podigli od pečene glinene cigle koju su sami pravili, slijedilo uvođenje struje negdje 1965., a proglašenjem slobodne Republike Hrvatske dobili su i službeni naziv DVD…  Tada su bili prvaci Slavonije i Baranje i za nagradu dobili neke novce koje su uložili u asfaltirani put. I opet je u zajednici rada i slavlja sudjelovalo cijelo selo. Svatko je dao svoj obol. Kod mojih se roditelja u dvorištu u velikom kotlu kuhala kokošja juha.

 U međuvremenu je prestalo okopavanje i plijevljenje. Iz Amerike je stigao je DDT koji je pratio, do tada nepoznate, krumpirove zlatice. Došle su i nove hibridne sorte pšenice i kukuruza koje su davale bolje prinose, ali su zahtijevale umjetna gnojiva i pesticide. S hibridnim Pioneer kukuruzom je sedamdesetih doselila i ‘partizanka’, invazivna ambrozija, koja je rast započinjala kad je kukuruz već stvarao klipove. Više se u kukuruzu nije mogao saditi grah što je dovelo i do njegova nestanka na tržištu. Žetva više nije bila slavlje jer se gotovo nije ni osjetila. Samo su vreće pšenice na prikolici, sad već traktora, dovezli u dvorište. Konji su postali nepotrebni, a ni zemlja se nije ‘odmarala’ jer djetelina više nije bila potrebna pa su livade su postale voćnjaci ili njive. Stajsko gnojivo je nestalo, osim kod onih koji su se bavili isključivo stočarstvom.

Nastupila je era plastike koja se počela ‘zbrinjavati’ spaljivanjem, pa su u okoliš ušli vrlo kancerogeni dioksin i benz[a]piren, a u šumarcima su ‘nicala’ divlja odlagališta…

I tada je bilo jakih grmljavina i gromova koji su parali tamne oblake. Pucalo se raketama u njih što nije bilo dobro jer su one srebrnim jodidom zagađivale atmosferu. No zvono seoske kapele uvijek je netko pokrenuo da zvukom razbije kumuluse, ali i pozvalo ljude na molitvu. Gromovi su bili doista snažni tako da su ponekad spalili i osamljena stabla. Unatoč svega tuče je bila rijetka. Godine 1972. je bila velika poplava jer je gotovo cijelo ljeto padala kiša, pa su se potoci izlili po livadama podno sela, tako da se oni koji su otišli u Požegu, nisu mogli vratiti kući. Te godine Veličanka i Orljava bile su slatke jer su otopile šećer u skladištu tvornice čokolade Zvečevo. Pšenica je na mnogim poljima ostala nepokošena zbog mokrog tla i velike vlage.

Nepotrebnog otpada u selu nije bilo. Ocat su pravile žene iz vina,ulje se točilo u staklene boce, vreće za pšenicu ili kukuruz su žene tkale od konoplje ili lana koje su same sadile i obrađivale. Ostatke od krunjenog kukuruza su koristili za loženje. Zahodi su bili vani, blizu staje pa se ljudski izmet miješao sa stajskim gnojivom i njime su gnojena polja. Duboki, vodom bogati bunari opskrbljivali su selo vodom. Vode je bilo i izvan sela u mnogobrojnim zdencima koje su zagadili pesticidi i umjetnih gnojiva. Zagađeni  su i bunari zbog blizine neadekvatno sagrađenih betonskih septičkih jama. 

U selu su danas neki drugi klinci. Moja generacija uglavnom seli na Kamenak (groblje). No vatrogasno društvo i dalje djeluje. Oni održavaju seoski dom, imaju novo vatrogasno vozilo, sagradili su novu kapelicu posvećenu Kraljici svete Krunice, zaštitnici sela, održavaju groblje, naravno i putove. Postavili su i spomenik ubijenima na Križnom putu koje su partizani zakopali na seoskom groblju. Predstoji ekshumacija grobišta, a smatra se da su tamo posmrtni ostatci oko 200 ljudi.

U rad DVD uključena su i djeca koja nastavljaju tamo gdje su im temelje postavili prethodnici. Iako se struktura stanovništva promijenila i od Vukovića, koji su bili osnivači sela negdje u 18-tom stoljeću, ostala je samo jedna obitelj, a u doba mog djetinjstva bilo ih je 10. Stanovnika je sada oko 150 jer je demografska ‘politika’ koja je preferirala jedno ili dva djeteta još u doba djetinjstva moje bake, dala svoj danak. 

To je vrlo kratko opisana promjena u jednom malom selu tijekom prosječnog ljudskog života. Koliko je promjena doživjela Zemlja tijekom povijesti?

Bog je, koristeći  tlo (heb. adamah –tlo), stvorio čovjeka davši mu ime adam – zemljan, što označava cijeli ljudski rod. Od tla stvori Bog i sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske. U Knjizi postanka opisana je i prljava povijest čovjekova otuđenja. Zemljodjelac Kain je natopio zemlju krvlju brata Abela. Nije li time naznačeno nasilje koje se provlači od početka obrade tla u Mezopotamiji, kolijevci ljudskog roda, pa do danas? 

Kulture Babilona, Sumera i Asirije stvorene su na plodnim poljima uz Eufrat i Tigris. Tijekom stoljeća tla su uništena prekomjernim navodnjavanjem kojim se u tlu povećavao udio soli, pa od plodnog tla nastadoše pustinje. I da ne pričam povijest… A već je u Bibliji Bog dao upute kako postupati u obradi tla. Ali valjda čovjek, ipak, to ‘bolje’ zna.

Danas oko 40 % svjetske proizvodnje hrane, dolazi s navodnjavanih polja. Ali podzemne rezerve vode nestaju, neobnovljive su, pa se u nekim dijelovima SAD tuže da vode ima sve manje i da je sve zagađenija.

U Hrvatskoj nije bolje. Na području Međimurja, zbog obilne gnojidbe mineralnim gnojivima, sadržaj nitrata je u vodovodnoj mreži 40 puta, a u bunarskoj vodi 130 puta veći od dopuštenih graničnih vrijednosti! k tome često dolazi do pomora pčela zbog pesticida. U Slavoniji je pronađen arsen i u vodi i u tlu. Je li netko istražio kakav je njihov utjecaj na čovjekovo zdravlje?

 Suvremeni način obrade tla, uvjetuje da tlo ostane ogoljeno, jer pesticidi ne dozvoljavaju rast korova koji su sastavni dio biocenoze tla i koji su sprječavali ispiranje tla. Bujice odnose ogoljela tla i prave neprocjenjive štete.

Navodnjavanja se vrše i u pustinjama. Među njima bio je i libijski projekt Velika rijeka koju je napravio čovjek. Voda se crpila ispod saharske pustinje. Projekt je osmišljen tijekom Gadafijeve vladavine i donio je mnogo dobroga libijskom narodu. Ali… I tu sad počinju igre…

Posebno je poznata farma iznad pustinje Wadi Rum u Jordanu gdje se crpi voda ispod pustinje i koristi za navodnjavanje. Inače su već od davnina Jordanci poznati po navodnjavanju. Npr. Petra, napušteni kameni grad, danas svjedoči o tome.

Pored vode i tla, važna je i atmosfera – plinoviti omotač Zemlje. Zrak je njen dio i uglavnom se nalazi u troposferi. Suhi zrak sastavljen je od 78,08 % dušika, 20,95 % kisika i 0,93 % argona. U zraku se nalazi i vodena para koja čini od 0,1 % – 4 %. Topli zrak obično sadrži više vodene pare od hladnog. Zrak sadrži i neke plinove u tragovima: ugljični dioksid i metan. Njihov udio se mjeri u dijelovima na milijun (ppm). Godine 2011. procijenjeno je da je ugljičnog dioksida bilo oko 391 ppm ili 0,0391 %, a 2018. je izmjereno da ga je 407,8 ppm. Sastav zraka stalno se mijenja jer neke tvari u zraku vrlo su reaktivne pa međusobno reagiraju.

Onečišćenjem zraka smatra se samo ono što prouzroči čovjek. Globalisti se uglavnom okomiše na ‘ugljik’ i ‘klimatske promjene’. Ali nije za sve ‘kriv’ ugljik. Doduše, ugljik se u prirodi javlja kao grafit, dijamant, čađa, ugljen. Na koji od ovih alotropskih modifikacija misle oni koji govore o ‘klimatskim promjenama’, a praktično znanje im je manje nego u moje pokojne bake? Ta ekipa valjda govori o ozloglašenom ugljičnom dioksidu CO2. Ili, možda, metanu koji sadrži ugljik CH4. Ali nije ‘ugljik’ jedini ‘krivac’. Tu je vodena para, ozon, dušikovi oksidi, sumporni dioksid, lebdeće čestice raznog sastava: čađa, prašina, metali, pijesak… 

Tablica prikazuje utjecaj najvažnijih čimbenika na zatopljenje. 

Njihov utjecaj na globalno zatopljenje ovisi o svojstvima plinova i njihovu udjelu u atmosferi. Na pr. metan je oko 80 puta jači staklenički plin od ugljičnog dioksida, ali je znatno manje prisutan u atmosferi, pa je i njegov doprinos globalnom zatopljenju puno manji.

Isto tako ne može se sasvim točno izmjeriti, a onda i izračunati doprinos pojedinog čimbenika na staklenički učinak budući da neki od njih upijaju, a onda emitiraju IR (toplinsko) zračenje kao staklenički plinovi (oblaci). Nadalje, postoje tisuće drugih plinova i čestica (čađa, metali, ispušni plinovi, vulkanski plinovi) koje u atmosferu ispuštaju ljudski i prirodni izvori.

Kako je moguće da tzv. svjetski moćnici ne vide sve ove parametre i ne uzmu u obzir čitav niz pojava koje se događaju u vrlo dinamičnom životu naše planete? Moguće je. Ne žele vidjeti. Zbog pohlepe.

Godine 1973. tzv. Rimski klub znanstvenika – katastrofičara, financiran od bogataša – bankara,  najavljuje katastrofu, ‘peak oil’ do početka 21. stoljeća: nestat će nafte, svijet će stati. Zemlje izvoznice nafte (prije svega arapske) smanjile su proizvodnju za 5 %. U nekoliko dana cijena nafte porasla je 3 dolara po barelu (159 L) na više od 5 dolara, oko 70 %. Tijekom iduće godine barel nafte bio je viši od 12 dolara. Sredinom ovog mjeseca, kako izvještava Poslovni dnevnik 19. srpnja 2021., cijena je barela nafte na londonskoj burzi 73,59 dolara.

Kako su ljudi prolazili tih dana svjedoči jedan novinski natpis iz Bostona 11. travnja 1983., kada ljudi nisu mogli doći do lož ulja. James Eston: „Ne pokušajte se domoći ulja. Otišao sam u svaku trgovinu u gradu. Sve su me stavile na listu čekanja. A već sedam dana ne grijem kuću. Ti političari u Washingtonu! Trebalo bi ih istjerati van na hladnoću!“

Sad opet ti iz ‘rimskog kluba’ najavljuju klimatsku katastrofu pod nazivom klimatske promjene. Ekipa za provođenje toga plana ‘rimljana’, poznatija pod nazivom G7, sastančila je u Cornwallu u zaljevu Carbis od 11. – 13. lipnja 2021. i mudro zaključila da se moraju udružiti jer raste razina mora… 

Bijaše prisutan sam znanstveni genij koji sve zna o životu Planete. Netko se dosjetio pa je usporedio slike razine mora u zaljevu iz 2021. i 1925., dakle razlika skoro 100 godina. Razina mora ista.

Kad bi ova prepotentna ekipa malo proučila Planet, znala bi da se na njoj svakodnevno događaju grmljavinske oluje, požari, poplave…negdje više negdje manje. Tako astronauti iz svemirske postaje, u dokumentarnoj emisiji, kažu da dnevno, u prosjeku na Zemlji, bude oko 8 000 000 munja. 

Oni su snimili i tzv. ‘cvjetanje mora’ što ga uzrokuju dijatomeje (alge kremenjašice) koje Planet opskrbljuju kisikom. Njihovom razvoju naročito pomaže pucanje ledenjaka i njihovo stropoštavanje u ocean. 

http://sites.science.oregonstate.edu/ocean.productivity/custom.php

Kako na to gledaju globalisti?

Kaže ‘znanstvena’ ekipa G7 da se treba ujediniti. Doista oni su se ujedinili u tome da nas obične ljude prave budalama. Tko je naredio maske? Tko propagira dezinficijense? A tko, konačno, plaća posljedice takvih odluka?

I kod nas učestale ‘vodene’ nezgode. Kako i neće biti kad se kanali i vodotoci ne čiste, a zagađene vode ispuštaju se bez nadzora. I nikom ništa…

Godine 1964. u Zagrebu je bila velika poplava. Sava se izlila i poplavila velik dio Zagreba. To je riješeno gradnjom nasipa i odvodnog kanala Sava-Odra-Sava koju su gradili omladinci na radnim akcijama. Jedna dobra odluka u socijalizmu.

Svjetski milijarderi i njihovi poslušnici političari u velikoj brizi za ekologiju i klimu. Oni gotovo osam milijardi ljudi smatraju štetočinama koje narušavaju eko-sustav predivnog planeta. A to nam ne treba saopćiti Jeff Bezos kada je iz nebeskih visina konstatirao da je Zemlja ‘tako krhka a mi joj nanosimo štetu’. Tko to – mi? Je li to radnik u Kini, Aziji, Africi koji dirinči za Bezosa i slične? Jesu li to djeca u Africi i u indijskim slamovima? Tko su te ‘štetočine’ koje narušavaju Bezosu, Gatesu i Bransonu njihovo stanište? 

Ne može im se ni postaviti to pitanje jer moralni, duhovni ljudi nemaju pristup do njih. 

Ali zato oni imaju svoje G7 i maskotu, bolesnu djevojku Gretu, koja izražava njihove težnje za povećanjem cijena. Ovaj put EU u programu pod imenima ‘Prikladni for 55’ i European Green Deal (Europski Zeleni posao), 14. srpnja 2021., najavljuje novi klimatski cilj: Emisije ugljičnog dioksida će se smanjiti za 55 % do 2030. u odnosu na 1990. godinu. Otuda slatko ime ‘Fit for 55’. Do 2050. planiraju NULA  CO2. Kako će to postići? Pa povećanjem cijena. Naravno. Kako drugačije?

 Paradoks ‘Fit for 55’ slučaja je taj što je Europa, u usporedbi s Kinom, Indijom ili Brazilom (pa i SAD) minoran zagađivač Planeta. Da se sutra u Europi prestanu koristiti fosilna goriva to ne bi spasilo klimu jer će ga navedene zemlje još desetljećima koristiti. Iz toga je jasno kako su u pozadini drugi interesi. 

Glava ovog projekta je nizozemski političar Franciscus Cornelis Gerardus Maria Timmermans (1961.). Do 2014. bio je potpredsjednik Europske komisije. Nakon izbora za Europski parlament 2019.,  Ursula von der Leyen dodijelila mu je portfelj visokog predstavnika Europske komisije za Europski zeleni plan. 

Timmermans rekao je u svibnju: „Osnažit ćemo EU sustav trgovanja emisijama, ažurirati Direktivu o oporezivanju energije i predložiti nove standarde CO2 za automobile, nove standarde energetske učinkovitosti za zgrade (sjetimo se Vrdoljakovih razdjelnika), nove ciljeve za obnovljive izvore energije i nove načine potpore čistim gorivima (čitaj poskupljenje) i infrastrukturi čisti prijevoz.“ U stvarnosti će uništiti prometnu industriju, proizvodnju čelika, cementa, kao i proizvodnju ugljena i plina.

To znači poskupljenje.

I tako to ide. Oni se stalno vrte u krug i biraju se ili postavljaju međusobno.  

Ursula von der Leyen (1958.) liječnica i njemačka političarka, majka sedmero djece, baka, predsjednica je Europske komisije, koju je, gle čuda, na to mjesto predložio Andrej Plenković. Slučajno? Nema slučaja. Jer Ursula je Angelina miljenica i kćerka političara, člana CDU Ernsta Albrechta (1930. – 2014.). I tako prva žena predsjednica, Europske komisije, kako se vole hvaliti globalisti bila je i neuspješna ministrica obrane u Njemačkoj, ali to joj nije naštetilo karijeri. 

Ursula je diplomirala 1987. na Hannoverskom veleučilištu, a 1999. doktorirala na istom učilištu. No tragač za plagijatima u Njemačkoj Martin Heidingsfelder (1965.), osnivač Vroniplag viki 2011., otkrio je da je u disertaciji Ursule von der Leyen pronađeno plagiranja na 27, od ukupno 62 stranice, pri čemu su na 37 mjesta preuzete rečenice iz drugih tekstova bez navođenja izvora i autora. Prema njegovim riječima hanoverski medicinski fakultet mora Ursuli oduzeti doktorsku titulu: „Ona je bila ekstremno lijena i nemilosrdno je prepisivala. Svijet znanosti neće sebi učiniti nikakvu uslugu ukoliko bude štitio poznate političare.“ Godine 2016. Hannoversko veleučilište je donijelo rješenje: „Disertacija je plagijarizam, ali to nije bila autoričina namjera.“ Odlučeno je da Von der Leyen smije zadržati doktorsku titulu.

Bez daljeg komentara. A oni se kao bore protiv korupcije.

Oduzeli su rijekama, posebno nizinskim, njihove meandre. Pa zašto je nastao Kopački rit i Lonjsko polje? I sad planiraju nas strpati u nekakve ‘vodotokove’ i do 2050., zabraniti nam da dišemo. Ko bude živ…

Bog uvijek koristi prirodu kako bi govorio čovjeku. Kada je Isus umirao na križu, bio je veliki potres, sunce je pomračilo i nastala je tame. Čudo sunca u Fatimi dogodilo se tijekom Velikog rata i Aurora Borealis uoči tog rata; čudna svjetlost u kasno ljeto 1991. nad Zagrebom…

Prirodnih nepogoda je uvijek bilo. Pa i ove su nam opomena, ali to neće riješiti ‘ekipa na baterije’ iz G7 svojim projektima jer postoje dvije prepreke tom ‘inženjeringu’: obitelj i jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva koju ni vrata paklena sa svojim podmuklim djelima neće nadvladati. Pogled uputimo pozivu naše nebeske Majke u Međugorju. Tamo nema maski, ni distanci. Tamo se slavi Gospodin.