Damir Pešorda: Novinarska travestija

Za travestiju je karakteristična svojevrsna preruha, uzvišeno presvlači u proste haljine, a banalno u svečane. Izvorno je svojstvena književnosti, međutim travestijama ne oskudijevaju ni brojna druga područja. Primjerice – novinarstvo. Jednoj takvoj travestiji svjedočimo i ovih dana u pulskom dnevniku  Glas Istre.  Zbog svojevrsne pobune glavni urednik toga glasila Robert Frank dao je otkaz četvorici novinara: Danijeli Bašić-Palković, Chiari Bilić, Borki Petrović i Zoranu Angeleskom. Prvo su četvero navedenih novinara optužilo glavnog urednika da ”dirigira praćenje izborne kampanje na lokalnim izborima u korist IDS-a”, a nakon izvjesnog vremena neslaganje je eskaliralo do te mjere da je glavni urednik dao novinarima otkaz. Na prvi pogled sličilo je to na još jedno gušenje novinarske slobode, međutim kada se uključio HND te ostale ”napredne i slobodoljubive” snage, odmah mi se upalila lampica za uzbunu. Iz iskustva znam da zec nikada ne leži u grmu oko kojega kozaračko kolo vode Hrvoje Zovko i družina.

  Odmah mi je onako na neviđeno taj Frank postao nekako simpatičniji dočim je do bola predvidiva novinarska mutež stala protiv njega. Istra je nekako podaleko od Zagreba jer se, zahvaljujući lokalnoj političkoj eliti, daleko od Zagreba trudi biti. Ne znam previše o Glasu Istre, o samom Franku još manje. Ipak, negdje je u zakutcima sjećanja ostalo gotovo potpuno izblijedjelo sjećanje da sam čitao neke neloše tekstove toga čovjeka, tekstove ili izjave, vrag će ga znati. Iznenadilo me da čovjek iz Pule tako razložno misli o nekim nacionalnim i držanim pitanjima. Nije baš da je iz Roberta zborio njegov prezimenjak Josip, ali za Istrijana bilo je sasvim dovoljno. Otprilike do takvih sam se sjećanja uspio dovinuti, no o čemu se točno radilo u tim tekstovima nisam se mogao sjetiti. Pa sam se bacio na malo internetsko istraživanje da vidim vrijedi li taj Frankov slučaj ovotjedne kolumne.  

  Ono što sam otkrio nije ništa spektakularno, no da vrijedi kolumne – vrijedi. Prvo o Franku. Nije da je Frank hrvatski nacionalist, daleko od toga, ali kroz njegove tekstove provlači se teza da Hrvati imaju pravo na postojanje, pa čak i na državu. Tako on, reagirajući na  intervju Slobodana Uzelca u Globusu, piše: ”Uzelac kao da ne želi shvatiti da se rat i zločinačka politika ne mogu svesti tek na lik vođe ili vođa, ne uzimajući u obzir činjenicu koliki su ga ili su ih podržavali i klicali krateći na minimum put od mahanja zastavama do zveckanja oružjem.” Uzelac je, ako ste možda zaboravili, bio Sanaderov podpredsjednik Vlade iz Pupovčeve kvote. Taj je Frankov tekst, vjerovali ili ne, prenio čak i portal Priznajem.hr. Već i to je, pomislim, bilo dovoljno za odstrjel, što se čekali do sada? Gdje je zapelo!?  Osim toga Frank je objavio i veliki intervju sa Zlatkom Hasanbegovićem, štoviše branio ga od gnjevnih čitatelja, hvalio Marina Miletića, kritizirao Furija Radina…

Drugo o Glasu Istre. Glas Istre su privatne novine, vlasnici su im Slovaci, a vlasnici imaju pravo postavljati za urednike koga hoće te isto tako u političkom životu preferirati političku opciju po vlastitom izboru. Čitatelji će sami procijeniti jesu li te novine vrijedne čitanja ili ne. Otpušteni novinari, koliko sam shvatio nisu bili onemogućeni u iskazivanju vlastitih političkih preferencija, ali im je zasmetao generalni smjer glasila, to jest navodno drukanje za IDS. Zadnji sam koji bi branio IDS, ali nešto mi u cijeloj toj priči smrdi. Tako na jedno istarskom portalu nagađaju sljedeće: ”Možda sve to nema ni veze s IDS-om. Možda se Robert Frank ‘prekomjernim granatiranjem’ Danijela Ferića i Filipa Zoričića zapravo dodvoravao svojim prijateljima iz HDZ-a. Jer HDZ-u je bilo jako važno da njihova kandidatkinja za županicu uđe u drugi krug, a Filip Zoričić i njegova lista najviše su glasova uzimali HDZ-u, s obzirom da su se borili za isto biračko tijelo. Kada ste ikada u Glasu Istre pročitali nešto ružno za nekog HDZ-ovca, naročito za predsjednika istarskog HDZ-a Antona Klimana …” Doda li se ovomu da se Viktor Ivančić obrušio na Franka da je u svojedobno u Novom listu objavljivao ”potjernice za ‘Jugoslavenima’, ‘izrodima’, “orjunašima”, ‘petokolonašima’ i sličnim” – svi izvjesnijim se čini da napadu na Franka glavni povod nije navijanje za IDS nego činjenica da je ”previše” Hrvat  zaHND-e, Hrvoja Zovku,  Maju Sever, Sanju Modrić, Natašu Božić i ostale pofuke.

Uostalom, tko je u Istri sklon čelniku HDZ-a Antonu Klimanu, u Vukovaru bi bio čvrsto uz Ivana Penavu. Stoga, koliko god se ne slažem s dosta onoga što je Frank napisao, rado bih ga podržao, ali u Hrvatskoj kakva danas jest moja mu podrška može samo odmoći. Što se otpuštenih novinara tiče, ako je otkaz uručen u skladu sa Zakonom o radu, nemaju se tu šta miješati razne udruge i ”istaknuti pojedinci”. Novine su privatne, a komu se ne sviđa uređivačka politika, neka da otkaz i pređe u druge novine ili sam pokrene novine o vlastitom trošku. Sva ta prenemaganja o uzvišenom pozivu, profesionalnosti, borbi protiv moćnika itd. kojima zamataju puno prizemnije interesne borbe, samo su još jedna novinarska travestija.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo